Sužanjski horovi

Anđelima nebeskim na udivljenje
Bog se vraća, uzlazi Božanstvo moje
kao Sužanj podzemni, a proslavljeni.
Sveto moje katoličko proživljenje
što ga vjerni sljedbenici kroje
posta narod silan, pozdravljeni,




ostade na tlu zemaljskom
gledajući gore oblake, nebesa
pod kojima kliču razni stvorovi.
A ja s otrgnutom maskom
nemam više lica, nemam uresa,
uznose i mene svi sužanjski horovi




među kojima sam putnik strasni;
podzemnici, šatoraši, skitnice,
sve ih ljubav sveta uzdiže
iako je bijeli dan i svemir jasni,
iako su krošnjama zavladale ptice,
iako je svjetlo zemlje meni najbliže;




ipak prolaz imam prema gore,
ne zaustavlja me niti dvorac, niti grad.
Siromaštvo, ratovi, nevere
prijete svjetlu zemlje, noćne more;
poslušniku svakom prijeti velik jad;
postavljaju si ordenje na revere,




naređuju nek sužnji propadaju.
A evo, Sužanj najveći i opravdani
uze nas iz podzemaljske ropotarnice
i povede nas gdje gospodari ne znaju;
misle možda da su odbrojani dani
i ne vide Boga, niti narod kako pada nice.
14.05.2015. 11:21