Vječno ljeto

Sunčeve se zrake tuku

s odbljescima dana,

s modra neba ptice vuku

svježi dašak vjetra rana

i tako je zora vedra

za sve žitelje ta loga

što se bacaju u njedra

velikoga sveta Boga

kao da će vijekom potrajati

ovo ljeto što se sprema

gdje bi sunce kao slava sjati;

na zemaljskom polju drijema

prošlost koja sad je okopnila

i sve što je do nedavno bilo,

svaka vlat je sada dozorila,

svako letjeti je naučilo krilo

da se duhovnome sad primakne,

poput suncokreta da se svije

i da svatko nebo to dotakne

koje nekad dostižno mu bilo nije.

Doletite, ptice; dođite, puci

u to slavno rajsko slavlje;

neka ogriju se janjadi i vuci

i svi grešni što zabijali su čavle

u tu predivnu ljepotu spasa;

sve je Bog naš oprostio,

svakom nudi uživati krasa

jer je mržnju premostio

i smrt strašnu usmrtio

da procvate Crkva što je rodi.

Sve je ljude i sve živo uprtio

da se danas muka Mu oplodi.

Navalite, duše, na bogate trpeze

što se sad izlijevaju od Duha nam Sveta,

raskinite uze, sastavite veze

da sve krene putem ova vječna ljeta.

07.06.2019. 07:02

Anđeoske kiše

Zorom sam te tražila u tami,

jutrima te još dozivala u sjeni,

a ti meni dade slutnje, biseri sami,

da ti se približim na visokoj stijeni

kao netko tko odavno ovuda korača,

kao puzavica biljka što se širi,

kao marama od svile na oštrici mača,

kao zrno tamjana što kraj tebe miri.

Podnevima slavila sam tvoje riječi,

tvoje savjete sam provodila smjelo,

molila za tebe da te nikada ne spriječi

ona sumnja da provedeš svoje djelo,

da me uvijek svojem Bogu vratiš

ako zmije napadnu me velikoga jada,

da u svemu tome malo tek prepatiš

kako poznao bi me na izlazu iz grada,

kako uspio bi mi pokazati nevidljive pute

da se lakom stopom krećem po tom trnju

koje nikne kako sakrilo bi Isusove skute

da ne prosipa se sumnja u svom zrnju.

Sutonima gledala sam tragove nebeske

kako nestaju tim obzorima što se žare

poput vrha stijene, poput sjajne freske

koja plamti samo kratko da pokaže dare

koji su se nazirali svakodnevno više.

Večerima snivala sam kako Bog me zove,

noćima sam slušala anđeoske kiše

koje su me oprale za potrage nove.

02.06.2019. 16:33

Prazne njive

Ne pratim Te više,

Ti održavaš mene,

strunu treperavu

što nemirno diše

dok uzmiču sjene

i raspiruju žeravu

života kasna

u slabosti žića

koje se predaje

za svitanja krasna,

cvrkutanje ptića

i slabo se kaje

kao umorni nosač

prtljage razne

na kraju rada,

kao presretan kosač

njive prazne

na rubu grada

odakle plodovi dolaze

da se iskuse

u silini divota

jer duše sve odlaze,

moj Isuse,

na kraju života

što se dršćući javlja

i sve češće

na dušu navaljuje

za dan velika slavlja

i sve ga žešće

u srcu najavljuje.

02.06.2019. 08:47

Putnik dalekih dubina

Dušo moja, nisi pjesnikinja od visina

koja doživljava cvrkut ptica

i ne osvaja te sasvim zov širina

od kojih te hvata sveta drhtavica.

Dušo moja, zatvorena sva u sebi,

ti si putnik dalekih dubina

u toj nasušnoj ti potrebi

gdje te zove sva nutrina

u kojoj se rađa kušnja zrela,

stečevina što je moraš ti iskusiti

kao neka dobro usmjerena strijela

što je svaka duša mora još izbrusiti.

Ne bih rado da se nekom recitiraš

jer ti, dušo, imaš svoje platno

i svoj predložak po kojem sviraš;

pjevanje je za te klasje plodno, zlatno

što osluškuje se tihom vjerom,

a ne jakim razglasima

koji ravnaju se neizmjerom

što ga samo Bog tvoj ima.

Ako dogodi se da poletiš,

to je samo radi poniranja

kojim se ti sva posvetiš;

tim su jača tvoja prodiranja

u kojima pratiš Duha Sveta,

Duha jaka što te u nutrine zove,

Duha veća i od svemira, i svijeta,

Duha tajnija od zemlje ove.

01.06.2019. 14:45

Duša ranjenika

Otkriti te opet, vidjeti tvoj dom,

to je oživljavanje duše ranjenika

koji niti ne zna da je imao slom;

to je novi život, nova to je prilika

da se mačevima zlatna sjaja

prah izbriše, nakupina teška

svakojakih objeda i ispraćaja

jer to nije bila neka kobna greška

već su bitke stalne, svakidašnje.

Vitezovi, dame i odrasla djeca

nose ožiljke prošlosti strašne

i u tome domu uvijek netko jeca.

Moglo bi se reći toga ima svuda,

da se duše tuku, da su uvijek ratovi,

ali ta je riječ tek buncanje luda

koje dođu samo kad su svatovi.

Znam da ne ljubiš me mnogo;

tim je veća moja radost

zbog ta hoda zajednička s Bogom

koja spomen je na našu mladost

kad smo susreli se poput pobjednika

kao što se inače okuplja puk;

to su obljetnice ratnika i vjernika

gdje su kao jedan strelica i luk

što se daju spremiti i odapeti.

Vjernost je jaka, bitke još veće

kad ih prati Bog naš razapeti

koji uvijek s dušom u obranu kreće.

01.06.2019. 01:34

Rastanak

Rastanak je onaj naše mjesto

što se zlati pod naletom sunčevih zraka,

to je ono što ne vide duše često

koje rastancima traže komadiće mraka.

Nije odlazak, ni povratak k rodu,

nije kasno, niti prerano za njega,

još smo uvijek na istome brodu:

dvije duše poslije svega.

To je rastanak bez rastanka

jer opet se nalazimo skupa u tom krasu,

vrlo brzo. Samo kratka stanka,

rastanak je privilegija u jednome času.

Mi dijelimo isto nebo, isto tlo,

istu zemlju i naš slavni grad,

a prođemo zajedno i dobro, i zlo

nakon kojih slijedi mir i sklad.

Rastanak je naš početak mira

što ćemo ga uživati na kraju dana;

potvrda je da smo bili vrijedni odabira

jedno drugom u vidanju rana.

Rastanak potvrđuje posinjenje,

konačnu sigurnost daje;

on je uvijek najnovije viđenje

koje zauvijek potraje.

31.05.2019. 17:00

Nebeske uvertire

Da li je pjesma to što diše

u mome sluhu, u srcu mome?

Glazba bez riječi, poput kiše,

note što bude život iz kome.

A nije to dan kao svaki prije

već je melodija čiste ljepote

kojoj se sumnja približila nije;

nutarnje poklonstvo iz divote,

kvaliteta tradicije, struke, umijeća

gdje brat i sestra se traže

kao što duhove traži svijeća,

odraze duša i nebeske straže.

I zvukovi nalaze nutarnje riječi,

a tijelo se spušta niz vode lake,

kao kad biljka nikne iz mliječi;

to je početak koji odašilje krake

i oni će dirnuti bilo koga

ako je takva zemaljska kob,

ako je volja nježnoga Boga

kojemu nije naudio grob

pa kako bi tada i duša umakla

iz ovih nebeskih uvertira

ako je samo malo dotakla

to nadahnuće kojim se svira

jer to je za ljudske moždane raj

u kojemu cvate drvo spoznanja,

jer to je početak, a nije kraj;

tek slijedi navještaj vjerskoga stanja.

29.05.2019. 15:00