Monday, May 21, 2018

Poeta


Pjesnici su veliki pisali o smrti,
o ljubavi tužnoj i životu strasnom
kao da se sve to kao jedno vrti, 
uvijek jedno isto u pjesništvu slasnom.

Ista je dubina dolje, duboko unutra
gdje se tiha duša tada pronalazi
kao tugovanje sve do novog jutra,
kao da po prvi put u vrt zalazi 

nekog zabavišta ili filmske predstave.
Sva je usredotočena, laka poput pera
i s velikom željom, i s osjećajem strave,
pomno traži gdje je dah života, vita vera;

čezne gdje će smrti samo malo doskočiti
da je dostojno opjeva, da je malo bolje vidi.
A ljubav je pjesniku kao smrt u biti,
smrt koju traži i od koje njemu srce bridi

kao da će pronaći sad onaj točan izraz stiha.
Je li smrt poezija ili joj je neka sestra dalja,
je li joj u bliskom srodstvu kao što je duša tiha
jer će tad poeziju u smrti naći, život novih halja?

Ljubav i smrt? O smrti duša kao u ljubavi piše,
piše rime, pjesmu, sroči stih i ritam daje
pa unese svoje sve što ima, sve što diše;
zar to nije poezija koja vječno živi, traje?

U strahu da je ne izgubi, nađe je.
"Hvala ti, ljubavi, što postojiš za mene".
Smrt je u ljubavi kao sastavni dio nje,
a ta ljubav mu je pjesma kakva nikada ne vene.
‎petak, ‎4. ‎svibnja ‎2018. 15:27:14

Kaskade



Dva su korita načinili u jednome zdencu,
kaplje pršte, stvarajući buku vodopada;
veliki je vodoskok u centralnom prstencu,
oko njega potoci prigradskih kaskada.

Lijepo li je ćutiti svježinu fontane
za paklenskih vrućina kad se ruše vodoskoci
naokolo prstena i sa svake strane;
još i cure s boka zdenca da te kaplja sveg zaskoči.

Zidine su grada starog tako žedne, tako suhe
da ih ovaj zdenac kao izvor sve napaja;
ogroman je i ljekovit, kao tanjur krepke juhe,
poput hlapa koji krijepi kao litra hladnog čaja.

U duhovitosti mu ne nađoh ravna, nema premca, 
u ljepoti stvara dinamičan dojam kao prirodna divljina
za turiste mnoge, ali i za umorna tuzemca;
poput naših Plitvica; jezera su mu prava umjetnina.

Putniku je osvježenje, i za duh mu, i za tijelo, žedno
poput starih zida pored vode koja kao Amazona pada.
U sredini i u centru svega veliko je zdanje jedno,
visoka je rijeka, u vis baca kaplje iznad svih kaskada. 
‎nedjelja, ‎6. ‎svibnja ‎2018. 13:57:00




Saturday, May 19, 2018

Božja pravednost


Prolazan je ovaj svijet, a vječni mu puti,
u sjećanju čuvam sve što god se može
mada znam da sjetit ću se svakoj minuti
da joj odam počast, da se kajem ispod kože.

Duša svoju savjest uvijek ispituje,
ali druge misli ima Onaj koji pozna sve.
Duša svoga Boga i u grijehu štuje,
ali zaboravlja sebe sve dok žalosna ne mre.

Prolazni su grijesi, ali uvijek dođu novi
kad se čovjek u se ne osvrće.
Tada nema spoznaje u duši koja sama plovi
i u čovjeku se bolesna obrće.

To što slušam nisu moje riječi nego Boga glas,
to što činim plodovi su moga posvećenja,
sve to ljepša, što se više uzdam u svoj svaki čas
i što više predajem se nadi od opečaćenja.

Prolazan je ovaj život, prolazni su ljudi,
ali svaka duša samo jedan život ima.
Sve se vrati, sve se plati, svemu se čudi
onaj tko se ne da, tko se Bogom ne prožima

koji nudi ruku spasa iznad provalije
čijim rubovima svaki čovjek dušom gazi.
Tvrdovrati nose sobom svoje Kalvarije,
ali Onaj milosrdan ide sam po svojoj stazi,

viče svojom nadnaravnom pravednošću,
šapuće i šuti, prijeti, moli pa se kaje.
Spas ti svega leži sada s Božjom milošću,
Bog ti plaća više i besplatno daje.
‎srijeda, ‎9. ‎svibnja ‎2018. 16:52:29

Evo čovjeka


Kad su se rađale zvijezde, bio si tamo,
i kada svijet je krenuo naprijed,
u svijetlu budućnost, u rat, bilo kamo
jer takav bijaše povijesti slijed.

Izbrojio si mi dane kad ih još nije ni bilo,
prije svake misli već si me odredio,
a sada me nosiš i hraniš, daješ mi pilo
da bi me, rođenu, za sebe uredio.

Evo naroda Tvoga, Gospodine, rađati ne želi,
pokrenuo je pobunu protiv sebe sama;
kao da su ljudi sastavili život i svemir cijeli,
kopiraju Svjetlo, a nastaje tama.

Bio si ovdje prije svih i prije mene,
zamislio svaku dušu i svako biće;
u Tvojoj se volji stvaraju porođajne sjene,
u Tvojoj namisli svakome razum sviće.

Pa što onda mogu i što čovjek hoće,
zašto bi mislio da je marioneta?
Pokaži mi, Gospode, istinsko voće
da sve bolje vidim Te, Smisao svijeta.

U Tebi ja uživam blaženstvo i mir,
vidim vrednote svakog stvorenja.
Iz časa u čas propada vražji pir
jer Ti uređuješ čitava pokoljenja.

Ti si čovjeka žedan, ljubavi stalne,
o njemu samom ovisi mu brzina spasa.
U moći svoje vlastite volje neprežalne
tek u Tebi čovjek u čovjeka stasa.
‎srijeda, ‎25. ‎travnja ‎2018. 07:32:01

Na otoku sreće


Mnogi ljudi svi su samo jedna misao,
samo slavlje Boga kojem hodočaste
da pronađu i da dobro vide Smisao
koji od toga jedinstva neprekidno raste.

Jedan govor, isti jezik, molitva na dlanu
gdje riječ nasilje je sasvim strana
kad se sretnu mnoge duše samo jednom danu
i kada zarudi zajedništvo da bi srušila se brana.

Stigoše na razne načine, dođoše do cilja,
neki teškom mukom na dalekom putu,
da bi ostali zauvijek u toj zemlji milja,
da bi pronašli si mjesto u nekome kutu

gdje će spustiti svoj naramak da klecnu,
da se nikad više ne osvrnu na sve divlje vale
već da zahvate si vodu svetu, tečnu
što su besplatno im anđeoske ruke dale.
‎nedjelja, ‎15. ‎travnja ‎2018. 21:11:00

Kriste moj


Kriste moj, izvore bogatstva
koje samo nježno srce ima,
i dubino savršenog datstva,
sretan onaj tko Te prima;

pun je sjaja, tankoćutnosti,
svega što se ćutit' može,
niti malo nema mutnosti
njegov duh, moj Bože.

Kome mogu ispjevati
Tvoje tajne, Tvoju mož?
Koga bi Ti istjerati,
koga baciti u lož

kad si svakog sazdao u sebi?
Ljubiti, to hoće svatko
pa ljubiti zar Ti ne bi?
Znati Tebe, to je slatko.

Pjevat ću Ti noću, danju,
i šutjeti još i više
jer si vjeran obećanju
kojim Tvoje Pismo diše.
srijeda, 28.02.2018.  20:25

Nedjelja


Nedjelja života moga
nastupi kao nevjesta
koja me za djeverušu uze.
Ona dolazi od slavna Boga,
ona kao da je otvorena cesta,
ona brzo otire sve suze.

Nedjeljom se sve prelama,
novi život tad se rađa
kao pupoljak od rose,
u njoj sav se život slama.
Od nje nema dana slađa,
anđeli za njome prose.

Nedjeljom sam izvan svijeta,
tamne noći ne postoje,
samo određeni sati i trenuci
kao slavlje cijelog ljeta
kada ljudi se ne broje,
kada raduju se puci.

Dugo sam je čekala
u neizvjesti i tjeskobi
da mi s novim jutrom stigne.
U pomoć sam zvala
da me smrt ne zdrobi,
da me ona svu pridigne.

Sad me ona svagda tješi,
rajskim vrtovima vodi
da u njoj počivam;
da me ona svu uresi,
da mi u njoj život godi,
ljubav Neizmjera da dobivam.
‎nedjelja, ‎6. ‎svibnja ‎2018. 06:34:46


Popular posts