Izlazak iz ropstva grijeha, prijelaz kroz sakrament krštenja i ulazak u Obećanu zemlju može se najbolje promatrati u Križu Gospodina našega, Isusa Krista.
Gore je bio uzdignut, u tome je najteže patio i s time se u svemu proslavio.
Uzdignut je bio zato da privuče sve ljude k sebi, u svoju pobjedu nad smrću za sve ljude.
Ukratko i sažeto: Isus oprašta grijehe i to nam je put u vječni život.
No, to opraštanje ima svoju nenaplativu cijenu koja se nikada ne može ničime nadoknaditi, a to je žrtva Isusova u ljubavi za nas, popraćena njegovom velikom patnjom.
Patnju Isusovu na križu možemo definirati jedino svojom vlastitom patnjom koja nas približava Kristu kada u njega vjerujemo.
Naša osobna i subjektivna patnja ne može opisati Isusovu Muku, ali može sudjelovati s njom u spasenju. Tada, kada čovjek pokraj Krista uvidi smisao svoje patnje, a to je nadograđivanje na Muku Isusovu od koje dobivamo najveći plod – život, tada čovjek svoju patnju lakše podnosi i razumije, pa čak i želi još te muke koju ljubljeni Božji Sin dijeli s njime.
Izlazak je napuštanje materijalnosti i vremenitosti, istovremeno uzdizanje Kristu gdje čovjek širi svoje spoznaje i to na duhovni svijet.
Tako patnik jednom spoznaje Pashalno otajstvo kojemu može nazočiti kada god se želi pojaviti u slavi s Kristom uskrsnulim, nakon žrtve, to jest u sakramentu Euharistije. 08.11.2024. 08:22
No comments:
Post a Comment
just do it