Slabost je doma, u zapećku
ostala sa mnom u koljenima,
oko srca, gore gdje rame drži plećku,
tamo gdje duša još zraka prima.
Tako prestade hod, al' snaga je veća
svakim danom za stihove nove.
Ne boli starost već svaka riječ treća
što komentira ljude i brodove.
I mržnja boli, i zavist bez razloga,
i od toga duša ostane tužna.
Tu je potrebno izobilje Boga,
svaka je molitva utjeha nužna.
I uvijek Isus donese radosnu vijest,
njemu se klanjati sve dok je svijeta
jer poslije se moramo opet srest,
kad dođe doba ljubavi i poeta.
Još će biti svakojakih dana,
al' duša se sklanja od nevolja.
I doći će proljeće sa svih strana
od kojega ustaje duša sve bolja.
13.11.2024. 04:22
No comments:
Post a Comment
just do it