Od Boga rođeni

 

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga
i Riječ bijaše Bog.
2 Ona bijaše u početku u Boga.
3 Sve postade po njoj
i bez nje ne postade ništa.
Svemu što postade
4 u njoj bijaše život
i život bijaše ljudima svjetlo;
5 i svjetlo u tami svijetli
i tama ga ne obuze.

6 Bî čovjek poslan od Boga,
ime mu Ivan.
7 On dođe kao svjedok
da posvjedoči za Svjetlo
da svi vjeruju po njemu.
8 Ne bijaše on Svjetlo,
nego – da posvjedoči za Svjetlo.

9 Svjetlo istinsko
koje prosvjetljuje svakog čovjeka
dođe na svijet;
10 bijaše na svijetu
i svijet po njemu posta
i svijet ga ne upozna.
11 K svojima dođe
i njegovi ga ne primiše.
12 A onima koji ga primiše
podade moć
da postanu djeca Božja:
onima koji vjeruju u njegovo ime,
13 koji su rođeni
ne od krvi,
ni od volje tjelesne,
ni od volje muževlje,
nego – od Boga.
14 I Riječ tijelom postade
i nastani se među nama
i vidjesmo slavu njegovu
– slavu koju ima kao Jedinorođenac
od Oca – pun milosti i istine.

15 Ivan svjedoči za njega. Viče:
»To je onaj o kojem rekoh:
koji za mnom dolazi, preda mnom je
jer bijaše prije mene!«

16 Doista, od punine njegove
svi mi primismo,
i to milost na milost.
17 Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju,
a milost i istina nasta po Isusu Kristu.
18 Boga nitko nikada ne vidje:
Jedinorođenac – Bog –
koji je u krilu Očevu,
on ga obznani.

Iv 1,1-18 - PROSLOV

Mojsijev hvalospjev Bogu

Zahvala za izbavljenje

Tada Mojsije s Izraelcima zapjeva ovu pjesmu Jahvi u slavu: »U čast Jahvi zapjevat ću,
jer se slavom proslavio!
Konja s konjanikom
u more je survao.
2 Moja je snaga, moja pjesma – Gospodin
jer je mojim postao izbaviteljem.
On je Bog moj, njega ja ću slaviti,
on je Bog oca moga,
njega ću veličati.
3 Jahve je ratnik hrabar,
Jahve je ime njegovo.
4 Kola faraonova i vojsku mu u more baci;
cvijet njegovih štitonoša
More crveno proguta.
5 Valovi ih prekriše;
poput kamena u morske potonuše dubine.
6 Desnica tvoja, Jahve, snagom se prodiči;
desnica tvoja, Jahve, raskomada dušmane

7 Veličanstvom svojim obaraš ti protivnike;
puštaš svoj gnjev i on ih k’o slamu proždire.
8 Od daha iz tvojih nosnica vode narastoše,
valovi se u bedem uzdigoše,
u srcu mora dubine se stvrdnuše.
9 Mislio je neprijatelj: ‘Gonit ću ih, stići,
plijen ću podijelit’, duša će moja sita ga biti;
trgnut ću mač, uništit’ ih rukom svojom.’
10 A ti dahom svojim dahnu, more se nad njima sklopi;
k’o olovo potonuše silnoj vodi u bezdane.
11 Tko je kao ti, Jahve među bogovima,
tko kao ti sija u svetosti,
u djelima strašan, divan u čudima?
12 Desnicu si pružio
i zemlja ih proguta!
13 Milošću svojom vodio si ovaj narod, tobom otkupljen,
k svetom tvom stanu snagom si
ga svojom upravio.
14 Kada to čuše, prodrhtaše narodi;
Filistejce muke spopadoše.
15 Užas je shrvao edomske glavare,
trepet je obuzeo moapske knezove
i tresu se svi koji žive u Kanaanu.
16 Strah i prepast na njih se obaraju;
snaga tvoje ruke skamenila ih je
dok narod tvoj, Jahve, ne prođe,
dok ne prođe narod tvoj koji si otkupio.
17 Dovest ćeš ih i posaditi na gori svoje baštine,
na mjestu koje ti, Jahve, svojim učini boravištem,
Svetištem, o Jahve, tvojom rukom sazidanim.
18 Vazda i dovijeka Jahve će kraljevati.«
19 Kad su faraonovi konji, njegova kola i konjanici sašli u more, Jahve je na njih povratio morske vode pošto su Izraelci prošli posred mora po suhu. 20 Tada Aronova sestra, proročica Mirjam, uze bubanj u ruku, a sve žene pridruže joj se s bubnjem u ruci i plešući. 21 Mirjam je začinjala pjesmu: »Zapjevajte Jahvi
jer se slavom proslavio!
Konja s konjanikom
u more je survao.« Izl 15,1-21

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

 

Drevna Klisura

Toliko toga pamtim,

a drugo zaboravljam.

Oduvijek tiho plamtim,

svjetiljku ne zapostavljam.

Božiću još nije kraj,

nekome nikada

tko slavi Svjetlo i raj

i tko uvijek se nada,

ne misleć' na sebe, svoje,

već, moleći, za drugoga vapi.

I dok se brzi zazivi roje,

vrela Mu krv ka duši toj hlapi.

Lako je reći: „Božiću mali”,

kao kad rosa na staklo kane,

ali te obuzmu osjeti mali,

a ljubav Njegova nikad ne stane.

Vjeran do Križa, do svoga kraja,

od tvoje ti dječje dobi pa u vječitost,

uvijek će proliti sebe iz raja

srcu što ne zna za vjersku rječitost.

U pogledu tuđem vidim neznanje,

i možda tuđince ne gledam dosta;

ipak je posebno to vjersko stanje,

ali u tome času praznina mi osta.

Moji su stari tekstovi bujni,

odišu ljubavlju svetih Zaruka,

mada su nekome tako nečujni

kao da prekratka moja je ruka.

No, zato Duh je da me obrani,

da me povede u daljine

i ćutim jako jer sada su dani

kada se najdraže sjećanje vine.

Kristovo Tijelo, duša, božanstvo

odnose mene daleko u vis

da propadnem sasvim u prostranstvo

gdje ljulja me nježnošću drevna Klis.

25.12.2022. 20:11

Obnovitelj svijeta

 

Odavno Te, Kriste, za ljubav ne prosim

jer Ti me uze i dade mi veliki mir

što ga uvijek i na dnu srca nosim,

jer poznam si ime kroz vječni pir.

I novo mi ruho još netaknuto stoji

na najboljem putu da ga odjenem,

i duša mi slatke godine broji

u ovom svijetu dok ne uvenem,

dok ne postanem još malo zrela

za novi život i čovjeka nova.

Samo sam to Te molila, htjela:

kraljevstvo Tvoje za vremena ova.

Dio sam zbora, čestica zlatna

i Tebi vrijedna više no prije

jer Ti si oduvijek sa svoga platna

dozivao ono što prijetvorno nije;

Ti srce mi stavi u svetinje svoje.

Sad iznova gledam na noći davne,

na tamu i svjetlo što crne je boje,

podloga sveta za puteve ravne.

Židovski Kralju, Ti, Bože silni,

Ti svijetliš zemljom za puk taj umoran,

obnavljaš vjeru i glas Tvoj umilni

redovno doziva, kao ljubav uporan.

I opet, iznova, za mene se rodi

da vodiš me dalje na skrivenoj cesti,

da vidim Ti stope što ih pohodi

narod i svaki tko nema što jesti.

Hrano neprocjenjiva, duhovno piće,

dopusti mi hvalu svih poetesa

i svetoga puka što dijeli to iće,

čudesne čestice Tvojih nebesa.

25.12.2022. 06:05

Dodir noći

Tama cvate

i čuje se dah

u tišini.

Svjetla se klate,

zvjezdani prah

u daljini.

Budne li noći,

romansa slatka

s Tobom u misli,

ljubavne moći,

govora kratka

da svi bi svisli.

Brzo putuje

svaka riječ

u slobodnoj razmjeni;

srce Te čuje,

vječnosti mliječ

u vremenskoj mijeni.

Zemlja spava,

i mora, i rijeke,

a duhovi lebde.

Putanja prava

i staze su meke;

uvijek su negdje

između nas.

Molitva tiha,

nečujna uhu.

To prilazi spas

i romantika

na dušu gluhu

za svjetovne stvari.

Znala sam, znala

da ćeš mi prići.

Nebeski dari

što sam ih krala

brzo će stići.

Zrak od jeseni

i babljega ljeta

svježinu ima,

srce mi plijeni.

Noć je sveta,

božanska klima,

sasvim pogodna

za divljenje Tebi,

Isuse Kriste!

Prilika zgodna

što pustit' se ne bi,

a ruke čiste

i molitva strasna,

iako mir tu vlada

i nije san.

Noć je časna

i još je mlada

kao poljubac ran,

kao zagrljaj života.

Velik si, Bože,

a tako mi blizu

Tvoja ljepota.

Trnci se množe

i dušu mi grizu

kao tisuću čežnji

i, ako treba,

mrijeti bi lako

usprkos težnji

zemlje i neba

za biće svako

jer čovjek je slijep

za Tvorca svoga,

godinama spava.

A Ti si, Kriste, lijep

svetošću Boga.

Svaka Ti čast i najveća slava!

26.10.2020. 03:23  

Sjaj dubina

Svrati ovamo, na nebeske ravni,

otkrivati kamenje što čuva tajne.

Ponesi srce i praštanje svoje,

vidjet ćeš mora i stijeg pradavni,

prelamanje svjetla ljubavi sjajne

i bregove koji vječno postoje,

predivnu zemlju koja očekuje smak.

Odavde se spuštaju ljepote svijeta,

obala, sprud, dijete, siromah;

Emanuel, Janje kojega poznaje svak.

Svima je Duha poslao Sveta,

i pepeo mračan, zemaljski prah

Žrtve svoje što porađa sve.

Tko ne zna za progone, bolesti, glad,

taj ne vidi značaj života u grijehu

i ne vidi spasenje zemlje te,

i ne vidi blistavi Sveti Grad,

ne zna za istinsku rajsku lijehu.

Dođi i gledaj s ovih visina,

dobit ćeš najslađi križ u životu,

imat ćeš dare i najfiniji Kruh;

saznat će srce ti sjaj dubina,

vidjet će duša ti svoju divotu,

bit će ti zauvijek vedar duh.

24.02.2020. 06:09

 

Straža na mom dlanu

Nisam uvjerena po pitanju svome

da ćeš spasiti me, Kriste,

u posljednjem času.

Jer što ako verige se moje slome,

ako se okrenu moje ruke čiste,

ako padnem vlastitome spasu?

Svakog dana molim za sve duše

da ih se spomeneš

i da ih prigrliš sve do kraja,

čak i mrzitelje što me ruše;

da ih barem opomeneš,

da ih staviš barem na margine raja.

Sada sigurna sam, kao uvijek,

al' me časak onaj straši

da za mene još se ne zna

hoće li ustrajnost popuniti ovaj tijek,

hoće li se paliti lampaši

kada moja duša nestane za sva.

Navodim to jer mi sve dokazuje,

i da pakla ima, i da ima spasa,

da se ništa ne zna u Tvom planu

koji ispunja se kao što se kazuje;

Ti si Ljubav svakog našeg časa,

Ti si, Kriste, Straža na mom dlanu.

Najveći mi dokaz Tvojega života

upravo dinamika je usred svijeta,

neizvjesnost, ali pouzdanje.

Ti si Ratnik nebeskih divota,

Ti si Mač od riječi što je razapeta,

Ti si moje duše čvrsto Zdanje.

27.11.2020. 14:00