Sjećanja tako ne ginu
kao znaci životne snage,
ona se nikada ne rasplinu
za Boga svoga, za svoje drage.
I još dok ne znaš na ovom svijetu
hoće li forca se vratiti ista,
više ne pratiš pogledom ptice u letu,
više se oslanjaš na ranjena Krista.
Isuse, ti si mi snaga i govor tvoj
dok ne odlučiš da dosta sam zrela;
dok ne ukažeš na sadržaj moj
da pustiš me tada na svoja vrata bijela.
Naravno da nisam postigla sve.
U jednom trenutku nestade svaka bitka
i ja se poklonih poput Marije
pa život postade pobjeda pitka.
Nije grijeh ako te ne zanima nešto
od svega što se ponavlja neprestano.
Duša ti zna i srce ti kazuje vješto
kada je prekasno ili još rano.
A već iz svojih molitvi znaš
da svaku jotu pregledava Bog.
I uzima grijehe koje mu daš,
laća se ljubavnog posla svog.
Moj život je bio tako u redu,
a spoznah te kao najdraža kći.
I ostadoh uvijek u tome slijedu
gdje moja poslušnost ograda bi.
16.11.2024. 21:47
No comments:
Post a Comment
just do it