Sedam godina života

Ako sam Te pitala za vrijeme
što ga moram provoditi u Tvojemu dvoru,
to je stoga što si želim oploditi sjeme
kakvo nosi svatko, koje Ti si darovao svakom stvoru.

Dva su sata dnevno optimalno dovoljna
da se s Tobom sretnem za molitve i slavlja;
jedna je dvanaestina života povoljna
da zarazi čitav dan, čitav život da zabavlja

Tvojim krasnim darovima, utjecajem, uslišanjem.
Dva su sata moje znatiželje, moga truda,
a ostatak držiš samo Ti sa svakim mojim udisanjem
i u svakom trenu me obasipaš kao more moga spruda.

Jedna je dvanaestina života samo kratak čas,
sve ostalo vrijeme duša čini što god drugo hoće
ili ono što bi morala po zakonima čiji sluša glas
jer je sve to Tvoje, isto kao zakoni gluhoće

ili kao obaveze koje nose majke, ili kakav političar.
Mogu baš i mukotrpno raditi, pjevati kad želim,
mogu biti anđeo ili  neslužbeni dnevni kritičar;
mogu i odlučiti da sve Tvoje bisere podijelim,

da se cijelim bićem spustim Ti do Groba
da bi me uzvisio još malo dalje od te svakodnevice,
da bi od mene načinio leptira, a ne roba,
da bi moje društvo bile, mjesto zvijeri, ptice pjevice.

Mjesto psovke ili ogovaranja da blagoslivljam,
mjesto praznih hodova da tražim što je dublje;
da se stegnem mjesto da za požudama divljam
jer iskustvo dobra znači pokoriti svoje zublje

što se neprekidno pružaju za lijenošću ili zlobom.
Nije lako biti iskusan životom, a u duši djevičanstvom,
biti mudar ili zreo znači često biti s Tobom,
a ne čuvati se zala koja vladaju pučanstvom

jer svijet nije zao, inače ga ne bi nikad niti bilo.
Svaka duša čezne znati što je mudrost i hlepi za moći,
mentalno su mnogi nevini kao prazno žensko krilo,
a u zloći žele biti iskusni kao vještice i vračare noći.

Sedam godina života nekome je zaista premalo
dok su drugom ta dva dnevna sata kao mučeništvo.
Jutrima, neposredno prije nego što je spavanje prestalo,
duša uvijek probudi se kao iznenadno udovištvo.

Tada čovjek žali što je bio s Tobom, Bože, tako škrt,
što je uvijek bio umišljena duša, najbolja od svih,
što je uvijek prosio za brzu ljubav ili smrt;
tada čovjek preokrene  svaki jad u stih.

Lijepo li je uspeti se Tvojim Križem sve do raja,
pustiti Te da me digneš iz svog Groba; uzeti Te, Breme.
Pustit ću se vlastitome križu do samoga kraja
i podarit ću Ti čitav dan i noć, predati Ti svoje vrijeme.
‎ponedjeljak, ‎31. ‎srpnja ‎2017. 22:56:00

Sljedbenica

Pratit ću te dio puta,
budi siguran u moje stope.
Tu sam, odmah iza tvojih skuta,
moje oči zbog tebe se tope.

Doživljavat ću te kao glavnu temu
da te sve to više, bolje shvatim,
tvoje uzlete i tvoju tremu;
da ti na sve pažnju svratim.

U srce ću te svoje upisati
da ti svaki glas upamtim,
isti zrak ću s tobom udisati
sve dok sva se ne rasplamtim.

Kraj tebe ću vjerno boraviti,
ljubiti te kao dušu što se ne ponavlja,
koju nikad, nikad neću zaboraviti,
kojoj najdraži se cvijet ostavlja.

Kad se navikneš na moju odanost,
zanemarit ćeš me, prije ili kasnije,
jer ni jedna duša nema stalnost,
uvijek želi nešto jače, strasnije.

Nećeš možda ni primijetiti
da nisi uvijek ona duša ista,
ali možda ćeš se katkad sjetiti
mojih ruku, moga Boga, Krista

kojemu sam skromna službenica
koja radi Njega za tobom uzdiše,
jedinome s mnoštvom sljedbenica
koji ljubi sve to jače, sve to više.
‎nedjelja, ‎30. ‎srpnja ‎2017. 04:37:08

Vjera Uskrsnuća

"Ali reći će netko: Kako uskršavaju mrtvi? I s kakvim li će tijelom doći? 36Bezumniče! Što siješ, ne oživljuje ako ne umre. 37I što siješ, ne siješ tijelo buduće, već golo zrno, pšenice – recimo – ili čega drugoga. 38A Bog mu daje tijelo kakvo hoće, i to svakom sjemenu svoje tijelo.
(Prva poslanica svetoga Pavla apostola Korinćanima, glava 15, redak 35sl)..."


Čovjek je živ, a misli neprekidno na smrt i umiranje.
Smrt je za kršćanina dobitak jer je Krist njegov život (Fil 1,21:"Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak!"). Njegovo sadašnje stanje, koje ga zatvara u smrtno tijelo, satire ga: on bi to stanje radije napustio i otišao prebivati kod Gospodina (2 Kor 5,8:"Da, puni smo pouzdanja i najradije bismo se iselili iz tijela i naselili kod Gospodina."); njemu se žuri da se odjene odjećom slave uskrslih, kako bi ono što je u njemu smrtno bilo apsorbirano od života (2 Kor 5,1-4:"Znamo doista: ako se razruši naš zemaljski dom, šator, imamo zdanje od Boga, dom nerukotvoren, vječan na nebesima. 2U ovome doista stenjemo i čeznemo da se povrh njega zaodjenemo svojim nebeskim obitavalištem; 3dakako, ako se nađemo obučeni, ne goli. 4Da, i mi koji smo u ovom šatoru, stenjemo opterećeni jer nećemo da budemo svučeni, nego da se još obučemo da život iskapi što je smrtno."; usp. 1 Kor 15,50-53:"A ovo, braćo, tvrdim: tijelo i krv ne mogu baštiniti kraljevstva Božjega i raspadljivost ne baštini neraspadljivosti. 51Evo otajstvo vam kazujem: svi doduše nećemo usnuti, ali svi ćemo se izmijeniti. 52Odjednom, u tren oka, na posljednju trublju – jer zatrubit će – i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi i mi ćemo se izmijeniti. 53Jer ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost."). Čovjek čezne za tim da ode i bude s Kristom (Fil 1,22-23:"A ako mi živjeti u tijelu omogućuje plodno djelovanje, što da odaberem? Ne znam! 23Pritiješnjen sam od ovoga dvoga: želja mi je otići i s Kristom biti jer to je mnogo, mnogo bolje;"). Dufour, str. 1220/1

Prorok Izaija promatra slavu Gospodnju pod vidom kraljevske slave, on vidi Gospodina, njegovo uzvišeno prijestolje, skute njegova plašta kojih je puno svetište, kod Serafskih anđela što kliču njegovoj slavi.
Knjiga proroka Izaije, glava 6, redak 1-2
"One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skuti njegova plašta ispunjahu Svetište. 2Iznad njega stajahu serafi; svaki je imao po šest krila: dva krila da zakloni lice, dva da zakrije noge, a dvama je krilima letio. 3I klicahu jedan drugome: »Svet! Svet! Svet Gospodar nad vojskama!
Puna je sva zemlja slave njegove!«."

Ona je oganj što proždire, svetost što razgazuje prljavštinu stvora, njegovo ništavilo, njegovu krajnju krhkost. No, njezino slavlje nije zato da uništava već da čisti i preporađa te hoće obuzeti svu zemlju.
Ezekielova viđenja kazuju transcendentnu slobodu slave koja napušta Hram kao pustinju, a potom zrači nad zajednicom što ju je Duh obnovio.

Knjiga proroka Ezekiela, glava 11, redak 22-23
"Kerubini podigoše krila i točkovi se digoše za njima, a slava Boga Izraelova lebdijaše nad njima. 23Slava se Gospodnja vinu iz grada i zaustavi se na gori, istočno od grada."

Knjiga proroka Ezekiela, glava 36, redak 23
"23Ja ću posvetiti ime svoje veliko koje vi oskvrnuste posred narodâ u koje dođoste! I znat će narodi da sam ja Gospodin’ – riječ je Gospodnja – ‘kad na vama, njima naočigled, pokažem svetost svoju."

Knjiga proroka Ezekiela, glava 39, redak 21-29
‘Tako ću se proslaviti među narodima, i svi će narodi vidjeti sud koji ću izvršiti i ruku što ću je na njih podići. 22Znat će dom Izraelov da sam ja, Gospodin, Bog njihov – od toga dana zauvijek. 23I znat će narodi da dom Izraelov bijaše odveden u ropstvo zbog svojih nedjela: iznevjerio mi se, pa sakrih lice svoje od njih i predadoh ih njihovim neprijateljima u ruke da od mača poginu. 24Postupih s njima po nečistoći njihovoj i nedjelima te sakrih lice svoje od njih.’
25Stoga ovako govori Gospodin: ‘Sad ću vratiti roblje Jakovljevo i pomilovati sav dom Izraelov – ljubomoran na ime svoje sveto, 26oprostit ću im svu sramotu i nevjeru kojom mi se iznevjeriše dok još spokojno življahu u zemlji i nikoga ne bijaše da ih straši. 27A kad ih dovedem iz narodâ i skupim iz zemalja dušmanskih i na njima, naočigled mnogih naroda, svetost svoju pokažem, 28znat će da sam ja Gospodin, Bog njihov, koji ih u izgnanstvo među narode odvedoh i koji ih opet skupljam u njihovu zemlju, ne ostavivši ondje nijednoga od njih. 29I nikada više neću kriti lica od njih, jer ću duh svoj izliti na dom Izraelov’ – riječ je Gospodnja.«

Posljednji dio Knjige Izaijine sjedinjuje oba vida slave: Bog kraljuje u svetom gradu koji je u isti mah preporođen njegovom moći i obasjan njegovom prisutnošću. (Dufour, str 1182/3)

Knjiga proroka Izaije, glava 6o, redak 1-3
1
Uskrsnuće Jeruzalema
Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi,
nad tobom blista slava Jahvina.
2A zemlju, evo, tmina pokriva,
i mrklina narode!
A tebe obasjava Jahve,
i slava se njegova javlja nad tobom.
3K tvojoj svjetlosti koračaju narodi,
i kraljevi k istoku tvoga sjaja.

Knjiga proroka Izaije, glava 66, redak 18
"Dolazim da saberem sve puke i jezike, i oni će doći i vidjeti moju slavu!"



U Svetom pismu posljednja je doksologija, na svršetku povijesti, pjesma 'Janjetove svadbe'; dolazi Zaručnica blistavo odjevena u lan. Toje Crkva koja se odjenula slavom dostojnom njezina Zaručnika, vrlinama, prinosima, žrtvama svetih.
Knjiga Otkrivenja, glava 19, redak 6-8
"6 I začuh kao glas silna mnoštva i kao šum voda mnogih i kao prasak gromova silnih:
»Aleluja!
Zakraljeva Gospod,
Bog naš, Svevladar!
7 Radujmo se i kličimo
i slavu mu dajmo
jer dođe svadba Jaganjčeva,
opremila se Zaručnica njegova!
8 Dano joj je odjenuti se u lan tanan,
blistav i čist!"

Ipak sva slava Zaručnice dolazi od Zaručnika. U njegovoj su krvi obijeljene haljine izabranih, a Zaručnica je dobila opremu od lana koju nosi na sebi. Ona se odijevala iz dana u dan odjećom djela ljubavi koja Bog unaprijed pripremi da u njima živimo.

Knjiga Otkrivenja, glava 7, redak 13-14
"13I jedan me od starješina upita: »Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle dođoše?« 14Odgovorih mu: »Gospodine moj, ti to znaš.« A on će mi: »Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj." 

Poslanica svetoga Pavla apostola Efežanima, glava 2, redak 8-10:
"8Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! 9Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao. 10Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo."

Na izvoru te slave je ljubav i svetost Kristova u čijem misteriju se dovršava objava slave Božje. (Dufour, str. 1187)

Poslanica svetoga Pavla apostola Efežanima, glava 5, redak 25-27
"25Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju 26da je posveti, očistivši je kupelji vode uz riječ 27te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane." 



Pashalna slava, smrt i uskrsnuće Kristovo: Uskrsnućem i Uzašašćem Krist je već ušao u božansku slavu koju mu je Otac, u svojoj ljubavi, bio dao prije postanka svijeta i koja mu, jer je Sin, pripada jednako kao i Ocu.

Evanđelje po Luki, glava 24, redak 26
"26Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?"

Evanđelje po Ivanu, glava 17, redak 24
"24Oče,
hoću da i oni koje si mi dao
budu gdje sam ja,
da i oni budu sa mnom:
da gledaju moju slavu,
slavu koju si mi dao
jer si me ljubio
prije postanka svijeta."

Bogočovjek Isus je uzet u božanski oblak, otet, u slavu uznesen. Bog ga je uskrisio od mrtvih i proslavio.

Djela apostolska, glava 1, redak 9-11
"9Kada to reče, bi uzdignut njima naočigled i oblak ga ote njihovim očima. 10I dok su netremice gledali kako on odlazi na nebo, gle, dva čovjeka stadoše kraj njih u bijeloj odjeći 11i rekoše im: »Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi na nebo."


Prva poslanica svetoga Pavla apostola Timoteju, glava 1, redak 16
"16Da, po sveopćem uvjerenju, veliko je Otajstvo pobožnosti:
On, očitovan u tijelu,
opravdan u Duhu,
viđen od anđelâ,
propovijedan među narodima,
vjerovan u svijetu,
uznesen u slavu."


Prva Petrova poslanica, glava1, redak 20-21
 "20On bijaše doduše predviđen prije postanka svijeta, ali se očitova na kraju vremenâ radi vas 21koji po njemu vjerujete u Boga koji ga uskrisi od mrtvih te mu dade slavu da vjera vaša i nada bude u Bogu."


Djela apostolska, glava 3, redak 13
"13Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi slugu svoga, Isusa kojega vi predadoste i kojega se odrekoste pred Pilatom kad već bijaše odlučio pustiti ga."


Bog je uskrisio Isusa i proslavio. Ta slava, kao i slava Gospodnja u Starom zavjetu, jest prostor transcendentne čistoće, svetosti, svjetlosti, moći, Života. Uskrsli Isus zrači tu svoju slavu svim svojim božanskim bićem. (Dufour, str 1184) 

Isus je bio raspet i umro je, ali Bog ga je uskrisio i po njemu donosi ljudima spas koji propovijedaju apostoli u Djelima apostolskim (Dj 2, 22-35 ), propovijeda Petar  Židovima (3,14sl),, to on ispovijeda pred sinedrijem (4,10), to Filip uči etiopskog eunuha (8,35), Pavao Židove (13,33; 17,3), a to Pavao uči i pogane (17,31), to on ispovijeda pred svojim sucima (23,6). Sve to nije drugo do li sam sadržajuskršnjeg iskustva.
O tom iskustvu uvijek se bilježi jedna važna pojedinost: njegovo slaganje s Pismima (usporedi 1 Kor 15,3sl):
- Mesija će biti slavno uzdignut s desne Božje- Dj 2,34; 13,32sl
- Sluga će Gospodnji biti proslavljen-Dj 4,30; Fil 2,7sl
- Sin će Čovječji biti ustoličen-Dj 7,56; usp.Mt 26,64

Tom je misteriju mjesto s onu stranu općeg povijesnog iskustva, pisamski tekstovi donose čitav niz izraza koji ocrtavaju razne njegove strane:
- Isus je onaj Sveti što ga Bog otima iz raspadanja u Podzemlju u Djelima apostolskim 2,25-32 i 13,35sl., usp. Psalam 16, 8-11
- on je novi Adam kojemu je Bog sve podložio: 1 Kor 15,27; Hebrejima 1,5-13, usp. Psalam 8
- on je kamen što su ga graditelji odbacili, a postao je ugaonim kamenom: Dj 4,11, usp. Psalam 118,22

Tako se proslavljeni Krist javlja kao ključ za razumijevanje svekolikog Pisma koje se unaprijed na nj odnosilo (usp. Lk 24,27.44 sl). Dufour, str. 1395

Psalam 16, redak 8-11
8 Gospodin mi je svagda pred očima;
jer mi je zdesna, neću posrnuti.

9Stog’ mi se raduje srce i kliče duša,
i tijelo mi spokojno počiva.
10Jer mi nećeš ostavit’ dušu u podzemlju
ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.
11Pokazat ćeš mi stazu u život,
puninu radosti pred licem svojim,
sebi zdesna blaženstvo vječno.

Vjera kršćanska postoji kao vjera Uskrsnuća.
‎utorak, ‎25. ‎srpnja ‎2017. 13:09:31

Ništa novo

"Što je bilo, opet će biti, i što se činilo, opet će se činiti, i nema ništa novo pod suncem. (Propovjednik 1,9)"

Oduvijek su postojale razne ideologije koje se tiču osnovnog ljudskog postojanja: spolnosti, smrti, ratovanja. I dovijeka će toga biti. Svaki novi naraštaj ima i nove nazive za te jedne te iste ideologije koje su samo pokušaji da čovjek sastavi sebe i svijet bez Boga.

Smrt je posljedica nedostatka božanskog ljudskog dostojanstva koje svaki čovjek ima samo kada živi u Bogu i hodi s Bogom jer samo takav čovjek zna da ništa novo nema pod kapom nebeskom osim jedne jedine vječne i uvijek aktualne novosti: Uskrsnuća.

Spolnost je različitost među ljudima bez koje bi svi ljudi izgubili životne porive koji čovjeka čine čovjekom i potiču na sazrijevanje te razvijaju ljubav i zajedništvo za koje su sposobni samo oni koji žive u Bogu i hode s Bogom.

Ratovanje je posljedica nedostatka darova božanske stvaralačke snage koju imaju samo oni koji koji žive u Bogu i hode s Bogom. U nedostatku stvaralaštva i kreativnosti, ljudi hlepe za imanjima koja vide oko sebe, žele ih, kradu, kupuju i zbog njih ratuju.
‎utorak, ‎25. ‎srpnja ‎2017. 10:36:17

Fotopis Lourdes - Marijine kapljice

Gospa Lurdska na središnjem Trgu

U iščekivanju blagdana Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, 15. kolovoza, Velika Gospa

Prikaz Bogorodice u Katedrali povijesnog grada Carcassonne

Također Bogorodica u Katedrali, Carcassonne

Pieta, također Katedrala, Carcassonne

Gospa u procesiji, Lourdes

Gospa Lurdska na hrvatskoj jutarnjoj misi

Navještenje, Crkva Svete Krunice, Bazilika - Lourdes

Katedrala, Bazilika Svete Bernardice i Crkva Svete Krunice - Lourdes

Uznesenje Marijino na nebo, Crkva Svete Krunice, Bazilika - Lourdes

Bogorodica u Katedrali, Carcassonne

Bogorodica u Katedrali, Carcassonne

Pohođenje Marijino rodici Elizabeti, Crkva Svete Krunice, Bazilika - Lourdes

Marijino rođenje Isusa Krista, Gospodina, Crkva Svete Krunice, Bazilika - Lourdes

Marijino i Josipovo prikazanje Isusa Krista, Gospodina, Crkva Svete Krunice, Bazilika - Lourdes 

Krunidba Marijina na nebu, Crkva Svete Krunice, Bazilika - Lourdes

Fotografija govori sve - nekome puno, nekome manje. Ove sam fotografije načinila na hodočašću iz Zagreba u Lourdes 2016. godine. Nisam upamtila prave službene nazive, previše mi je dozvoljenog vremena oduzelo fotografiranje; stručne podatke lako svatko pronađe. Nađu se i bolje fotografije istih motiva, ali ja sam željela izabrati svoja vlastita "remek-djela". U Zagrebu, 23.07.2017. 23:15

VIDI JOŠ GALERIJU "NAŠA GOSPA"


Zaručnica

Tiho pjeva ona duša stara
koju pozvao si više puta
da u Tebi se odmara,
da Ti klekne rubom skuta

koje si raširio za djecu svijeta.
Mnogi sad je u nevoljama,
mnogi ište pakla kleta,
mnogo krika se prolama,

ali niti jedan nije tako zvučan
kao što je pjesma ova;
niti čovjek nije tako stručan
da ispjeva glas svatova

kojemu se sveti često raduju.
Kliči, zemljo, Bogu svome,
Stvoritelju kojem vješto ratuju
da Mu zaručnicu slome

jer je sva previše lijepa,
jer je cijela sjajno odjevena
i za zloću je preslijepa,
a na svjetlu umjerena,

ne može se ničime porediti.
Sva je malo tajnovita,
ali umije pobijediti
najboljega duha vilovita.

Nikad neću ispjevati
boli moje duše, sreću
što ne staje se izlijevati
po svatovskom cvijeću

makar nema toga runolista
kao što je Djeva bajna,
zaručnica svoga Krista
kao zvijezda sjajna

što božanskim zbori glasom
kao voda bistra i umilna,
što se diči vječnim spasom
za kojim je žudnja silna.

05.08.2016. 01:02

Ljubavna tematika

Baš mi se ne pjeva, al' to izlazi iz mene,
ljubavna tematika nikada ne smeta
makar glad me mori poput anateme,
a i misli su mi s požarima ovog sparnog ljeta

pa sve mislim kako bit će gore
svakim novim ljetom, svakom novom danu.
Vjerujem da razlit će se more
i da svatko drži klimu u svom stanu,

ali neće propasti još ova zemlja, ovaj raj.
Svega toga bilo je i prije,
ipak čovječanstvo nije dočekalo kraj
već se šokovima hladi i ljubavlju grije.

Vjerujem da te ljepote nikad nema
kao što je ledenjak što klizi
ili grmljavina kad se sprema;
kada srcu nema kraja brizi

oko jedne male klice što će rasti;
kada ljudi bježe od samoće
ili kada tat planira što će krasti;
kada jedna duša drugu hoće.

Pogledajte djecu za koju se Boga moli,
kako krasna su i dobrohotna;
kako jedan poljubac jači je od boli,
kako nada ljubavi je doživotna.

A što ljepše ima od romantike
kad u smiraj dana čovjek sjedne,
zadovoljan gleda stare slike
i još ljubi one svoje dane čedne

kad mu srce nije ništa drugo znalo
nego tražiti si malo sreće,
to je ono što se uvijek čeka radoznalo,
mada su ambicije sve veće.

Hvalim Te, Gospodine i Spasitelju,
što si me načinio od stakla,
što si smanjio mi svaku želju
pa me oslobodio od pakla

velike inteligencije i neskromnosti.
Samo istinu sam tražila i nalazila,
Tebe vidjela sam u svakoj okolnosti,
k svojoj duši prečesto sam zalazila.

Moje ruke sada veliko prostranstvo grle,
dlanovi mi otvoreni kao da su prazni,
a ka njima Tvoja uslišanja hrle;
uskoro Ti stižem u zagrljaj snažni.
‎nedjelja, ‎23. ‎srpnja ‎2017.  08:19:59

Ime koje znam

Želim znati sve što samo slutim
jer me slutnja svu iscrpljuje, ispija
kao neku srž života kojime se putim;
želim prepoznati slutnju dok još klija

da dočekam ispunjenje nemira mi svetog.
Zato učim, zato primam sve što vrijedi
još od pradavnina i od Križa kletog,
sve što iz te moje slutnje slijedi.

Slatko li je tražiti preko svake nevjerice,
slutnje se izgube, a prilaze nove
što se daju provjeriti kao činjenice
što sve jače oko slutnje plove.

Slutnja, dakle, kao umišljena ne postoji;
kad se ona javlja, siguran joj izvor.
Treba naći volje da se svaka ćut pobroji,
prevelik je slutnji ljudskih izbor.

Slutnje sve su istančane, one nisu poriv,
nisu isto što bi bila uznositost ili glad.
Ona ostaje u svijesti kao poziv neoboriv
da se krene više, da se napusti sav jad.

Blažene li raščišćene svijesti ove starosti
koja me je dovela do Boga bliže
jer kad duša zauzeta jurnjavom je mladosti,
ona teško bilo kamo stiže.

Čovjek nema vremena za premnogo toga,
hrpa informacija mu ne daje do daha,
a treba mu samo jedna lozinka do Boga
koji tada ga izvlači iz zemljanog praha.

Ponekad se tajna riječ u slutnji skriva,
to je ime kojime me vječnost zove,
koje uvijek dovodi me do izvora živa;
zato nosim svoje molitve, uvijek nove,

zato spada s mene blato, prašina i jad
što ih dolje bacam iz sve svoje snage;
zato stižem u nebeski Božji mir i sklad
gdje ubirem plode Riječi od vječnosti blage. 
‎petak, ‎21. ‎srpnja ‎2017.  12:08:46

Plodovi tuge

Pusti tugu neka izlazi iz mene,
pusti sjetu, pusti, sve to tješi
jer je lijepo naći uspomene.
Tugu nekad jedna suza riješi.

Ona može biti tako blaga, tiha
i gotovo neprimjetna,
zna izmamiti i osmijehe od stiha
što ih čine srca sjetna.

Tuga pomaže sazrijevati,
produbljuje doživljavanje
i zna nekad iskreno i zapjevati;
i njoj potrebno je nekakvo odavanje,

ali rijetko se usuđuje pokazati.
Zato pusti, neka teče,
neka tako pomogne izazvati
lagano ganuće koje malo peče.

Ne mora biti da propada svijet
ili da se živjeti ne može.
Nekada je samo nezgodan splet,
različiti dojmovi se glože.

I kad pustiš je da nekamo ode,
kad ne čuvaš je u nutarnjosti,
vidiš da ti mnoge lađe brode,
otkrivaš dubinu svoje stvarnosti.

Ne daj tugi da ti srcem vlada
i da kao duge noći caruje.
Uvijek ima novi cilj i nada
jer uz tugu Bog ti mudrost daruje.
‎četvrtak, ‎20. ‎srpnja ‎2017. 21:15:24

Jesus: The "I Am"

Jesus: The Creator of All Things

Jesus: The Son of Man

Susreti

Ima nešto među nama, ljudima,
ima mnogo među nama anđela.
Ima nešto u svačijim grudima
po čemu se prepoznaju anđeoska djela.

Mora dosta vremena proteći
da se čovjek sjeti takvih prilika
kada nije znao što će reći
ili kad ga je zaglušila vika

pa da nije odmah anđela prepoznao.
Tada jednom dogodi se stanje
kojem nije bio prije dorastao,
u srcu se rodi istinito znanje.

Uvijek tad je kasno provjeriti
gdje su nestali nam prolaznici
koje nismo stigli omjeriti,
a koji su bili nama počasnici.

Samo ih se sjetimo krajičkom svijesti,
pitamo se gdje su sada i kako ih naći,
zašto nestali su kao da ne žele sresti
one ljudima kojima su pomogli se snaći.

Među nama hode anđeli prikriveni,
jasni kao dan, ali mi ih preziremo.
Odjeveni kao ljudi, kao da su saliveni
nekim štitom što ga ni ne naziremo,

pute nas na životnim stazama
pa tad neprimjetno nestaju.
Sretna duša ona koja nije sama,
sretni oni svi što anđele znaju.
‎četvrtak, ‎20. ‎srpnja ‎2017. 02:16:39

Jesus: He is the Christ

Jesus: The Word of God

Zašto gore svijeće?

Ljudi vjeruju u smrt,
takvi mrtve svoje dane,
umorni su, retardirani.
Uvijek imaju svoj nacrt,
nikada ne otvaraju dlane,
snovi su im preparirani.

Ljudi vjeruju u ništa,
vide samo zlo i patnju,
puštaju se besmislici.
Ako zatrebaju išta,
traže mrtvu pratnju,
misle da su mistici.

Ljudskim glavama se mota
samo ono što ubija
pa sve misle da su cvijeće.
Nema pravoga života
kad se smrt upija.
Zna li netko zašto gore svijeće?

Crne vijesti imaju svu pažnju,
dobre vijesti niti ne postoje.
Topimo se kao voštane figure.
Posljednja vremena nose kaznu:
kad se ljudi svi postroje,
ne znaju ni kamo otišle su ure.

Svak je čovjek sebe svjestan,
ali ne zna vidjeti, ni čuti
niti druge, niti unutarnji glas.
Ili bolestan je, ili obijestan
pa su zatvoreni svi mu puti,
pa ne vjeruje u spas.

Svaki čovjek samo sebe gleda,
ne zna da je život dobio na dar,
samo jedan, samo kratko.
Vidjet mu se preko toga ne da,
ne zna za svoj vječni žar 
kojega ne prima svatko,

kojega se traži u noćima svijeta
jer tko traži, taj i nađe.
Ali ovdje nitko se ne nada.
Dužnost ljudska nije obaveza cvijeta,
ali u svoj život nitko još ne zađe,
ne zna da je smrt nastupila već sada.

Da se užga jedna svijeća,
dovoljan je malen, kratak čas.
Zašto ljudi su na svijetu tako dugo?
Zašto bježi im iz ruku sreća,
zašto ne slušaju svoj vlastiti glas
kad već ne znaju za ništa drugo?
‎srijeda, ‎19. ‎srpnja ‎2017. 06:35:58

Jesus The Light of the World

Nebeski stupovi

Moja je kotlina svjetlucava i budna,
moje svjetlo bliješti kao bezbroj luči,
one tu caruju jer tama je tako oskudna,
a svjetlost je zalila tu svu dolinu žuči

što se preko dana ispod sunca jače prži.
Noćna svjetlost grije me drugačije i bolje
jer sad ima mjesta, svježi zrak se drži,
napučena mjesta sad su uspavano polje.

Vjetrovi sa sjevera padaju niz litice
s kojih nazire se sjaj u starom kamenju
i svjetlucavi odrazi svake  male ivice
ukazuju se kao obrisi po znamenju,

a na stijeni titra sjena kotlinskoga raslinja.
Pojedine luči bliješte, a neke su tamnije,
igra svjetla beskonačna kao jedan plamen tinja
dok s najvišeg vrha svijetli najzamamnije

svjetlost Božjih stupova na nebeskom hramu
što se jače još od rijetkih zvijezda sjaji.
Uskoro će pasti mjesečina sva na tamu,
znam da bljeskat će se sve što još se taji.

U noć pobjegle su zvijeri, lutalice, tati,
ali skloništa od tame postat će im zamka.
I ja sebe moram izbjeglicom zvati
što se budi noću kad je sva sparina tanka. 

I kad mjesečina hladna u sve kute prodre,
protrčat će lutalice, gmazi, tražeći mrak.
Iznad onih stupova vidjet će se mrlje modre
koje stvara Božji naum kao svježi zrak.

Takvih se trenutaka budi sasvim novi dan
kakvog nikad nije bilo nikad prije.
Ledena će kotlina svima dati pravednički san
tek pred jutro kojeg nikad bilo nije.

Na nebeskim stupovima sunce će zacakliti
najveće na svijetu svjetlo za noći i dane.
Nitko više tad se neće stići sakriti,
usnula će tama sva ispariti kad svane.
‎utorak, ‎18. ‎srpnja ‎2017. 00:38:29

Jesus - The Name above All Names

Jesus: The Son of God

Jesus: The Good Shepherd

Maranatha

Zašto me prozivaju ti balavci iz Sodome
da im se uključim u njihove rasprave?
Zašto meni mjesto vela, igračaka nose kondome
da ih spržim sve kao sunce suhe trave?

Zašto odlaze iz moga životnoga vijeka
vrijednosti od kojih izrasla sam zdrava
mada kasno primila sam od božanska lijeka?
Zar ne vide mene u tom mnoštvu bikova i krava?

Žena sam, bez obzira na neka htijenja,
čovječica-majka svoga spola, a ne roda.
Starica sam, nisam izrasla od hijena
već sam potekla od Oca koji mi se poda

da od Njega sve naučim što je čisto,
što je iznad mene, što je nebesko i više.
Rod je ljudski, to sa spolom nije isto,
a rod božanski me u svom krilu njiše.

Kada vele da nisu od svojega spola,
uskoro će reći da su biljke, minerali.
Pokupit će ipak mrvice s mojega stola
na kojem su budni pozaspali,

usred slavne gozbe gubili su mirise i okus
jer su već od prije željni samo bluda.
Sada već se dogovaraju za novi pokus
jer su se zasitili od bludničenja luda.

Kakve besmislice blebeće taj naraštaj,
nema stidljivosti više, ni romantike,
a ti, prijatelju, samo sanjaj, maštaj;
ne zna lekciju iz ljubavi i jezika, semantike.

Zar da s njima tikve sadim dok se pjene
pa da ostane od mene samo stup od soli?
Kad me tako u svom sljepilu zamijene,
ne mogu ih izbaviti od sumpora boli.

Dok sam ovdje, u toj relativnosti
ova zvjerinjaka što ne zna moje godine,
sačuvaj me, Bože, njina prezira i kivnosti
ili spasi, dođi, Isuse, Gospodine.
‎subota, ‎15. ‎srpnja ‎2017. 03:36:50

Jesus - The Resurrections and the Life

The Real Jesus

Lamentacija spašene duše

Ako sam i bila nepoćudna,
znaj da sam još gora sada.
Otkada je moja duša budna,
njome samo iskušenje vlada.

Željela sam otići do utrobe kita
da se tamo snađem i da se prestravim
pa da molim Boga uznosita.
On me traži da sa svijetom se pozdravim

jer već dugo slavu Boga ćutim,
znam je dobro, mnoga dobra za me čini.
Teška mi je istina koju sada slutim:
duša moja griješi, ona neprekidno hini

i što Bog moj ima s time?
Zar da čekam nekakva čudesa
ili da promijenim svoje ime
kao da ću izmaći od udesa?

Bog je predao mi vlasti, sebe, sve,
a ja spotičem se neprekidno.
Pa što hoću još od bolne istine
kad je sve otkriveno i očevidno?

Ljudi promatraju tko si, što si,
da si sav nesavršen i pomalo lud.
Ja sam snoplje što ga On pokosi
i sad više nemam kamo, nemam kud.

Ispunjava mi svaku želju, svaku riječ,
a ja Njegovih se riječi sjećam.
Moram biti čvrsta stapka, a ne mliječ,
moram znati reći to što sada tepam.

Toliko sad živi sav u srcu mome
da ja ne moram ga niti zazvati,
a ipak Ga tražim kad me slome
da mi dadne slavnim imenom se nazvati

i nikako da krenem jače sebe obraćati
istom snagom, željom koja Njega moli.
Sebi moram, a ne Bogu danak plaćati
jer kad vrijeđam sebe, to mi Boga boli.
‎četvrtak, ‎13. ‎srpnja ‎2017.  09:16:33

Obaveza skrovitosti

Svaka vijest je prijelomna, svaka je hitna, svaka važna.
Moramo pročitati razne vijesti, poslušati najnovije događaje i tračeve od poznanika; moramo razgovarati s djecom na onaj svoj infantilni način; potom još moramo dogovarati s ostalim članovima obitelji puno važnih stvari; tada još moramo prionuti na učenje; a moramo s nekim i prodiskutirati barem neke vijesti; moramo na radnom mjestu biti ljubazni i prihvatiti svaki razgovor; a tada, kada smo sami, navaljujemo na mobitele jer se osjećamo kao navijeni i potrebno nam je još razgovora; možda još ne idemo na počinak pa surfamo, čitamo nasumično razne zanimljive tekstove; i, na kraju, guramo slušalice na uši.

U našim mozgovima informacije, razni podatci i mnoštvo besmislica odjekuju i ponavljaju se, nešto memoriramo više, a ponešto slabije. Da, memoriramo. I kada smo usamljeni, vrte nam se po glavi podatci s kojima ne znamo što učiniti. 
A potrebno je samo na tren zaustaviti to ponavljanje i primanje podataka. Ugasiti strojeve, zaustaviti gomilanje pitanja i mogućih odgovora u glavi. Hrabro se suočiti s "prazninom" potpune tišine.
Ostati sasvim sam.
Kao pitka voda na um će nam pasti pravi podatak jer konačno u takvom trenutku počinje istinska "obrada informacija", plodna tišina i zaglušujuća tjeskoba pretvaraju se u istinsko razmišljanje: to se događa kada dvije informacije povežemo nekim spontanim zaključkom u miru i tišini, bez ikakvih interesa prema okolini i potrebe za razgovorom kojega ne moramo voditi "na silu".

Blago malenima koji ne pate od suviška informacija, blago usamljenima koji osluškuju potpunu tišinu u sebi, koji se otvaraju praznini misli. Neizbježno je tada čuti glas Boga, obilje milosti sa stvarnim smislom. ‎‎13. ‎srpnja ‎2017. 00:45:59

Matej 6,6
"6/ Ti, naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti."

Tanka svijeća

Svijetu tanka svijeća znak je sreće krute,
pored nje o spokoju još mnogi snatri;
odjevena je u plamene lelujave skute,
žar joj srce u toj postojanoj vatri,

omeđenoj zagađenjem što je mori,
kroz koje se ne da rasplamsati tajno biće 
kao požar duše od kojega svijet ne gori,
ne izgara ništa, samo ljudsko žiće

koje, gledajući njeno svjetlo, Boga moli.
Ne zna narod da mu služi za ciljeve više,
da se ljubav prevelika nad njom proli,
da se nova povijest duše uz nju piše.

Koji znaju, pale malu svjeću tu, na stolu
što im služi kao oltar svega postojanja,
pod Raspelom daju počast za tu patnju golu
prema kojoj nema više velikoga odstojanja.

Mnogi misle da to mrtvima se javlja
onaj puk što okuplja se oko vatre tanke
kao da mu nije stalo do svjetskoga zdravlja,
ali to su duše, one žive, ne znaju za sanke.

Jer taj mrtav Bog na drvu nije za mrtvace
već je On Gospodar mnoštva živih ljudi
koje odlasci sa svijeta u daljine bace
pa se ne zna više gdje im zora rudi.

Svijeću pale, a Raspelom tad se širi priča
o svim živima na drugoj strani,
o Njegovoj riječi što je poput biča
i o vatri koja te živote hrani.
‎utorak, ‎11. ‎srpnja ‎2017. 04:34:52

2CELLOS - Despacito

Onaj glas

Neću proći, a prolazim kao lahor,
kao blaga struna, kao nježna ruka;
takvu istančanost nema niti lat, niti lapor,
nit' je daje kakva avantura, niti luka.

Ja sam ljubav ili naklonost, romansa,
ono neizrecivo u dodiru i osjećaju,
nepropustiva sam prilika i šansa
koju svi od reda svakome obećaju.

Ja sam isto što i tvoja unutarnja kob,
ali sasvim različito kada me potražiš
pa ne nalaziš me svjesno, niti kao rob
iako po nekoj intuiciji prilaziš

jer sam dio tvoga organizma.
Istovremeno sam izvan tebe sasvim,
događam se kao kataklizma,
nalazim se sjećanjima krasnim.

Svakakva nadijevaš mi imena,
privlačnost je moja često opasna,
može dovesti do krimena
ili budi isto što i čežnja strasna.

Kad me tražiš, misliš da ćeš mrijeti,
ali uvijek mi se iznenadiš;
misliš često da te neću htjeti,
sad mi bježiš, sad mi kadiš,

u tome i jeste čitav problem tvoj.
Ja ti neću stvarati teškoće,
znam da ti bi rado bio moj
i da stekneš od mekoće

kojom trpim sve što mi serviraš.
Ja sam tvoja savjest što te prti,
zbog mene se uvijek iznerviraš,
ali ja te ljubim i dalje od smrti.
‎nedjelja, ‎9. ‎srpnja ‎2017. 21:30:36

Lubanja

Nemam riječi, misli sve su jedna;
nemam daha na ovoj žarčini,
nemam ništa osim glasa žedna,
uzavrela krv mi svaki jad začini.

Drvo moje krivi se poda mnom,
pjesma moja zamrla mi uhu
kao da su puci pali sa mnom
u tom danu, u tom času gluhu.

Krajem oka gledam Ti u natpis
što uzraste iznad slavne krune,
sav je rumen svetom krvi kao jaspis,
podno njega sve je trulo i sve trune.

"Lubanja" se zove ono Tvoje brdo
što je valjda nalik Tvojoj svetoj slici,
a to svaki čovjek jest i pučje tvrdo
koje ne zna što je muk i što su Tvoji krici.

U tišini Tvoj se čuje uzdah, ogorčenje;
u tome se muku krije mudrost Uskrsnuća
što se plodi grobu, rađa kao uzvišenje
dok još cvili duša Tvoja umiruća

koja mora otići do samoga dna,
dublje neg' što čovjek može potonuti
i još dalje, gdje je smrtca nezgodna.
Duša Tvoja mora čitava oronuti,

plakati i srditi se, i sva onemoćati.
Pokraj Tebe razbojnik i čovjek sanja
da će kraljevstvo ga Tvoje omotati
u koje ga šalješ s brda zvanog "Lubanja".

Da l' sam Tvoja zamisao, Tvoje riječi sjeme;
jesam li Ti vrijedna svega toga?
Da l' sam oruđe Ti dok mi ide vrijeme,
da l' sam službenica plana Tvoga

ili možda već sam davno odbačena
po svoj Tvojoj volji što me predodredi?
Sada muči Tvoja duša potlačena,
a ja znam da svaka mi sekunda vrijedi.
‎subota, ‎8. ‎srpnja ‎2017. 18:03:47

Andrea Bocelli conmueve al Papa Francisco al cantar Amazing Grace

Gozba

Prolazim kao sjena, kao nesuđena djeveruša
podno nebeskih arkada i njihovih lukova,
kao da sam određena, kao da sam izabrana duša
i ne vidim dobro, nema hijena, niti vukova.

Toliko sam svijetu beznačajna, nezanimljiva,
a toliko zaigrana svojim zasluženim rajem
da se teško odvajam od vrta ta zadimljiva
i da više ništa, ništa svijetu tom ne dajem

već se trudim samo oko svojega života s Bogom
koji sluga mi je, komu ja sam sluga;
i nema pod tim lukom tako opijena kao drogom,
nema podno mene neka sluškinjica druga

jer sam jedna, jedina i jedincata sam svemu.
Stoga živim beznačajnost svoju, svakom sličnu,
živim tajnu kao i svi drugi koji klanjaju se Njemu,
povlačim se već odavno raju, meni vičnu.

I razgovaramo skupa kao da mi nitko drugi nije
na tom svijetu tako važan kao On
jer više me ne šalje u dane gdje se grije
svatko drugi osim mene na Oltaru tom.

I sama, i samcata doživljavam najsretnijeg druga,
svega ima na toj trpezi od slavlja;
svega ima, ali ništa se ne želi pored zaštićenog luga,
sve se čini tako daleko i nestvarno, sve se zaboravlja.

Ovo mi je prvi put da tako kratko vrijeme
uživam u dugim satima i minutama,
da je Bog moj otvorio sjeme
što ga čuvam kao podno leda tračak plama.

Pozvao me je na gozbu, ovo mi je prvi put,
toliko sam revnovala samo radi vjere
koja gozbe ne vidje i ne ču takav ćut,
pozvao me k raju gdje se niti pogreške ne mjere.

Ako vidiš da me nema blizu, znači da je dugo,
da je mnogo vremena proteklo
i da sam odlutala u neko stanje drugo
za kojim sam čeznula, to mi je porijeklo.

Ništa poznatoga ne može izmjeriti
jesam li se usamila ili možda i rastužila,
jesam li i konačno poludjela do biti
ili sam se jednostavno konačno razdužila.

Ničim ne mogu opisati, dočarati
ovaj raj u kojemu još uvijek mrtvim.
Nikakva me obećanja više ne mogu očarati,
Bog je poželio da  od svijeta se zabrtvim.
‎srijeda, ‎5. ‎srpnja ‎2017. 22:02:22

Dvoje

U blijedilu i sumaglici gledam daleko,
vidim sve što nalazi se iza toga;
ne vjerujem, ali vidim: obala je prijeko,
sve u meni, sve unutar Boga.

"Koga tražiš?", upita me zvonki glas,
sada se još više takvom pitanju ja čudim.
Zar ja ištem paprat ili brezu, njezin tanak stas,
zar ja nisam očigledna ili opet ludim

kada ne zna onaj što me pita?
Priznajem da povrh svega tražim još i tebe
jer mi srce oholosti, duša nezašita,
još mi pluća onaj tamjan grebe.

Odgovaram glasno: "Isusa iz Nazareta,
Onog što me zove i sad na me čeka,
blagoslov mi On i sudbina Mu kleta;
iza mene ostala je neka rijeka."

"Nisam te zvao, ti me želiš koristiti
da ti lakše bude gdje ne smiješ doći;
sama si odabrala sve te staze slistiti,
mada znam da tvoj sam svake noći,

svakog svetog jutra i blaženog dana.
Još si ovdje, još ti nije dosta,
zoveš svete da te vode preko mora slana,
znam da čekaš nepozvana gosta."

Lijepo li je, dragi Prijatelju, u samoći
čekati na ljudsko biće, samo ono jedno,
jedino mi koje neće tuda proći,
jedino mi koje mi je bilo vrijedno.

"Gospodin moj, moj Bog u svemu!",
klanjam se, poklekujem u žrtvi slatkoj:
"To sam htjela, da se svidim njemu,
i da slatko čeznem svakoj uri kratkoj,

da umjesto njega Tvoje zovem Ime
i da patim tiho, često za tu ljubav višu;
da Te obradujem i pohvalim time
i da darujem Ti takvo srce u kojemu dvoje dišu."
‎nedjelja, ‎2. ‎srpnja ‎2017 11:52:58

Vivaldi - Gloria

A kol'ka je plaća?

Vele da su prodali me vragu,
da su uzeli mi domovinu, sve;
uzimaju strance kao radnu snagu,
samo ne znam gdje.

Hrvatski poslodavci, braćo i sestre,
poslodavci moje domovine
traže da se žene prave nevješte,
samo da se dokopaju lovine.

Oni traže pod prijetnjom otkaza
neradnike, hebivjetre i skitnice;
oni žele gubitnike sviju staza,
oni sebe drže kao žitnice.

Ne daj, dragi Bože, da pokušaš raditi
jer ćeš tada vidjet' nedostatke,
greške što ih teže svi posaditi
kao pačiće u redu iza patke.

Ako veliš da još više plaće želiš
kad su nedjelje i blagdani, i svetki,
tada s njima plijen podijeliš
jer su pravi novci rijetki,

oni koji odlaze u sredstva za rad.
Moraš glumiti da nešto radiš,
čekati i pronalaziti si hlad,
pričati da svašta gradiš,

mada nemaš kraj sebe alata.
Tko to vidi, tko to zna
kad se svatko samo plaće hvata?
Ubrzo ti slijedi nagrada:

verglaj, sestro, tko se buni
i tko viče na sve strane
da pas laje prema luni,
da ne broji sate, dane,

da se ne zna ovdje, u toj zemlji, ništa.
Ako izdaš radnicu i kolegicu svoju,
maknut će je s poprišta,
dobi'š plaću njenu, i plaću tvoju.

Gdje će stranci raditi i djelovati
kada ne znaju naš jezik, niti govor?
Radit će i neće vjerovati
zašto pobrali su lovor

kad uopće nisu novce tražili.
Prije posla moraš pitati za plaću
jer po tome su te mjerili i snažili.
Radnici će otići i platiti daću.
‎subota, ‎1. ‎srpnja ‎2017.  16:53:24