Za tvoju dušu

Da li želiš naći srce svoje uslišano,
da li katkad želiš pobjeći od svega?
Da li ikad vidio si slovo utišano,
slovo izlaska iz ropstva posljednjega?


Nećeš izići iz svoga doma, svoje duše
nego će se otvoriti od života vrata;
sve što tlači te, svi ti snovi što se ruše
tebi će se ostvarivati vrijedni poput zlata.


Bit ćeš dijete svjetla, istinu ćeš ugledati
i sve što si započeo Bog će tvoj nagraditi.
Najtajnije želje i sve ljude će ti predati,
vidjet ćeš Mu snagu koja zna pomladiti.


Tvom životu nikad kraja biti neće;
ta, znaš kolike si mogućnosti propustio
jer se nije moglo ili nije bilo sreće.
A tek koliko si puta svijetu popustio


samo zato da sačuvaš mir i malo blaga.
Sve će ti se nadoknaditi i nadodati,
nikad više neće biti bolima ti traga,
nikad više ne moraš si snove prodati


za to malo zdravlja, za to malo plaće.
Nećeš vidjet više najgoreg ti protivnika,
a sve muke bit će slatke, puno kraće
od kojih ćeš zadobiti tajne svesilnika


i moći ćeš zavladati si svojim težnjama.
Vremena ćeš imati na pretek za sve želje,
narod će ti biti milosrdan kao majka sama,
uzimat ćeš vječno nova vina, nove prijatelje.


Nadnaravan čovjek od tebe će postati,
gledat ćeš u anđele i s njima boraviti.
Sve će bore i sve greške Bog iz tebe oprati,
iznenada ćeš se i od smrti oporaviti.


Hrane uvijek bit će i božanska pića,
pronaći ćeš zemlju, uživati pravednosti
i sva draga, sva ljubljena bića.
Neće biti nikad kraja tvojoj novoj čednosti.


Niti zlobnici te neće više nikad prepoznati,
nestat će ti svaki trn iz tijela mlada.
Sva ćeš znanja i mudrosti žive spoznati,
zaboravit ćeš noći očaja i dane jada.


A kad se ispuni duša više no što može,
svršit će se bijeg iz ropstva, izlazak odavde
kao ulazak u svečane lože
gdje će biti samo uživanje pravde.


Kako sudiš drugima, ista je i tebi tvoja mjera
jer te tvoja savjest goni, jer te ona vodi,
a kad tvoja volja postane ti ova vjera,
u tebi se lako nadnaravna duša rodi.
16.05.2015. 07:00