Graditelji

Povremeno promatram krovove
jer je lako pogledom okružiti
ono što se ispod neba slaže;
grmlje ispred kuća koje gaji lovore,
a drveće se teži još više ispružiti
dok se ptice nad tim lišćem traže.


Povremeno gledam gradnju kuća,
ljudi se uklapaju u tu sliku
kao neki mali bogovi,
kao da je svakom želja vruća
da mu odgovore kriku
sve te krošnje, svi ti logovi.


Uvijek na te ljude nekako zaboravim,
pogled skreće u nebesa, prema prirodi
gdje se samo čuju ljudski glasovi.
Tada mislim da si tako život popravim,
a da ipak nisam tamo gdje su izrodi,
gdje se teško radi, a žanju klasovi


kojima se ljudi potom naokolo hvale.
Kuće same nisu hvalisave,
niti kakav krov, niti nebo spušteno.
Svima sve te zgrade zaštitu su dale,
ali nisu one same napisale
da su vlasništvo nečije ili društveno.


A ljudi odlaze, vraćaju se i dolaze;
neki su od njih graditelji,
vlasnici tih zidova i opeka.
Kao da su obični izvršitelji, prolaze
dok nebo samo zna da su dio te obitelji
koju dvorac neki negdje čeka.