Što vam rekne, učinite

 

Pieta, Carcassonne Katedrala

Prečisto srce Marijino,

ti, koja si voditeljica i roditeljica;

koja si patnica i ratnica,

koja molitvom za sve grešnike, a to su ljudi,

pokosiš đavla,

Duhom orosiš i Savla, i Pavla;

duša si koja se svima daje,

u kojoj se srce kaje;

čije srce iz blata izbire,

i od zlata izvire;

koja si jača od sunca,

od lude što bunca;

od Sina naslijedila

slatko božanstvo,

od Vina nacijedila

pratko prostranstvo

što ga u stvorima pereš

i u dvorima stereš,

prihvati i primi

svoga siromaha,

zahvati i skini

iz toga daha

zloslutno biće

i odsutno žiće

da meka ti tuga

dočeka svog druga;

da ga okrijepi,

da ga odslijepi

vjera ti žarka

i Kristova barka.

Marija, Majka zajednice sviju svetih

 

I. Marijino majčinstvo prema Crkvi

POSVE SJEDINJENA SA SVOJIM SINOM

964 Marijin se odnos prema Crkvi ne može odvojiti od njezina jedinstva s Kristom; izravno iz Njega proistječe. „To sjedinjenje Majke sa Sinom u djelu spasenja očituje se od časa Kristova djevičanskog začeća pa sve do Njegove smrti”(LG 57). Posebno je vidljivo u času Muke:

„Blažena je Djevica napredovala na putu vjere vjerno čuvajući svoje sjedinjenje sa Sinom sve do Križa, gdje je, ne bez Božje nakane, stajala, sa svojim Jedinorođencem mnogo trpjela i s materinskim se srcem pridružila Njegovoj žrtvi, pristajući s ljubavlju na žrtvovanje Žrtve koju je sama rodila; i napokon ju je sam Krist Isus, dok je na križu umirao, dao kao majku učeniku riječima: 'Ženo, evo ti sina' (Iv 19, 26-27). LG 58”

965 Poslije Uzašašća svog Sina, Marija „je svojim molitvama pomagala Crkvi u početku” (LG 69)”. Vidimo kako, zajedno s apostolima i nekim ženama, „svojim molitvama moli dar Duha, koji ju je već pri navještenju osjenio” (LG 59).

TAKOĐER U SVOM UZNESENJU

966 „Napokon Bezgrešna Djevica, sačuvana čista od svake ljage istočnoga grijeha, ispunivši tijek zemaljskog života, bila je s dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu, i od Gospodina uzvišena kao kraljica svemira, da bude što sličnija svojemu Sinu, gospodaru i pobjedniku nad grijehom i smrću” (Lg 59). Uznesenje Blažene Djevice posebno je sudioništvo u Uskrnuću njezina Sina i anticipacija uskrsnuća drugih kršćana:

'U porodu si, Bogorodice, sačuvala djevičanstvo, a po smrti nisi ostavila svijet. Preselila si se k Životu, jer si Majka Života, i svojim molitvama izbavljaš od smrti naše duše' - iz Bizantske liturgije

MAJKA NAM JE U REDU MILOSTI

967 Svojim potpunim pristajanjem uz volju Očevu, uz otkupiteljsko djelo njegova Sina, uz svaki poticaj Duha Svetoga, Djevica je Marija za Crkvu uzor vjere i ljubavi. Zbog toga je „preodlični i sasvim osobiti ud Crkve, (LG 53), štoviše, ona je „pralik”, tip Crkve. (LG 63).

968 Njezina uloga, međutim, u odnosu prema Crkvi i cijelom čovječanstvu seže još dalje. „Na sasvim je osobit način sudjelovala u Spasiteljevu djelu poslušnošću, vjerom, ufanjem i žarkom ljubavlju, da obnovi vrhunaravni život duša. Radi toga nam je postala Majkom u redu milosti” (LG 61).

969 „ Marijino materinstvo u ekonomiji milosti traje neprekidno od časa pristanka, što ga je u vjeri dala kod navještenja i nepokolebljivo održala pod križem, sve do trajnog proslavljenja svih odabranih. Jer, nakon uznesenja na nebo nije napustila tu spasonosnu ulogu, nego nam mnogostrukim svojim zagovorom i dalje pribavlja milosti vječnoga spasenja.

Zato se Blažena Djevica u Crkvi zaziva imenima Odvjetnica, Pomoćnica, Pomagateljica, Posrednica” (LG 62).

II. Štovanje Blažene Djevice

971 „Svi će me naraštaji zvati blaženom (Lk 1,48)”. „Pobožnost Crkve prema Blaženoj Djevici svojstvena je kršćanskom kultu” (Pvao VI., Apostolska pobudnica 'Marialis cultus', 56). „Crkva opravdano posebnim štovanjem časti” Blaženu Djevicu. Doista, već od najstarijih vremena Blažena se Djevica časti pod nazivom 'Bogorodica', pod zaštitu koje se vjernici molitvom utječu u svim pogiblima i potrebama. To štovanje, iako nije sasvim osobito, ipak se bitno razlikuje od poklonstvenog štovanja koje se iskazuje utjelovljenoj Riječi jednako kao Ocu i Duhu Svetom, i koje upravo podupire (LG 66),, ono nalazi izražaj u svetkovinama posvećenim Majci Božjoj (SC 103) i u marijanskoj molitvi kao što je Sveta krunica, „sažetak cijelog Evanđelja” (Marialis cultus' 62).

III. Marija – eshatonska slika Crkve

972 Pošto smo govorili o Crkvi, njezinu početku, poslanju i odredištu, najbolje ćemo zaključiti okrećući pogled prema Mariji, da u njoj promotrimo što je Crkva u svom otajstvu, u svom hodočašću vjere, i što će na kraju svog putovanja biti u domovini, gdje je, u slavi Presvetog i nerazdjeljivog Trojstva, u zajednici sa svim svetima, očekuje ona koju Crkva slavi kao Majku svog Gospodina i svoju vlastitu Majku:

„Međutim, Isusova Majka, tijelom i dušom već proslavljena, kao što je na nebu slika i početak Crkve kakva ima biti u budućnosti, tako i na ovoj zemlji, dok ne dođe dan Gospodnji, svijetli putujućem Božjem narodu kao znak pouzdane nade i utjehe (LG 68).” 29.07.2021. 15:57

Drugi život

Ljubavi mi tvoje uvijek nedovoljno

u tim tonovima, Kriste, bajnim

i tvoj bitak, tvoje žiće raznobojno

daje trepet i zvijezdama sjajnim.

Kad je tmina i kad mi je najteže,

nastaju mi note umora i jada,

al' uz tebe srce postaje mi svježe,

tada kao lahor uskrsnuća sklada.

Utječeš mi kao potoci na rijeku,

kao život koji venama mi struji

dodaješ mi utjehu i riječ ti meku,

čitav svemir tad mi nalikuje vrulji.

Kad se smiluješ nad grehotama

što u mome kalu obitavaju

i u mojoj nesreći, strahotama,

vrapci mirno ovdje spavaju.

Znam da ćeš se uvijek ovdje naći

ako mi zatreba dragi moj Bog;

čini mi se da ću k tebi zaći

jednom sad zauvijek u tvoj log

jer ti nisi kao ja da me nema

kada potrebno se odazvati,

kada napada me tuga, trema

o kojoj ne želi nitko znati.

Samo ti si stvaran život i utjeha,

a u tebi mnogi ljudi sveti

u kojima nema više nikakvoga grijeha.

Tu su, kao ja, još mnogi speti

što te čežnjom jakom zovu

da im priđeš brzo i što prije,

da im predaš nadu novu,

novi život kakav nikad bio nije.

08.06.2025. 11:00

 

Večera kraj mora

 

Mala večera kraj mora,

apostolsko blagovanje

što je puno prijateljska zbora,

izabralo radovanje.

Večernji je ulov dobar bio,

napunio mrežu pobjednički,

a stari se govor ostvario,

postao je posjednički.

Ljubiš li me, Jonin sine?

Iskrene su riječi pale,

doprle u velike visine,

tako tihe, kratke, male.

Sve je istom utihnulo,

priroda i apostoli

kojima se ovo utisnulo

kao svakom srcu koje voli.

Žerava se već pomalo hladi,

razgovori ugodni su bili.

Znaš da moji dani nisu mladi,

da te ljubim nikad nisu krili.

Ulomaka što je preostalo

sakupiše svi po redu.

Još je Kristu bilo jako stalo

da sve ide prema vječnom slijedu.

Ti ćeš ići kamo ne bi htio,

sve za moju ljubav i za naše.

Ljubavi si Duha moga pio,

vodi stado na najbolje ispaše.

07.06.2025. 12:35

Gregorian chant: Veni Creator Spiritus (Lyric Video)

Danas nije isto

Danas odlazi put obronaka
gdje se anđeli susreću svetima,
Danas gubi se u slavlju,
postaje mi soba vječitoga konaka
na nebeskim sjajnim vrletima
što poklanjaju se čavlju,

Golgoti i križu drvenome.
Danas je isto što i žrtva ljubavi,
mjesto gdje sam povlaštena
puku krvoločnu, crvenome
što se dolje glupostima bavi,
sudi kao pravda okljaštrena

koja više ne zna si za ime.
Danas nije nikad tamo
već je iznad svega toga,
kao vječno ljeto usred zime
u kojemu svi se znamo,
sljedbenici Krista, Boga.

Danas samo nastavak je vrli
još od jučer, sve do vijeka
u kojemu živim bajno,
i još više Danas gore hrli
gdje ga i sutra već čeka
kao prosac što dolazi tajno,

s kojim nevjesta se susretala
prije nego što se kaljuža ta zgodi
pravednosti krivotvorene
što je vazda kasno ulijetala.
I to sutra Danas opet rodi,
i sve dane stvori otvorene.

‎20. ‎siječnja ‎2019. 06:43:21 

Starozavjetni pralikovi u novozavjetnom vremenu

 

- Bog stvara govoreći, tako stvori Bog nebo i zemlju po Isusu Kristu, svojoj Riječi i u Duhu Svetome što je lebdio nad vodama. Bog stvara sve tako da daje naredbu: „Neka bude...svjetlo! I bi svjetlo.”

- Drugoga dana stvaranja svijeta Bog je načinio biljni svijet i sjemenje kao vječne klice života ljudskoga, kao ljude, čovjeka čije ime je upisao u knjigu svoju i na dlan svoj. Što god Pali anđeo istrijebi, ne može spriječiti rođenje od Boga.

- Kain sa znakom ubojice kojim ga je Bog opečatio i stavio mu na čelo kao upozorenje da ga nitko ne smije ubiti jer ubio je brata Abela i Bog ga je otjerao od obiteljskoga ognjišta pa se Kain žalio da ga može tako samoga ubiti tko god želi. Da bi spriječio krvnu osvetu, Bog označava Kaina svojim i zaštićenim. To je jedna od prvih lekcija o grijehu šovinizma, rasizma i fašizma koji se svi kreću od početka po svijetu i lekcija o tome kako nered počinje od osvetničkih namjera, lekcija o tome da je osveta ono što pripada Bogu jedinom i nikome od ljudi.

Abela je brat ubio, govoreći Bogu: „Zar sam ja čuvar brata svoga?” što je pogrešno razmišljanje. Na taj način svi se imamo pravo poubijati. Ubojstvo je grijeh. Osveta je grijeh. Kain je kao neki pralik kršćana i katolika koji svoju pripadnost Bogu dobivaju u trenutku sakramenata Krštenja i naročito Potvrde kada dobivaju pečat dara Duha Svetoga.

Stavljanje pečata je znak Božje ljubavi. Ako vršimo Isusove Dvije zapovijedi ljubavi, prema Bogu i prema bližnjem, sigurno nećemo doći u napast osvetničkog djelovanja.

- Adam i Eva su pralik Svete obitelji Marije i Josipa. Obrazac po kojemu se dobro, pravedno i dugo i plodno živi. To je obitelj kao jezgra čitavoga društva, države, nacije, čitavoga svijeta. Muškarac i žena koji se plode i množe, napunjaju zemlju,odolijevaju kataklizmama, stvaraju jake i plemenite ratnike i radnike, nježne i blage žene, poslušnu djecu, a to sve djeca moraju imati da bi ljudi ostali slika Boga i postali čisti i sveti na sliku Kristovu.

- Abel je pralik Isusa Krista koga je Juda izdao i omogućio da Isusa braća ubiju. Dok je Isus bio odgovoran i solidaran, Abel je bio marljiv i ponizan, radostan dok je Bogu prinosio žrtvu, ali braća za njih nisu marila pa ih ubiše. Svi ljudi su braća i sestre, čuvari jedni drugih te tako cijela okolina pazi na sve i svakoga da se ne povrijedi i nitko se ne mora prestrašiti ubojice i pasti u napast uzvraćanja udaraca.

- Babel, odnosno Babilonska kula koja je trebala stići do Boga u izgradnji predstavlja oholost ljudsku. Svi su bili sigurni da će stići izgraditi svojim vlastitim trudom put do Boga, ali Bog je Alfa i Omega, on je pomrsio puteve ljudske oholosti; poremetio im je jezike pa je svatko počeo govoriti nekim drugim jezikom. Više se nisu razumjeli, a to ih je ponizilo. Babilon je pralik Pedesetnice, rođendana Crkve, dana kada je Bog poslao na apostole i narod Duha Svetoga u kojemu se ljube Otac i Sin i tako je podijelio s okupljenim ljudima svoju božansku narav i svi koji bijahu stranci razumjeli su se međusobno u ljubavi.

- Noa je pralik očišćenja u sakramentu krštenja što ga stječe svaki katolik jer ga krštenje pere od Istočnoga grijeha Adama i Eve. Obećanje Boga da nikada više neće uništiti svijet nakon što je Noa preživio opći potop, zajedno sa svojom obitelji je pralik krštenja svake i svih obitelji, krštenje svih naroda u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

- Izak je upečatljivi pralik Isusa Krista, gotovo kao i Riječ iz Knjige Postanka kojom Bog stvara svijet. U svojoj poslušnosti ocu Abrahamu da legne kao žrtva, privezan na žrtvenik i kao da, zajedno s ocem, vjeruje i nada se u spas do kraja, ili prihvaća žrtvovanje jer vjeruje u uskrsnuće od mrtvih. Bog sprečava Abrahama da počini žrtvovanje kao što su svi okolni narodi žrtvovali svoju vlastitu djecu idolima, raznim lažnim bogovima i kumirima koje sami izmisliše. Jedino u židovskome narodu nije se smjelo žrtvovati ljude već samo životinje i to one s kojima su plemena provodila noći i dane.

- Hagara, majka Jišmaelova je pralik židovske zajednice koja slijepo slijedi zakon, Toru, po slovu, a ne po duhu Zakona.

Paralelno je Sara, Abrahamova žena, pralik Crkve, dugogodišnje i stare crkvene zajednice i nerotkinja gaji vjeru i živi sakramentalnim životom ne izuzimajući tumačenje starih zakona i spisa pa postaje majka bezbrojne djece. Sara je simbol te vjere koju daje Bog na dar i koja nije nastala kao zasluga ljudi.

- Abraham je predstavnik i pralik čovječanstva kojemu se objavljuje Bog, prvi put i nejasno, drugačije od onog odnosa iz rajskog vrta. Abraham shvaća da je to u njegovom životu Bog kojeg nije nitko izmislio, koji je sam od sebe i za ljude, tajanstven i neobičan, potpuno drugačiji od ljudi, a opet tako sličan, kao osoba, svim ljudima, nepredvidiv, jači od svega i vječan, oduvijek i zauvijek.

- Izakovi sinovi blizanci, Ezav i Jakov, bijahu kao pralik Staroga i Novoga zavjeta. I kao što je Jakov ukrao Ezavu prvorodstvo, tako je i Isus Krist, slijedio, ali i ispunio Mojsijev Zakon i donio dvije stare, ali nove Zapovijedi ljubavi koje su već postojale, ali nisu zaživjele u Starom nego u Novom zavjetu kada Isus tumači krajnji smisao svega koji je u ljubavi Presvetog Trojstva s ljudima.

- Jakov i njegova dobra narav te san u kojemu se anđeli penju i spuštaju po ljestvama do nebesa, pralik je svetaca kao što je Izak pralik mučenika i svetaca. Naročito je Jakov pralik Isusa Krista koji siđe k nama na zemlju, spasi nas od grijeha i smrti, pogine za nas i radi nas, treći dan uskrsne od mrtvih pa uzađe na nebesa, u neku božansku dimenziju.

- Dvanaest plemena Izraelovih pralik su Dvanaestorice, Isusovih apostola. Dvanaest je broj idealne punine, možemo reći da označava dimenzije svijeta, zajedno s božanskom dimenzijom. Božji broj je tri, a svijeta četiri.

- Mladi Josip je pralik Božjeg miljenika Isusa koji se jedini nađe da ponizno prihvati težak križ čitavoga svijeta i da svima oprosti. On se u očima svoje braće iznova rađa nakon što su ga oni, kako su bili uvjereni, ubili, predali u ropstvo. Bog iz najgorih čina i djela ljudskih može napraviti velika djela i na dobro surađuje s onima koji ga ljube.

- poznati pralikovi Isusa Krista su također Mojsije, Aron, David, Natan, Ilija, Jošua koji objedinjavaju Isusovu osobu kao Kralja, Proroka, Pastira i Velikog Svećenika, a Jošua uvodi narod u Obećanu zemlju kao pralik Isusa i kraljevstva nebeskoga.

- Kralj David je pralik Isusov jer je kralj po Božjem ukusu koga je Bog pomazao za kralja umjesto Šaula kojega su birala plemena. Ali grijeh Davidov s Bat-Šebom kao da je imao pralik u Hagari.

Ipak za Velikog svećenika je najveći pralik Isusa Krista - kralj Grada mira – Melkizedek.

„Ostatak” Izraela nakon zarobljeništva u Babilonu pralik je Djevice Marije, Bogorodice. Kao što se Bog objavio Mojsiju u gorućem grmu koji ne izgara i naučio ga da prisiljava egipatskog faraona koji je narod držao u zarobljeništvu: „Pusti moj narod da ide odavde”, tako je Bog pomogao Mojsiju i svome narodu da izađu iz Egipta i ropstva u pustinju i na slobodu. No, najveće povjesnice Izraelskog naroda, koje su počele izlaskom iz egipatskog ropstva završavaju babilonskim ropstvom i izlaskom iz babilonskog ropstva.

Poslije toga dođe Isus i njega ljudi pogubiše, a Stari Zavjet bi svima morao služiti kao proročanstvo budućnosti kakva čeka te ljude.

I danas još ostaju zarobljeni oni koji žele pogubiti Isusa Krista, Sina Božjega, koji ne hrane svoju vjeru molitvom nego su veliki robovi svojih grijeha, koji nemaju vremena za razgovore, za kontemplaciju koja je ljudima srodnija od ubojstava i žrtava po Božjoj volji, pa se na kraju života pitaju: starosti, gdje ti je bila mladost. Taj današnji život je pralik nebeskoga života koji čeka nas koji smo sada živi na zemlji.

Biti pralik ne znači biti lik iz filma već živjeti normalan život kao temelj za duhovnu izgradnju i posvećenje za nebo. 01.06.2025. 18:06

„Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji.

Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: »Abba! Oče!«

Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja;

ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo. (Rim 8,14-17).”