Opet sam tu da te slušam,
opet ja, evo, dolazim
svjetlo da gledam, riječ da ti kušam,
da spoznajem odakle polazim.
I bol boli, i radost me raduje,
uz tebe, Bože, ovdje dišem,
i duša te moja sve bolje čuje,
o tebi razmišlja, sanja i piše.
A ti mi se predaješ i veo mi otkrivaš
od kojega slijepa sam dugo, dugo ja.
I uvijek iznova moje zablude otkivaš,
meni dokazuješ da tvoja sam sva.
29.11.2024. 20:34
Začela je Djeva
i rodila Sina,
i sunce pjeva,
i pije se mlada vina.
I trga se klas
usred ljiljana,
i uzima se spas,
kalež ispijanja.
Divoto Radosne vijesti,
ta će vremena proći,
a sunčani Dan otvorenih pesti
i Zaručnik će doći.
Blažena Djevojko,
Majko i kćeri,
srce ti voljko
vrijeme ne mjeri.
Ti povjerova što ti je rečeno,
srce zlatno i skromno,
poslušno i nedorečeno,
nježno i lomno.
Posluhu vjere
i Gospodinu
nema mjere
za jednu godinu.
Zato se zove Silni,
Knez mironosni,
Savjetnik divni,
Bog plodonosni.
29.11.2024. 14:16
Pokraj tvojih ložišta nalazim snagu,
pokraj odjeka riječi ranih i kasnih
da izbjegnem prepreke na tragu
prolazim ti do dlanova časnih.
Kada mi dođe vrijeme i čas,
kada taj susret predviđen bude
da živim što je dobro za nas,
a možda i za druge ljude,
bit ću tako sretna i smirena
kao duh slobodnih prostora,
kao blaga vatra raspirena
koja po tebi vječna biti mora.
A do tada čekam te ustrajna,
uvijek na tvoju riječ, Isuse, pripravna,
kao zvijezda što je pod tobom sjajna,
kao cesta što je za tebe ravna.
29.11.2024. 02:03
Hvalim te, Gospodine: *
razgnjevi se ti na mene,
ali se odvratio gnjev tvoj, *
i ti mene utješi!
Evo, Bog je spasenje moje, *
uzdam se, ne bojim se više,
jer je Gospodin snaga moja i pjesma, *
on je moje spasenje.
I s radošću ćete crpsti vodu *
iz izvora spasenja.
Reći ćete, u dan onaj: †
Hvalite Gospodina, *
prizivajte ime njegovo!
Objavite narodima djela njegova, *
razglašujte uzvišenost imena njegova!
Pjevajte Gospodinu, jer stvori divote, *
neka je to znano po svoj zemlji!
Kličite i radujte se, stanovnici Siona, *
jer je velik među vama Svetac Izraelov!
Iz 12,1-6
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.
Mjerila katoličke vjere ne mogu nikako biti pojedinačna mjerila osoba koje su katolici. Mjerila se u katoličanstvu oslanjaju na Bibliju i crkveno učiteljstvo, jednako tako kao i na tradicionalni poklad katoličke vjere te na pojedina raščlanjena katolička učenja i poglede na vjeru i čovjeka, posebice na Gospodina Isusa Krista na čijoj se Milosti temelji vjera katolička.
Milost Gospodina našega Isusa Krista, u zajedništvu s ljubavlju Boga Oca i zajedništvu Duha Svetoga sa svim vjernicima, vezana je neraskidivo s povijesnom Isusovom osobom čiji se značaj isprepliće podjednako i u povijesnom Isusu, i u biblijskom Isusu, i u Isusu vjere, i u sakramentalnom Isusu Kristu, ali ne gleda se uvijek isključivo na samo jedan te isti način, tako da se i mjerila vjernika, odnosno katoličke vjere mogu razlikovati.
Nije isto, primjerice, i nije svejedno pratiti biblijskog Isusa, Mariju i Josipa kako bježe od Heroda u Egipat, razumjeti okolnosti u kojima se nalazi povijesna sveta obitelj i istovremeno razumjeti kako to zmaj čeka da Bogorodica porodi Dječaka dok čitamo Otkrivenje.
Tu se mjerila katoličke vjere isprepliću, neodvojivo, ali vrijede za općenitost i univerzalnost katoličanstva, a ne za naš ograničeni pojedinačni doživljaj i mišljenje.
Zajedništvo se upravo na tome i temelji da smo u Gospodinu svi pod istim i jednakim mjerilima i, mada grešnici, a i sveti, gubimo svoju pojedinačnost u Gospodinu na čijem temelju stječemo zajedništvo i to u ljubavi i milosrđu Boga našega koji nam je i odlučan otac, i nježna majka te smo tako jedno u različitosti.
U određenoj krajnosti postoji Zakon, mjerila Boga i crkvene zapovijedi koji nas vode kao čvrsti kostur naše vjere što ga je potrebno gledati kroz duhovnost katoličansku, a naročito se to može učiti na promatranju dogmi Katoličke Crkve. Sva su ta pravila izvanredne i značajne smjernice kako se približiti teologiji, a potom i susresti Isusa Krista na križu i u uskrsnuću.27.11.2024. 07:26
„Zato prigibam koljena pred Ocem, od koga ime svakom očinstvu na nebu i na zemlji: neka vam dadne po bogatstvu Slave svoje ojačati se po Duhu njegovu u snazi za unutarnjeg čovjeka da po vjeri Krist prebiva u srcima vašim te u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni mognete shvatiti sa svima svetima što je Dužina i Širina i Visina i Dubina te spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu da se ispunite do sve Punine Božje. (Ef 3,14-19).”
Do tvoga rođenja
pusti me poživjeti
i do tvoga pohođenja
za koja mi nije mrijeti.
Sad, pri kraju svih vremena
pusti da te očekujem,
da ti srce otvaram bez sjena,
da zbog tebe poklekujem.
Učini me svjesnom stanja,
duhovna raspoloženja,
tijela skromna, od sveg manja,
duše topla utaženja.
Rađaj se u mojim grudima
kao nježna, blaga nota;
i ne daj me pustim sprudima
gdje je nestala ljepota.
Kad zemaljska ratna svjetla
počnu iskriti na svijetu,
ti odvedi me put vjetra
ka zvijezdanom nebeskom letu.
Spasenje je tako blisko,
ali može ostati mi nedostižno
jer na kraju dođe uvijek sklisko
upozorenje tvoje brižno.
Sačuvaj me za taj tren u Betlehemu,
tako žeđam vidjeti te pokraj Marije i Josipa
da se radujemo, Kriste, svemu
što nas radošću i vjerom kao sniježak posipa.
26.11.2024. 07:11
Dugovi su moji preveliki
i preteški za moj jedan život sav.
Grijesi još su mladoliki,
i moj život, i moj hod nikad nije prav.
Ali za te, Kriste, što to znači?
U tebi se jedinome zločini svi sakrivaju,
praštaju se i ni jedan me ne tlači
nego rado s moga srca se darivaju.
U tvom kraljevskome križu moj je pogled,
moje ruke, moja duša i sve moje nade.
Gledaju na prošlost kao da je stari ogled
dok mi krv na tvome licu pažnju krade.
Tu me poznaš, tu se nalazimo
kao nerazdvojne duše obećane,
i tu dobro se pretražimo
da nam čvrste budu iste duše upecane,
da se više nema što tu reći.
Kad se jednom predaš križu tome,
kraljevstvo će tvoje dlane peći,
ali pravednost će biti na terenu svome.
24.11.2024. 22:49
Svojom vrlom poslušnošću
slijedio si svaki zakon, svaku riječ;
svojom stalnom prisutnošću
ljubio si ljude i bio im lijek.
Sve si prihvatio što ti dadoše,
tvoja odanost bijaše božanska
i bez sile ratovanja oni padoše
jer ti ljubav neizmjerna, veličanska.
Kriste, Kralju koji nema grube sile,
koji drži milosrđe, blagost
za sve duše što su ikad ovdje bile,
ti pokaza rajsku dragost.
Bedemu od poniznosti,
nitko tebi ravan nije,
najmanji od sviju skrovitosti,
ti si sreća što se krije
veličinama i egocentricima,
a pokazuje se slabima i malenima
što ih siromaštvo izobiljem ima
kao vjernih duša u svim stvaranjima.
23.11.2024. 11:11
Ne možemo zamisliti
te ljepote naroda i svijeta,
kako li je zavisiti
od ta duhovnoga leta
gdje se duša s dušom spaja,
gdje se dijete svako ljubi
u dubini stanja raja
gdje od blaženosti sav se gubi
svaki čovjek, svako ljudsko biće
što se brzo popraviti dade.
A ti, Kriste, vidiš kako sreća sviće
i koliko s nama ima nade.
Nikad čovjek to vidio nije,
niti mu je uho čulo o tom
kako sreća mu se smije,
kako divno živi snagom svom.
Samo ti to možeš reći
kolika je nada naša u čednosti.
Stoga ti u ljubavi si od svih veći,
brižni Kralju od sve pravednosti.
22.11.2024. 06:17
Kad su umuknule pjesme moga kraja,
taj mi kraj već nije bio svoj.
Ništa više nije isto, niti duša koja zdvaja,
ja sam predala ti, Kriste, život moj.
Zbog nekih teških vremena koja dođu,
nisam više osoba od prije.
Mnoge nevolje su tu da prođu,
ali tuga velika se ovdje krije.
Bolesti je njen vrhunac, i životu blagom,
kao kakav polusretan završetak lošeg.
Predajem se tebi, svome Zaručniku dragom,
mada nisam tako vjerna kao pamet rose.
Stihovi se rastavili na sve proste glase
i na note što polovično se kriju.
Dolaze mi često vrapci da ih spase,
ovi isti koji trag od snijega sada piju.
Ništa nije tako čvrsto kao tiha nada,
bit će dobra slavlja i sve zore rane.
Moj si, Isuse, zauvijek usred Grada
u kojemu čekaš svoje drage izabrane.
20.11.2024. 12:01
Još uvijek jesenje lišće se spušta
kao da pleše po terasama i tlu.
A magla i nije onako tugaljivo gusta.
Vjetar zauzeo pozornicu svu,
rastjerao loše znakove neba i nevolja,
i kao da ispravlja onu nedavnu grešku,
kao da zna da želim postati bolja,
odaje se divljanju i divi se ovome smiješku.
Čeka se zimsko doba, čeka se snijeg,
a jesen će dugo još carevati poput dive.
Ne da se lako, ne da svoj visoki brijeg
što služi raspršivanju svakodnevice sive.
Već prošla su tri tjedna, duga i krasna,
od kada novim stilom ja živim i hodam
i ne znam za mnoga sjećanja časna,
i samo se Kristu ponekad odam,
a djeca ne trče, i društva ne viđam.
Preživjeti moram i ljeta, i zime
jer kao starost baš jeseni se sviđam
i ponekad šapućem tiho njezino ime.
19.11.2024. 16:51
Ružni snovi, noćne more
pratile su mene mnogih noći
kada nisam znala zore,
niti svjetlo što će uskoro mi doći.
Bezvoljna je bila moja žrtva,
sve ti predah, ostadoh bez daha
i bez radosti tad kao mrtva
za koju si dao meni straha.
Doći će mi radost, sreća
kada shvatim taj svoj spas
u kojem je tvoja svijeća,
tvoja ljubav za sve nas.
Kada shvatim veličinu
podviga što držao me dalje,
kada nađem količinu
koju samo Bog mi šalje.
Nema više ovisnosti,
nema čvrstih uza,
osim ljubavi i nevinosti,
osim radosnica suza.
18.11.2024. 11:51
I bez nadahnuća moga ti si Kralj,
ti si Krist u mome srcu i životu.
Tvoja kruna mi najsvetija, to znaj,
u njoj vidim božansku dobrotu.
Čitav svijet i svi puci, sva plemena
zovu se po tebi ljudskim bićima.
Nema takvih čuda, a ni tih vremena
kakva bila bi bez tebe u svim bitima.
Kada kruna na tvom tjemenu zaboli,
kada prolijeva se krv po tvome licu,
svatko vjeran podanik je tvojoj školi,
svakome je dati tebi svoju sukrvicu,
ti, ljepoto pobjede i slave, i Pastiru jaki
što kroz trnje probit će se u spasenje
izgubljenoj ovci, svakom stvoru kao sokol laki
koji nudi, daje vjernicima otkrivenje.
U tebe se, Gospodine, uzdam kao dijete,
jedina si moja baština ti, Kriste, Bože moj.
Najdraži ti, vječni korijenu i divan cvijete;
nemoj zapostavit nikada ti konop moj.
17.11.2024.15:42
Sjećanja tako ne ginu
kao znaci životne snage,
ona se nikada ne rasplinu
za Boga svoga, za svoje drage.
I još dok ne znaš na ovom svijetu
hoće li forca se vratiti ista,
više ne pratiš pogledom ptice u letu,
više se oslanjaš na ranjena Krista.
Isuse, ti si mi snaga i govor tvoj
dok ne odlučiš da dosta sam zrela;
dok ne ukažeš na sadržaj moj
da pustiš me tada na svoja vrata bijela.
Naravno da nisam postigla sve.
U jednom trenutku nestade svaka bitka
i ja se poklonih poput Marije
pa život postade pobjeda pitka.
Nije grijeh ako te ne zanima nešto
od svega što se ponavlja neprestano.
Duša ti zna i srce ti kazuje vješto
kada je prekasno ili još rano.
A već iz svojih molitvi znaš
da svaku jotu pregledava Bog.
I uzima grijehe koje mu daš,
laća se ljubavnog posla svog.
Moj život je bio tako u redu,
a spoznah te kao najdraža kći.
I ostadoh uvijek u tome slijedu
gdje moja poslušnost ograda bi.
16.11.2024. 21:47
