Neobična ova mi sezona blagdanska
kad u ratovima, neredima živi Bog,
smiruje nam srca kao djevičanska,
pronalazi i za duše naše miran log.
Kakva li je to poruka mira i u miru
kad se srce nađe usred božanskoga,
kada ratovi ni otkuda ne izviru;
ni u srcu, ni u okruženju naša Boga.
Kad bi ljudi našli tu, na dlanu malen sjaj;
kad bi zaigrali od sve sreće uskrsnuća!
Nigdje više ne bi znali čemu služi zmaj,
nikad više ne bi hladila se srca vruća.
Žalosno je stih ispjevat kad su divlji svi,
povlače za sobom slabe, djecu i malene.
Žalosno je tužne oči stalno gledati
što planiraju i krasti tuđe sjene.
Zato čestitke se čuju u dušama svim
koje navikoše Boga posjećivati,
klanjati se i svetima božanskim
radi ljubavi unutra koju neće skrivati.
14.11.2024. 14:53
No comments:
Post a Comment
just do it