Svijeća izgara, neznana mati,
i snovi se roje, i noćne more,
a srcu se tuga uvijek vrati
i zauvijek njegove svijeće gore
dok ima svijeta, dok ima vijeka.
Hrabrosti dugo već ovdje nema,
zove se razumnom pamet prijeka,
zove se napretkom sve što se sprema.
Napredne ideje, napredniji ratovi
dok iz daleka gradi se mir,
šeću se sretniji svatovi.
Nikada dugo ne traje pir.
Misle da će preživjeti lako
ako osvoje velike predjele;
možda će besmrtni postati tako
ili će postati vlasnici vjere.
Zapali taj vosak, zapali sve,
neka ti srce gori od bijede
jer jedino tada ćeš vidjeti zle,
naći ćeš one koji vrijede.
U Bogu svome poznaješ rod,
nalaziš utjehu, jakost i sne
kada je rastao predivan plod
sred same tišine, širine sve.
To ti je srž i pružena ruka,
ponuda spasa od beskraja gluposti
jer voliš te ljude, oni su luka
u moru, na obali puste tuposti.
I uporna budi, život potraži
u živom svjetlu i slatkoj toplini
gdje čekaju na te ljudi najdraži,
i predaj život u vječnoj dolini.
25. lipnja 2018. 23:52:19