Riječi hvale

 

I toplinom u širini srca tvoga,

i mirinom u visina srča Boga,

nalazim ti svjetlost žarku, jaku;

zalazim u svetost, barku laku,

da bih otkrila u sjeni Duha

da sam otrla za mrvu Kruha

suzu stalnu što mi uvijek curi,

kap kristalnu koja pobjegne i juri.

Isuse, ti, slatki, mili

koji tažiš čežnje moje,

koji tražiš vežnje svoje,

odavno smo skupa bili.

Imala sam plan za dalje,

uzela sam san da šalje

sve mogućnosti za spas

te budućnosti za nas,

a ti si me brzo izbavio,

svu me odmah ozdravio.

Sada imam samo riječi hvale

dok ti dalje tamo liječiš male.

13.11.2024. 11:40

Prolaz u Križu

 

Izlazak iz ropstva grijeha, prijelaz kroz sakrament krštenja i ulazak u Obećanu zemlju može se najbolje promatrati u Križu Gospodina našega, Isusa Krista.

Gore je bio uzdignut, u tome je najteže patio i s time se u svemu proslavio.

Uzdignut je bio zato da privuče sve ljude k sebi, u svoju pobjedu nad smrću za sve ljude.

Ukratko i sažeto: Isus oprašta grijehe i to nam je put u vječni život.

No, to opraštanje ima svoju nenaplativu cijenu koja se nikada ne može ničime nadoknaditi, a to je žrtva Isusova u ljubavi za nas, popraćena njegovom velikom patnjom.

Patnju Isusovu na križu možemo definirati jedino svojom vlastitom patnjom koja nas približava Kristu kada u njega vjerujemo.

Naša osobna i subjektivna patnja ne može opisati Isusovu Muku, ali može sudjelovati s njom u spasenju. Tada, kada čovjek pokraj Krista uvidi smisao svoje patnje, a to je nadograđivanje na Muku Isusovu od koje dobivamo najveći plod – život, tada čovjek svoju patnju lakše podnosi i razumije, pa čak i želi još te muke koju ljubljeni Božji Sin dijeli s njime.

Izlazak je napuštanje materijalnosti i vremenitosti, istovremeno uzdizanje Kristu gdje čovjek širi svoje spoznaje i to na duhovni svijet.

Tako patnik jednom spoznaje Pashalno otajstvo kojemu može nazočiti kada god se želi pojaviti u slavi s Kristom uskrsnulim, nakon žrtve, to jest u sakramentu Euharistije. 08.11.2024. 08:22

Čovjek od riječi

 

ODGOVORNOST

Pojam 'odgovornost' znači biti od govora, biti od riječi.

Tko se ne osjeća odgovoran za ovakve pojave koje bi lako mogle stati među pojmove o vršnjačkom nasilju, taj ne bi imao pravo dobiti na skrb malodobnika, posebno onoga s posebnim potrebama.

Svatko može reći kako je to nešto sasvim uobičajeno, ali to se događa svima nama, očevicima.

Djeco, što je s vašim roditeljima?

Univerzume, gdje je tvoj Um?

On se nalazi u srcu mome koje se rasprostire čitavim mojim bićem.

Univerzumu, gdje je tvoja majka?

Dežurna je na Zemlji.

Univerzumu, tko ti je sin?

Onaj što ga zovu Gospodin moj, Sin Božji.

Univerzumu, tko je tvoja kći?

Bezgrešno Začeće.

Univerzumu, kakva je svrha svega?

Pravedan život, obitelj, djeca. Spasenje.

Univerzumu, tko je tvoja obitelj?

Čitavo potomstvo ljudsko.

Ja sam Otac i Sin u Duhu Svetomu.

Božja Riječ.

Riječ je tijelom postala i prebivala među ljudima.

Ja sam solidarnost i odgovornost pokazao na svom Križu za sve vas.

Tko u mene gleda, neće umrijeti nikada. 06.11.2024. 11:51

SLOBODA

Kako odzvanja sunce na zalazu, tako se stišću duše male bez potrebne brige koju im roditelji nisu pružili.

Je l' to nama zvoni?

Pustili smo slobodu samo na čas, a ona se strmoglavila.

Nismo je dobro držali.

Nismo je čvrsto držali.

Za ruku.

Kao što se vode sva voljena djeca za ruku.

I gdje će oni sada kad ne znaju ljubiti, voditi brigu o mami koja drži četiri ćoška u kući?

Nismo bili dobri svi mi.

Tko nije na prvoj crti, neka se pomoli.

06.11.2024. 01:54

ČOVJEK LOGOS

Pripovjedni odnos znači civilizaciju, i to onu istinsku: civilizaciju života, civilizaciju ljubavi, civilizaciju Duha.

Kao što odgovoran mora biti čovjek od riječi, iskren, čovjek Logos, čovjek koji ima smisla tako i onaj tko se sporazumijeva govorom i osluškivanjem, razvija taj osjećaj za istinu, za stvarnost, vidi je kompletnu, i vremenitu, i duhovnu.

U duhovnosti se razaznaju vječne ili trajne vrijednosti, za razliku od vremenitih i prolaznih.

Ne može netko misliti na duhovnost ako ja lažljivac i podložan slabosti laganja kao dobroga rješenja.

Istina toliko ne boli, koliko je spasonosna i oslobađajuća.

Najbolje je reći istinu kratko i jednostavno, onako kakva istina jest.

Laž nikada nije opcija nego je komplikacija, a to može jako boljeti.

Biti čovjek od riječi jedino ima smisla. 07.11.2024. 03:08

POVJERENJE

Ako izgradiš s nekom osobom povjerenje i čvrsto pouzdanje, tada nastaje prava vjerska zajednica. Ništa tu zajednicu više ne može poništiti, čak niti neki izlet u novo povjerenje jer se sve u toj zajednici s povjerenjem rješava. 08.11.2024. 06:30 (bilješke iz bolnice).

Povjerenje je ljubav u istini među ljudima od riječi. Tako se vjerska zajednica temelji na Isusu Kristu koji je Ljubav, koji je Put, koji je Istina, koji je Život.

Poruka magle

Magla je, magluština,

penje se na krovove

kao zagušljiva gustina

i visoko podiže lovore

kao prva dama za praskozorje.

Iz nje izviru slavni borovi,

dokle god seže obzorje,

i prate ih nebeski korovi.

Hladna li jutra sa svijetlom porukom

iz poniženja jeseni mračne,

Bog će već danas desnicom rukom

predati svijetu sunčane kupke zračne.

08.11.2024. 01:55 

Isus dolazi

 

Slabost je doma, u zapećku

ostala sa mnom u koljenima,

oko srca, gore gdje rame drži plećku,

tamo gdje duša još zraka prima.

Tako prestade hod, al' snaga je veća

svakim danom za stihove nove.

Ne boli starost već svaka riječ treća

što komentira ljude i brodove.

I mržnja boli, i zavist bez razloga,

i od toga duša ostane tužna.

Tu je potrebno izobilje Boga,

svaka je molitva utjeha nužna.

I uvijek Isus donese radosnu vijest,

njemu se klanjati sve dok je svijeta

jer poslije se moramo opet srest,

kad dođe doba ljubavi i poeta.

Još će biti svakojakih dana,

al' duša se sklanja od nevolja.

I doći će proljeće sa svih strana

od kojega ustaje duša sve bolja.

13.11.2024. 04:22

Otvoreni prozor

Tih je dana bolest zauzela tijelo

što je već na duši bilo oduzeto.

I jedno i drugo Božje je djelo,

nije dobro Duhom ne bit zauzeto.

I otvara prozor tamo gdje su zatvorena vrata,

taj naš Bog na kojega se možeš osloniti.

Bolje se oslanjati na njega neg' na brata,

kažu stari, prokušani što bi se pokloniti.

Još je uvijek loše svo to stanje s puno naziva,

ali mlado sunce dolazi mi u pomoć

da izliječi takve kao što sam ja u bezbroj zaziva,

ono spašava me čak i kad je ponoć.

12.11.2024. 11:22 

Ljudi odlaze

Ovo je pjesma za kraj,

za spasenje.

Ovo je pjesma bez suda

za rastenje.

Ovo je bačena gruda

za pravednsot

i nova trasa od spruda

za stamenost.

Ovo je pjesma za kraj

što daleko odlazi

na jarbolu sreće za raj

gdje mnogi su odrazi.

Tvojih zjenica iskre

što plivaju bistre,

što sanjaju mene

i srebrne sjene, e, eeeej.

Ovo je pjesma za kraj!

07.11.2024. 13:35

Jer ljudi odu od nas

i rijetki se nađu.

Oni nađu svoj spas

jer poznaju lađu.

Gavranov nokturno

Kao pravi car

sa crnih krila par

sam u lovu grakće

kao da je velik jar

ili premalen dar.

Molitvu tiho šapće.

Zaigrano pero pade

ravno pod vrapca stope

da bi ga prestrašilo.

I mada skroz bez nade,

sa tla se ždrbac prope

da krdo ga ne bi napustilo.

Crni gavrane, čuvaj svoj dom

jer noć ga ne zna kao ti

što pluta na putu svom.

Ne brini za maglu. Za bučni grom.

Sve će to jednom prestati.

Ali tvoj dom će slavan ostati.

08.11.2024. 11:00

Smrznuta ruža

 

Ostavila sam smrznutu ružu

koja je nekome putem ispala,

sigurno iz buketa što nije imao uzu,

i tako sam mladost njezinu izdala.

Neke su djevojke prolazile

i po tome su gazile cvijetu

koji odolijevaše trnu vile

kao da odolijevaše svijetu.

Napokon proljeće ružu odnese

u svoj mladi, topli kraj.

Ostatke leda sa nje otrese

i bi ona krasna, znaj.

11.11.2024. 00.12

RT 40

 

Ovo se piše sa sjećanjem,

s uspomenom davnih dana.

Suza krene s jakim osjećajem,

poput kapi koja dođe kao rosa rana.

Nije isto, ništa nije isto kao prije.

I mi, ljudi, ubiremo zaborav.

Samo budućnost sigurna nije,

ali zna se kad put joj je prav.

Molim izobilje Božjeg blagoslova,

i za sve nas što bijasmo tvoji

kad još vladala je ljubav ova

koju Isus za nas uvijek skroji.

09.11.2024. 04.40

Čekaj

 

Čekaj me, nikamo ne idi.

Ostani u kolotečini svoj.

Kora na brezi lako bridi

i šalje ti molbu, pozdrav moj.

Ne brini za sve brige svijeta.

Poslat ću vrapce na put.

U ljepoti njihova vesela leta

vidjet ćeš onaj poseban kut.

Znam te, u molitvi te znam,

ali ipak te molim: čekaj.

Jer treba mi svjetlo, gorući plam,

da bolje prođem što nosi rijeka.

09.11.2024. 16:57