Duša i Milost

Vincent van Gogh: Angel

Daleko je svjetlo spasa,

otkupa ta što ga vapim,

prosipa se silnim žarom.

Na čas evo bujna Krasa,

kao krvca svojim kapim'

oplakuje vene žmarom.

Tražim, prosim, duša vreba

svaki korak, mnoštvo znaka,

svaki dah mi život kruni

ljubav Kralja moga s neba.

Disanja mi nejednaka,

moje tijelo se pobuni,

hoće iz te kože van

da u svetost virne,

da se preda kao lane.

Svijet mi ovaj sasvim stran,

misli kao rijeke mirne

ponad kojih dižem dlane.

Jecaj kreće, časkom ridam

kao stari odsluženi at,

Milost hoće tajnu grijeha.

Časkom opet rane vidam,

da je to mi sada znat:

kajanjem se budi utjeha.

Djetinjstvu si bila drug,

nado utamnjena, sama,

procvala u mladosti.

Kako staž je meni dug!

Pomogla je ona tama

dodiru od radosti.

Hvala za krštenje, Kriste,

hvala Ti za kruh i piće.

Za ljubav Ti moju hvala,

za sve one crne liste

što se množe kao leda žiće

što ga zrelost meni dala.

Hvala, Isuse, za tu toplinu

da se duša još ogrije,

da još stigne k cilju.

Kada sasvim joj uminu

ta progonstva što ih krije,

bit će draga rajskom milju.

Nećeš znati za me,

prijatelju smrtna časa,

sveta dušo, uzdanice moja,

zvijezdo usred tame.

Nego anđeli će doći spasa,

dozvat će ih ta molitva tvoja.

Slavim Tebe, moj nebeski Oče,

što si pogledao moje skrovitosti,

što si pozvao me Ti na putovanje.

Milost prosim dok se vjeđe moče,

vječno Lice Tvoje u silovitosti

neka bude mojoj uri olakšanje.

13.11.2021. 07:45

 

Vječna liturgija

 

Sitne, guste kišne kapi

kao nježni dodiri igala,

kao malen grijeh što hlapi

jer ga Milost opozvala,

sad se susnježicom čine.

Ljubav što sam primila je Duha

rastapa sve više mi dubine,

razlijeva se kao mrva nebeskoga Kruha.

Dob je ova ljubavi za sve,

i za ljude, i za Boga;

doba sad je svete priprave,

vrijeme rata zaspaloga.

Siva su nebesa, ovaj grad,

stabilna je polutama stana

što ne pamti niti jedan pad;

svira pjesme sa svih strana.

Sad je vrijeme mlake zime

koja nije uzela još maha.

Kasna jesen joj je ime

što oduzima od moga daha.

Jer ja ne znam više

koje doba je vremenito

i kako se piše,

ono slavlje je bremenito

već godinama i dekadama.

Magla znači samo pljevu,

ona sjeća me na novog Adama

i na jednu novu Evu.

Kraljevstvo su srca mog,

liturgijska su godina i dan.

Kako živ je Kralj i Bog,

tako živim bolje nego san.

Bogu hvala za sve liječnike,

doktore od etike i znanja!

Bogu mome hvala za sve svećenike

koji vršak su zemaljska zdanja!

Za sve druge ja sam stara žetva

kao i svi mnogi siromasi.

Obilna nam bila sjetva,

same suze, glad i uzdasi.

A sada je nebo prolistalo,

krošnja to je drva gorušice;

samo nam do Krista stalo

i do praštanja za koje znaju ptice.

Brojim bezbroj punih mjesečina,

gledam trista novih pupoljaka,

Isusovih slavnih čuda i mučnina.

A tu, gore bliješti Mlada sunca zraka.

12.11.2021. 10:16

Vjera te tvoja spasila

Kruše koji si s neba sišao u moj poganski život, došao si kao neobično proročanstvo. Govorio si mi, a poslije sam čula da si Ti jedan od nas, jedan od onih o kojima sam ponešto znala.

Uskrsnuo si od mrtvih.

Tada sam Te prepoznala, saznala Ti ime.

Da, onaj Kruh, koji je po Duhu Svetome postao čovjek u krilu Majke Marije, koji je, dakle, s neba sišao, utjelovio se među nama, u moj život poganski, isti je onaj koji uzađe opet na nebo.

Kao što si, Gospodine, nama udahnuo dušu i život, tako si Sinu svome, Riječi svojoj i svome Zakonu dao da se utjelovi i dođe na zemlju. Da postane Dijete u mom srcu kako bi se moja vjera mogla postepeno rasplamsati, lako, spontano da ne izgorim od strašnoga ognja Tvojega.

Ti, Kriste, dakle, s neba siđe i poslije svega na nebo uziđe. Da Te apostoli nisu vidjeli i svjedočili času Tvoga uzašašća na nebo, ne bismo spoznali da sjediš s desne Ocu, u velikoj slavi svojoj, u slavi kojom si nas obuzeo časom svoga preobraženja.

Koliko si samo puta nestao iz vidokruga ljudi, a toliko puta si ih prenio da vide Tvoje kraljevstvo!

Toliko puta pogriješim i odmaknem od Tebe prema brigama ovoga svijeta i toliko puta me vratiš, zapovijediš mi da dođem k Tebi, zoveš me i po Tvojem pozivu opet Te nađem. Pitaš me gdje sam bila, ispripovijedam Ti nevolje svoje i nađem se s Tobom na Brdu oproštenja gdje me uzimaš pod sjenicu slave svoje.

„Ne boj se”, govoriš mi i šalješ me na putovanje: „Vrati se na početak, idi u Galileju. Ondje ćeš me vidjeti (usp. Mt 28,9 sl.)”.

Rado bih rekla braći i sestrama da se vrate sa mnom u Galileju koja bijaše poganska, mnogobožačka; da krenu od početka, od Nazareta gdje će se vjera prava, vjera istinska utjeloviti po Duhu Svetom, gdje će se začeti Isus Krist u njihovim srcima, naročito stoga što se već pripremamo za proslavu Tvoga rođenja u Betlehemu.

Za mnoge je slavlje Božića priprema za početak.

Ali Ti nikada, Kriste, ne počinješ od početka nego od sredine: nađeš dušu u grijesima i očaju i zoveš je na obraćenje i to tamo i tada gdje se dotična duša zatekla.

Mnogi promijene ime, ali potrebno je mijenjati srce.

Mnogi promijene način života, mjesto stanovanja, navike, ali potrebno je korjenito obraćenje iznutra.

Sada, uoči Tvojega rođendanskog slavlja, čujem da je jedna baka umrla od siromaštva. Tisuće i milijuni ljudi umiru od siromaštva.

Pitanje je samo umiru li zbog okorjelosti ovoga svijeta ili si ih uzeo u svetu slavu svoju koju smo gledali na Brdu Tvoga preobraženja.

Jer, da bi netko umro od siromaštva, mora prvo dugo, dugo i teško biti siromašan, mora umirati polako bez kruha, bez lijekova koji ne djeluju ako čovjek nije sit, bez prijatelja, susjeda, rodbine koje ima na pretek.

Pozovi i njih, sve njih pozovi, Isuse Nazarećanine, u Galileju jer na slavlje rođendana ne mogu doći. Zovi ih da Ti se poklone na Brdu opraštanja, da Ti se vrate i pokaži im sveti život u slavi, pod sjenicom slave svoje i utjelovi se u njihovim srcima.

Neka dođu, kao i ja, do Betlehema, praznih džepova, otvorenih dlanova, klecavih koljena jer ako su krenuli od Tvoga utjelovljenja, čuli su i Tvoj naviještaj obraćenja, propovijedanje o kraljevstvu nebeskom, naučili su blagovati milosrđe Tvoje i postali su milosrdni. Bijahu na svadbi u Kani gdje si se javno predstavio kao Dijete Boga, Sin Božji koji postade Sinom Čovječjim.

Neka Te tada pohode, dok si još u jaslama, neka pohode Rijeku na kojoj Te krstio Ivan Krstitelj, daj da spoznaju kako si svet, bezgrešan, jedan i jedini Bog koji je uranjanjem u rijeku Jordan preuzeo na sebe sve grijehe svijeta, čitavog čovječanstva i krenuo u pustinju, na teren samoga đavla, koji je četrdeset dana postio i s đavlom se suočio kako bi doživio na zemlji sva ona stanja s kojima se suočavaju ljudi, grešna stanja grešnoga čovječanstva; gdje Te sotona navodio na depresivna razmišljanja, na bezvoljnost, na uzaludnost Tvoga poslanja i gdje si ga pobijedio božanskim Zakonom i, kao Riječ Božja krenuo u tešku bitku za spas čovjeka koju si izvojevao svojom Mukom, smrću i uskrsnućem od mrtvih.

Odvedi potom sve siromahe na Brdo preobraženja gdje si pokazao apostolima vječnost i slavu, vječno slavlje koje ih čeka. Odvedi sve ožalošćene i žedne pravednosti, načini im srca čistima i poniznima kako bi shvatili da s njihove strane spasenje Tvoje zahtijeva vjerski napor u svakom trenutku života, na svakom mjestu, u svakoj životnoj dobi. 11.11.2021. 08:35

 

Duh Mudrosti

„Zaista, jedan je dan u dvorima tvojim
bolji od tisuću drugih.

Volim biti na pragu doma Boga svoga
nego boraviti u šatorima grešnika.” Ps 84,11

 

Kruh i voda najveće su dobro koje ljudi na zemlji posjeduju i za kojima postoji najveća potreba na kugli zemaljskoj.

Gospodin Bog čak i stvara svijet na vodama:

„Gospodnja je zemlja i sve na njoj, *
    svijet i svi koji na njemu žive.
On ga na morima utemelji *
    i na rijekama učvrsti.” Ps 24,1-2

Voda je veliki sastavni dio ljudskoga tijela, u njoj se stvara krv – nositeljica života.

Napokon, iz boka Isusa Krista potekla je krv kad su Ga proboli kopljem, ali ne samo krv nego i voda:

 

„Probodeni bok

Kako bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu subotom, jer velik je dan bio one subote, Židovi zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni i da se skinu. 32 Dođoše dakle vojnici i prebiše golijeni prvomu i drugomu koji su s Isusom bili raspeti. 33 Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, 34 nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda.
35 Onaj koji je vidio svjedoči i istinito je svjedočanstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete 36 jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: Nijedna mu se kost neće slomiti. 37 I drugo opet Pismo veli: Gledat će onoga koga su proboli.” Iv 19,31-37

I, napokon, Gospodin Isus Krist je Kruh koji je s neba sišao da otkupi ljude od smrti, da ih nahrani u danima gladi, u danima sreće, u dane tjeskobne, a najviše na Dan svoga uskrsnuća – svake nedjelje, to jest sedmoga dana kada i Bog počiva, a ljudi u Bogu.

Prorok Izaija predviđa dolazak Isusa Krista među ljude kao dolazak Kralja kao nasljednika kralja Davidova koji bijaše Jišajev sin:

„Dolazak pravednoga kralja

Isklijat će mladica iz panja Jišajeva,
izdanak će izbit’ iz njegova korijena.
2 Na njemu će duh Gospodnji počivat’,
duh mudrosti i umnosti,
duh savjeta i jakosti,
duh znanja i straha Gospodnjeg.” Iz 11,1-2

I sam Gospodin Isus kod svoga prvog javnog nastupa u sinagogi čita i tumači kako je na Njemu Duh Gospodnji.

„Duh Gospodnji na meni je
jer me pomaza!
On me posla
blagovjesnikom biti siromasima,
proglasiti sužnjima oslobođenje,
vid slijepima,
na slobodu pustiti potlačene,
19 proglasiti godinu milosti Gospodnje.” Lk 4,18-19

I kada se Gospodin krstio na rijeci Jordan, Duh Sveti je sišao na Njega:

„Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, 22 siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: »Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!«.”

Lk 3,21-22

Konačno, Sin Čovječji začet je po Duhu Svetom od Marije Djevice:

„U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret 27 k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. 28 Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« 29 Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. 30 No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. 31 Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. 32 On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, 33 i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«
34 Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« 35 Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji.” Lk 1,26-35

Gospodin Duh Sveti je taj Duh o kojemu govori Sveto pismo, Duh mudrosti i umnosti, Duh savjeta i jakosti, Duh znanja i straha Gospodnjeg.

To je Duh Isusa Krista i Njegova i našega Boga Oca Svemogućega, Onaj što su Ga poslali na Isusovu svetu Crkvu, Dom Božji, građevinu i njivu Božju.

Duh Mudrosti...Duh po kojemu nadahnuti proroci pišu Sveto pismo i nadahnuti vjernici pripovijedaju Svetu Predaju, a nadahnuti znanstvenici tumače Bibliju dok nadahnuti mučenici u tom istom Duhu prolijevaju svoju krv za Boga i zbog Boga, za Božju ljubav i u velikoj mudrosti.

Duh Mudrosti... potreban kao kruh i voda, kao poniznost, kao post, a sve je to naš Bog, Sin Božji Isus iz Nazareta.

U vodi krštenja, u vjeri kršćanskoj i katoličkoj, s darom Duha Svetoga krsti nas Gospodin da bismo bili ponizni, čisti, poslušni i sveti. Krsti nas u sebe, u svojoj Mudrosti nas kupa, Mudrošću nas poji, Mudrošću nas hrani.

Duh Mudrosti... onaj jedan koji je u nama i u kojemu smo svi živi.

Duh Mudrosti... onaj koji je u svetom ocu Papi kada donosi važne odluke za čitav katolički i nekatolički naraštaj.

Duh Mudrosti... šator i dom, hram i tijelo, stan i mjesto kojega kod Oca imamo.

Duh Mudrosti koja izvire iz Kristovoga Boka.

Duh Mudrosti koja teče oko Hrama Božjega, po čitavome svijetu.

Duh Mudrosti na kojoj je Bog izgradio zemlju.

Duh Mudrosti koji će nam biti Domovina na nebesima. 

Duh Mudrosti... Milost koja se izljeva na nas dok molimo.

Duh Mudrosti... božanska voda koju pijemo.

Duh Mudrosti...Tijelo Kristovo kojim se hranimo.

Duh Mudrosti...život vječni u kojemu živimo.

Duh Mudrosti...život srdaca naših.

Duh Mudrosti...počivaljka sviju svetih i mučenika:

13 I jedan me od starješina upita: »Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle dođoše?« 14 Odgovorih mu: »Gospodine moj, ti to znaš.« A on će mi: »Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj. 15 Zato su pred prijestoljem Božjim i služe mu dan i noć u hramu njegovu, i Onaj koji sjedi na prijestolju razapet će Šator svoj nad njima. 16 Neće više gladovati ni žeđati, neće ih više paliti sunce nit ikakva žega 17 jer – Jaganjac koji je posred prijestolja bit će pastir njihov i vodit će ih na izvore vodâ života. I otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih.« Otk 7,13-17

Duh Mudrosti Šator je i Svjetlo Boga živoga nad svima nama:

„Moj će šator biti među njima i ja ću biti Bog njihov, a oni narod moj!”Ez 37,27

Duh Mudrosti kojom Gospodin sve stvara i kojom čini sve:

„Hramski izvor

1Zatim me odvede natrag k vratima Doma. I gle: voda izvirala ispod praga Doma, prema istoku — jer pročelje Doma bijaše prema istoku — i voda otjecaše ispod desne strane Doma, južno od žrtvenika.

2Zatim me izvede na sjeverna vrata i provede me uokolo vanjskim putem k vanjskim vratima koja gledaju na istok. I gle, voda izvirala s desne strane.

8I reče mi: »Ova voda teče u istočni kraj, spušta se u Arabu i teče u more; a kad se u more izlije, vode mu ozdrave.

9I kuda god potok protječe, sve živo što se miče oživi; i bit će vrlo mnogo riba, jer kamo god dođe ova voda, sve ozdravi i oživi — kuda god protječe ovaj potok.

12Duž potoka na obje strane rast će svakovrsne voćke: lišće im neće otpadati i s njih neće nestajati ploda; svakog će mjeseca roditi novim plodom jer im voda dotječe iz Svetišta. Plod će njihov biti za jelo, a lišće za lijek.«.” EZ 47,1-12

Duh Mudrosti kakvom može vladati samo Bog nad svime stvorenim i nad svima stvorenima:

„5 

Sedam čaša gnjeva Božjega

Nakon toga vidjeh: otvori se hram Šatora svjedočanstva na nebu! 6 Iziđe sedam anđela sa sedam zala iz hrama; odjeveni bijahu u blistav bijeli lan, oko prsiju opasani zlatnim pojasom. 7 Jedno od četiri bića dade sedmorici anđela sedam zlatnih čaša, punih gnjeva Boga koji živi u vijeke vjekova. 8 I hram se napuni dimom od Slave Božje i od njegove snage te nitko ne mogaše ući u hram dok se ne navrši sedam zala sedmorice anđela.” Otk 15,5-8

Duh Mudrosti koja raspoređuje ljubav i žrtvu na izabrane.

Duh stvaralačke Mudrosti kojom Gospodin sve čini novo:

„Nebeski Jeruzalem

I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer – prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema. 2 I Sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga, opremljen kao zaručnica nakićena za svoga muža. 3 I začujem jak glas s prijestolja:
»Evo Šatora Božjeg s ljudima!
On će prebivati s njima:
oni će biti narod njegov,
a on će biti Bog s njima.
4 I otrt će im svaku suzu s očiju
te smrti više neće biti,
ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti
jer – prijašnje uminu.«
5 Tada Onaj što sjedi na prijestolju reče:
»Evo, sve činim novo!«
I doda: »Napiši: Ove su riječi
vjerne i istinite.« 6 I još mi reče:
»Svršeno je!
Ja sam Alfa i Omega,
Početak i Svršetak!
Ja ću žednomu dati
s izvora vode života zabadava.
7 To će biti baština pobjednikova.
I ja ću njemu biti Bog,
a on meni sin.” Otk 21,1-7

Duh Mudrosti za koju je potrebno moliti Boga kao i za kruh i vodu:

„O svi vi koji ste žedni, dođite na vodu; ako novaca i nemate, dođite.

Iz 55,1a

Kontemplacija povodom dana posvete Lateranske bazilike, 08.11.2021. 21:58

PSALAM 84 (83)

Hodočasnička pjesma

Zborovođi. Po napjevu »Tijesci«.
Sinova Korahovih.
2 Kako su mili stanovi tvoji,
Gospodine nad vojskama!
3 Duša mi gine i čezne
za dvorima Gospodnjim.
Srce moje i moje tijelo
kliču Bogu živomu.

4 I vrabac sebi log nalazi,
i lastavica gnjezdašce
gdje će položiti mlade svoje:
a ja žrtvenike tvoje, Gospodine nad vojskama,
Kralju moj i Bože moj!

5 Blaženi koji prebivaju u domu tvome
slaveć’ te bez prestanka!
6 Blažen komu je pomoć u tebi
dok se sprema na svete putove!

7 Prolaze li suhom dolinom,
u izvor je vode promeću
i prva je kiša u blagoslov odijeva.
8 Snaga im raste od časa do časa:
dok ne ugledaju Boga na Sionu.

9 Gospodine, Bože nad vojskama, čuj molitvu moju,
poslušaj, Bože Jakovljev!
10 Pogledaj, štite naš, Bože,
pogledaj lice pomazanika svoga!

11 Zaista, jedan je dan u dvorima tvojim
bolji od tisuću drugih.
Volim biti na pragu doma Boga svoga
nego boraviti u šatorima grešnika.

12 Gospodin, Bog, sunce je i štit:
on daje milost i slavu.
Ne uskraćuje Gospodin dobara onima
koji idu u nedužnosti.

13 Gospodine nad vojskama,
blago onom tko se u te uzda.

 

Knjiga Mudrosti 1,1-7

 

Ljubite pravednost, vi suci zemaljski, pravednim mislima mislite o Gospodinu i tražite ga u jednostavnosti srca.

Jer njega nalaze koji ga ne iskušavaju i otkriva se onima koji mu ne uskraćuju svoju vjeru.

A podmukle misli otuđuju od Boga i iskušavana Svemoć posramljuje bezumnike.

Jer mudrost ne ulazi u dušu opaku i ne nastanjuje se u tijelu grijehu podložnu.

Jer sveti duh pouke bježi od prijevare i uklanja se od misli bezumnih i uzmiče kad se nepravda pojavi. 

Jer mudrost je duh čovjekoljubiv, ali hulniku neće oprostiti njegovih riječi,jer Bog proniče bubrege njegove, istinski mu srce nadzire i sluša njegove riječi.

Doista duh Gospodnji ispunja svemir, i on, koji drži sve, zna i sve što se govori.

Drvo vjerske spoznaje

UVOD

U početku Adam i Eva bijahu savršen čovjek, savršeno ljudsko biće.

Nije im ništa nedostajalo, nađoše se u Božjemu krilu, usred velika i predivna vrta u kojemu je postojalo izobilje biljnog i životinjskog svijeta.

Mogli su gospodariti svime, imali su jedno drugo i nikakve smetnje ih nisu mogle spriječiti u slobodnom i radosnom životu.

U Duhu Svetome bijahu čisti, neporočni i nevini, a to je bilo sasvim dovoljno da uživaju u životu, bez nevolja i prepreka, bez opasnosti, bez bolesti, bez ratnih stanja.

Bog Otac ih je stvorio takve, načinio ih je veoma dobrim kao najsavršenije svoje djelo. Takva je bila volja Boga, da ljudi ne budu usamljeni, nesretni već da imaju život u izobilju, a pod time se podrazumijeva da su Adam i Eva bili potpuno slobodan ljudski par, imali su gotovo neograničenu slobodu.

No, očigledno je da im nije bila potrebna vjera, odnosno religija i bogoslužje kakvo je poslije nastalo među ljudima. Njihovo poklonstvo Bogu Ocu i štovanje Boga Stvoritelja sastojalo se od jednog jednostavnog elementa, a to je posluh Bogu.

Bog je zamislio živjeti u prijateljstvu s Adamom i Evom, pokazati im sve životne divote, ali i razviti im svijest da bi mogli izraziti zahvalnost Bogu za život, prihvatiti činjenicu da mogu biti potpuno ovisni o Božjoj volji ako štuju Gospodina te da kroz takav odnos spoznaju neograničeno savršenstvo postojanja.

No, Otac naš nebeski je imao u planu prepustiti Adama i Evu njihovom prirodnom načinu života i njihovom samostalnom razvoju pa im je darovao i mogućnost da ostanu sami, bez Božje prisutnosti u njihovim srcima. Da, Bog je od početka bio toliko ponizan da je omogućio Adamu i Evi da zaborave na svoga Oca na nebesima, da Mu kažu da se odmakne i da im ne smeta. Imali su slobodnu, najslobodniju ljudsku volju. Mogli su uživati u životu i nisu morali ostarjeti ili umrijeti nikada.

Da bi Adam i Eva mogli spoznati koliko im je puno Otac darovao kad im je prepustio slobodnu volju, morao im je Gospodin ponuditi nekakvo pravo izbora, nekakvu alternativu.

Tako Bog u rajski vrt postavi Drvo spoznaje dobra i zla, a potom i Drvo života. Drvo života moralo je postojati kao mogućnost za svaki slučaj, za slučaj da Adam i Eva požele okusiti plodove spoznaje razlike između dobra i zla. Moralo je tako biti jer kako bi čovjek inače mogao postati svjestan da mu je dobro ako to nije usporedio s onim što je zlo i što nije dobro, a moguće je. Nakon što su ljudi uzeli plodove Drva spoznaje dobra i zla, mogli su spoznati da se od smrti mogu spasiti pomoću plodova s Drva života. No, postojala je mogućnost da će ljudi postati manje savršeni u spoznaji zla te da će tada pokušati ovjekovječiti svoju zlu narav plodovima s Drva života.

Da se ne bi dogodila kataklizma, da se ne bi ljudi uvalili u svoju vlastitu propast, Bog Otac je već u samom početku dao jednu jedinu zapovijed ljudima: s Drva spoznaje dobra i zla ne smiju se uzeti plodovi kako čovjek ne bi postao smrtnik jer nepoštivanje Božje zapovijedi je grijeh čija posljedica jest zlo, nevolja, bolest, ratovi, starenje, umiranje.

Budući da su ljudi prekršili tu jednu jedinu zapovijed i uzeli plodove s Drva spoznaje dobra i zla, Bog nije imao izbora koji bi bio za dobro čovjeka, mogao je učiniti samo jedno: udaljiti ljude od Drva života kako ne bi ubrali s njega plodove i kao nesretni zločinci živjeli vječno.

Gospodin je imao u planu združiti ljude sa svojom božanskom naravi, pustiti ljudima mogućnost da upoznaju božansku ljubav, dobrotu iznad svake dobrote.

No, grijesi ljudi postali su mrlja usred sterilne čistoće raja.

I moralo je tako biti jer čovjek bez Boga još nije dovršen čovjek, nije čovjek u onom pravom, božanskom smislu riječi.

RADOST

Bog izabire ljude i daje im zadaće, ljudi dožive to kao svoj poziv. Ulivene kreposti se daju svima, ali je pitanje slobodne ljudske volje hoće li one djelovati svom snagom u svakom čovjeku.

Čovjek uglavnom bira između života i smrti, između manjega i većega zla. Kada primi dar i klicu vjere u jedinoga Boga, čovjek uglavnom doživljava susret s nečim nadnaravnim jer takva vjera je jedini način da čovjek svojim posluhom Bogu primi Boga u sebe. Kada se dogodi to i prirodno i natprirodno stanje, čovjek ne spoznaje odmah u prvom trenutku da i mnogi drugi ljudi dožive poziv Boga i dar vjere na takav uzbudljiv i spasonosan način. Većina ljudi koji dožive poziv izabranja od Boga ne zna što je potrebno učiniti, a mnogi dugo drže i čuvaju taj poziv u sebi, slijede ga, ali oprezno. Tko ima u blizini barem jednu sličnu osobu, taj će se toj drugoj izabranoj osobi pokušati približiti.

Rađanje vjere se događa neprekidno i u zajednici vjernika plodi i sazrijeva. Ipak, svaki čovjek je jedinstven pa je i njegov vjerski poziv jedinstven i različit od svih drugih poziva i izabranja.

Vjera uvijek želi i traži nešto više od Boga za sebe jer kad čovjek okusi tu istinsku duhovnost, sve mu drugo postaje nedovoljno, to je zahtjev ljudskosti i zahtjev čovjeka da postane čovjek u pravom smislu riječi. Tako vjernik spoznaje na svom vjerskom putovanju kroz život da je posluh Bogu jedini ključ i način za rast vjere, odnosno čovječnosti.

Čovjek prikazuje svoj posluh Bogu, na taj način uzvraća Bogu za dar vjere. U neprekidnom traženju Božje volje čovjek unizuje svoju volju i prilagođava se Bogu, ali ne gubi svoju ljudsku slobodu već spoznaje da je tek tada slobodan kada je vjeran svom vjerskom pozivu.

SVJETLO

Na svom životnom hodočašću vjernik upoznaje zajednicu izabranih i pozvanih kojoj se pridružuje na jedinstveni, realan i mističan način. Realno se nalazi u okrilju Katoličke Crkve, a mistično spoznaje svete osobe, one koje su na zemlji i one koje su u nebesima, u prvom redu, naravno, samoga Božjeg Sina, Isusa Krista. Za takvo upoznavanje i spoznaju Bog daje čovjeku vjerniku sedam sakramenata, a to su tajne i otajstva koja se pomoću obrednih riječi i obrednih radnji pridružuju čovjekovom vjerskom pozivu: sam Isus se nastanjuje u ljudskom srcu.

Vjernik brzo nauči da je njegov poziv da bude svet i da se pridruži velikoj gozbi, vječnom slavlju ljudi s Gospodinom Bogom.

Poziv na svetost je zahtjevan, težak i sladak. Gospodin Isus poučava svakog vjernika na onaj način na koji se dotični vjernik najbolje može i zna prilagođavati tom obraćenju samoga sebe, povratku u Boga i preobraženju iz zemaljskoga čovjeka u stanovnika kraljevstva nebeskog. Tako čovjek u nadnaravnim otajstvima doživljava svoju vjeru i svoj poziv kao ulazak u vječni život koji se pojavljuje u životu povremeno ili češće, to ovisi o pojedinom čovjeku i njegovoj volji, odnosno odlučnosti.

Gospodin Bog časti vjernika kojega je pozvao, hrani ga i daje mu slatko i gorko piće, spašava ga od manjih i većih nevolja dok se vjernik vrlo postepeno i manje ili više svjesno prilagođava na drugačiji život.

LJUBAV BOGA

Gospodin Isus neće na silu učiti vjernika ni na što, On podučava svojim primjerom; prepušta se vjerniku na milost i nemilost. Vjernik je svjestan da je Bog u njegovo srce došao da tu ostane zauvijek, u dobru i u zlu.

Vjernik svojom nespretnošću često ugrožava Boga. Grijesi čovjeka udaljavaju od blažene božanske volje i prisutnosti, ali najčešće se vjerniku događa da se u sakramentima ponovo nađe s Isusom koji vjernika tada dočekuje s novim poukama.

Tako vjernik zbog Boga i za Boga uči i stječe kompletan doživljaj svoga poziva, osjećajno, emotivno, spoznajno, tjelesno, duhovno i duševno. Čovjek zapravo uči od Boga što je božanska ljubav u čovjeku i kakva je ljudska ljubav prema Bogu.

A božanska ljubav je prema čovjeku ponizna kao i u početku.

Isus Krist, pravi Bog i pravi Čovjek, pretrpio je svu tjeskobu čovječanstva koje je svojim grijesima i smrću zarazilo čitav svijet, prirodu i svemir, prolio je svu krv ljudi koje je sam Grijeh naveo na sve veću propast; dopustio je da Mu bičuju tijelo i da Ga izruguju svojim zlim jezicima, da Ga okrune trnjem jer Grijeh tako pere mozgove ljudima, laže i zavodi ljude; preuzeo je na sebe svu patnju, boli i suze kad je nosio svoj križ na Brdo raspeća i otkupio je na taj način sve ljude od vječne smrti u zločinima kada je u mukama pustio da Ga ubiju.

Tako vjernik uči nositi svoj križ, križ svojega života i svojega obraćenja Bogu: u ljubavi i poniznosti. Bog je umro zato da bi svi ljudi imali drugu priliku, da bi barem posluhom Božjim riječima i zapovijedima iznova stekli svoju početnu besmrtnost.

Jer Gospodin Isus je nakon tri dana uskrsnuo od mrtvih.

Na nebo je uzašao i poslao svojim učenicima svoga Duha svetosti.

No, vjernik u promatranju Isusove Muke i Križa nalazi izobilje utjehe i nadahnuća za vjerski život i priprema svoje srce na vječno slavlje.

ZAKLJUČAK

Budući da su Bog Otac i Sin Isus Krist poslali Duha Svetoga na svoju Crkvu, istinska duhovnost se može razvijati samo u toj i takvoj vjeri koja slijedi Bibliju, Sveto pismo Starog i Novog saveza Boga s ljudima.

Tako se i uvažava prošlost, sadašnjost i budućnost jer i sveta Predaja i Tradicija ima svoj početak na zemlji u davninama.

Tako se uvažava i teološka znanost jer crkveno učiteljstvo nikada ne poriče svoje postulate nego razvija spoznaju Boga do kraja svijeta, do svršetka vremena.

U realnom obliku Katolička Crkva je velika i samostojna institucija.

U mističnom obliku Katolička Crkva je nalik Isusu Kristu jer ona je zapravo tijelo Boga koji je utemelji u srcima dvanaestorice apostola, u svom vječnom životu, u svojoj muci i u svome uskrsnuću.

Ona je ta koja začinje Krista, koja Ga njeguje i povija, koja Ga uči hodati i govoriti, koja Mu uvijek prilazi u poniznosti i iskrenosti i koja od Krista dobiva izobilje života, ljubavi, vjere i nade.

Ona nije samo ono Drvo života iz rajskoga vrta čije plodove može kušati svaki čovjek, ona je i spasonosno Drvo spoznaje ljubavi i dobra, božanske divote i milosrđa. 06.11.2021. 06:08

„Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. Protiv tih nema zakona.”

Gal 5,22-23