Mala devetnica sv. Josipu 10. - 19. 3. 2025. || 1. DAN

Medna staza posluha

 

Mjesečina vodi me na počinak,

Duh mi budi dušu, svjetla nema.

Oče, tu je budan vjerni posinak,

pjevat će ti ode i stihove sprema.

Slušaj, narode ti moj i dušo moja,

ne odustaj s pravog puta povjerenja

prema Kristu koji ljubi djela tvoja,

tvoja noćna molitvena probuđenja.

Ne znaš kolika si podijelio blaga,

um ti nije bistar, ali srce u savjesti zna

prepoznati mir što daje jutra blaga,

koji dolazi u svaka doba i s dalekih nebesa.

Zapovijedi slatke Duha Svetoga sad sluša

ona koja zahvalnicu noćnu sklada,

pustinjačku molitvu od koje gori duša

jer ta Milost izobilja sada na nju pada.

Posluh tebi, Bože, mir je nepregledan,

i mir mome srcu živi tvoj je zakon

što je svakog časa sve mi više vrijedan,

što je od svih napasti mi jaki zaklon.

Toliko puta na taj način si ostvario

moje težnje što ih odvodiš daleko

i što pretvaraš ih srcem koje si podario

u tu divnu stazu kojom teče med i mlijeko.

10.03.2025. 03:22

Gdje je, napasti, žalac tvoj?

Gledaj očima nutarnjosti svoje, svoga duha i duhovnosti bez materijalizma; slušaj i osluškuj sluhom srca, srži duše i tijela svojega, iskustva tvojega, volje tvoje, svijesti i savjesti. Ostani sam i prazan, neugodno usamljen i tjeskoban bez ičega, bez dijalektike u razgovoru jer nisi sam sa sobom i ne moraš u tom razgovoru nadglasati sebe samoga i to praznim izričajima koji nemaju smisla, upitaj se ozbiljno na čemu si zahvalan i nabroji sve čega se sjetiš. Ostaneš li u takvom promatranju dok ne dobiješ tako jednostavan i razumljiv odgovor na značajna životna pitanja, pitanja o svojoj osobnosti, sudbini, prošlosti i budućnosti, naravi i o svojoj nadi i ljubavi također, moći ćeš razlikovati varke ovoga svijeta, vladavinu grijeha i besmisla, i prepoznat ćeš svoje srce i druga ljudska srca, razlikovat će se od onoga što ti je zaista potrebno i za čime čezneš i zbog čega živiš.

Tjelesna i osjećajna utjeha nije ono što je dobro uvijek i pravilno jer te odvodi u nepromišljenost i sprečava tvoju budnost u kojoj se čuvaš od napada đavolskih zbog kojih počinješ iznutra truliti, a riječi ti postaju nerazumljive. Znaš da te tako čeka na kraju samo smrt. Razne ugode, užitak i hrana odvode tvoju pažnju kao što se odvodi stoka na lancu.

Nisi stvoren za užitke već za nebesnika koji u Kristu živi čedno, sveto i vječno.

Zar nisi zahvalan što imaš život i na tome što imaš samoga sebe da se možeš uložiti za svoju budućnost?

Zar nisi zahvalan što imaš Boga koji brine o tebi i o svemu da ti dobro bude i da živiš, da imaš život u izobilju?

Ne živi čovjek samo o hrani, o kruhu. Jer stvoren je za puno više.

Uvidjet ćeš sebičnost kako vlada i želja za dominacijom. To je zato jer si stvoren za kraljevanje u društvu Boga i anđela i sviju svetih ljudi. Tamo ćeš doći ako dominiraš samosavladavanjem od sebičnosti, odricanjem od onoga što ti previše uzima pažnje koja postoji samo i uglavnom radi Boga.

Samo Bogu svome, Kristu, ti se klanjaj i njemu jedinome služi.

Da, prvo moraš služiti dobrome, a ne zlome, moraš biti sluga Boga da bi lakše naučio kraljevati s Kristom u vječnom životu. Jer ako nisi kralj, nisi zaista ništa u svojoj oholosti i sebičnosti, smiješan si, padaš sa svoga trona.

Ako si zahvalan, slab, ponizan i sluga Božji, tada puno bolje vide tvoje oči i puno više čuje uho tvoje. I bolje podnosiš nevolje i Bog te čuva.

Samo nemoj Boga svoga iznevjeriti i pokušavati iskoristiti za svoje plitke probitke već ga zamoli s poštovanjem da ti pokaže svoj put i zapovijedi ljubavi.

08.03.2025. 20:09

Oče, kruh naš svagdašnji daj nam danas,

i ne uvedi nas u napast,

nego izbavi nas od zla. 

Svjetiljka zaručnice

 

Živjeti u izobilju, kako loše

za to biće koje izobilje daje,

kojemu se snage ne istroše,

a koje se popravlja i često kaje

da se Bogu kao čovjek vrati

jer je Bog mu pjesma velika i snaga

kojom i sebe, i druge ljubi i obrati

da mu duša bude Kristu draga.

Sveti ljudi k sebi uzimaju

svakoga tko želi njima prići,

s anđelima rosom Duha umivaju

ljude da bi lakše domu stići.

Uči se od mudrih glava

svaka poniznost, i mir i red

kao na sred neba plava

gdje je pravedan života slijed.

Ludo ljudska, što će tebi bogato ruho,

što ćeš učiniti s tom novčanicom?

Kupiti si dušu, sreću, sluh i uho?

Ili srediti se božanskom vjenčanicom,

bijelim koje besplatne su haljinama

koje pere Janjetovom krvlju sionska rijeka

što nahrani duh u nebeskim daljinama

kao što se hrani duša koja Zaručnika čeka,

održava vatru, svjetiljku si spasa,

i brine se neprekidno da joj ima ulja

koje gori tiho, tinja sve do zadnjeg časa

i u zagrljaju časnom kao požar kulja.

08.03.2025. 00:22

Jasno kao dan (iz statistike)

 

obavijesti

Sve piše

Smrt Pravednika

Dok su te bičevali i krunili trnjem, udarali i vrijeđali te, i dok su te pripremali na križ, je li ti prolazila kroz tvoje božansko srce misao i pitanje o tome jesu li ti tvoji mučitelji i svi ostali koji su te odbijali i teški grešnici, jesu li zavrijedili da im spasiš njihove živote.

Ti nas sve ljubiš i dok smo u ponorima grijeha i vlastite krivnje, i dok smo u kandžama Zavodnika od kojega nas izvlačiš, a mi te psujemo i ubijamo, mučimo te i optužujemo.

Ti si pravedan, Kriste. Opravda te Otac poslije smrti, zbog uskrsnuća jer si sve podnio s ljubavlju. Ali od nas ne očekuješ istu takvu, božansku, pravednost, dovoljno je da slijedimo Zakon. Naša ljudska pravednost se mora iskoprcati iz grijeha, a poslije i slijediti tebe da budemo sveti kao što si ti svet, ako kome to uspije.

Da su mene vrijeđali neprekidno ljudi za koje sam imala simpatiju, a i ljubavi, mislila bih ovako nekako: „Jesu li oni pri sebi? Prije ili kasnije snosit će posljedice svojih čina. Pitam se, tko je zaslužio vječni život. Pitam se tko je pravednik među nama.”

Problem je u tome što takvo vrijeđanje i mržnja bole jako onu osobu koja ljubi sve ljude i svakog čovjeka ponaosob i poznaje svakoga. To je razlog za ljude da budu oprezni u ophođenju u društvu jer nikad ne znaš koliko te tko ljubi i koliko nekoga boli tvoje vrijeđanje. To bi bilo značenje ljudske pravednosti po uzoru na božansku ljubav za čovjeka i pravednost Božju prema svakome.

Prestani se žaliti, uvrijedio si Boga i ljude, povrijedio si ljubav, a ne kaješ se i ne moliš oproštenje. Nisi zaslužio pravedan život, a to znači da nisi zaslužio niti vječan život.

Nije stvar samo u tome da su Isusa mučili i ubili.

Stvar je u tome da ih je sve beskrajno ljubio.

Možeš li se postaviti na kratko na mjesto Sina Božjega?

Kako bi tebi bilo?

Jesi li ikada ljubio nekoga?

Nisi, čovječe.

Jer da jesi, ne bi psovao nikada više. Ne bi vrijeđao, ne bi ubijao i kajao bi se, ako ništa drugo – barem za svaki slučaj.

Bog nas je zavolio dok još bijasmo grešnici i spasio nas je jer da nam se nije objavio, ne bismo imali tu milost i snagu da se izbavimo iz naše kaljuže, a mnogima to uspijeva, postanu osjetljiviji ljudi, brinu za druge.

Gledaj, čovječe, kakva je sprdačina nastala od ovoga svijeta!

Da li ti puštaš da te ljudi maltretiraju?

Da li to trpiš i ne progovaraš protiv njih niti jednu riječ?

Da li i ti maltretiraš nekoga? Obrati pažnju. Ako se svađaš, nisi pravednik. Ako ne opraštaš, nisi svet.

Je li tebi jasno zašto je Otac Isusa ostavio samoga na križu kad je Isus vapio Bogu svome Ocu zašto ga je ostavio?

Isus je znao da je svetac jer je sve pretrpio i znao je da je zaslužio biti Bog bogova i Kralj kraljeva jer se sav predao, do onoga trenutka kad je zavapio. Nije upotrijebio svoju božansku moć da se obrani već samo zato da ljubi i oprašta. Predao se s povjerenjem na milost i nemilost. To povjerenje u Oca nebeskoga se poljuljalo kad je Isusu bio kraj, kad mu je bilo najgore, kad je iscrpio čitavoga božanskoga sebe, kad je svime time zapravo uništio smrt i grijeh.

Zato je Isus pokazao i nebu i zemlji da je Pravednik, jedini među vukovima. I zato ga je Otac uskrisio i Isus je snagom svoje svetosti uskrsnuo da bi izbavio ljude, tvrdovrata i glupa, grešna i slaba sva svoja stvorenja.

Nismo pravednici, ali ćemo uskrsnuti na vječni život kao što je naš Bog i Čovjek Isus uskrsnuo, naravno, kad ispunimo sve preduvjete i Zakon.

07.03.2025. 05:40

„Za naše grijehe probodoše njega,
za opačine naše njega satriješe.
Na njega pade kazna – radi našeg mira,

njegove nas rane iscijeliše.” Iz 53,5 

Noina golubica

 

Sve te moje gubitničke akcije

i sve moje nije moje više.

Opće ljudske djetinjaste frakcije

novo doba rata iz duše mi briše

jer valja meni pripaziti na sve stope

da ne dođe kakva loša utjeha il' dojam;

valja meni umirati dok se zvijezde tope

podno neba koje postalo mi glavni pojam.

Neće valjda biti da bih sada, prije kraja,

nešto strašno mrzlo učinila bilo kome

kad to nikad nisam znala, dugo već se zbraja;

grijesi moji imaju me čak u planu svome,

ja to tako dobro osjećam i znam.

Svih se dvanaest zapovijedi ljulja,

ali srce nije kao neki čovjek stran

kakav često se po gradovima šulja.

Hvala, Kriste, što me nosiš meko,

lako kao Noa golubicu svoju.

Kada dođem k tebi, negdje tamo prijeko,

popravljat ću svaku letvu tvoju.

Možda Čistilištu nikad kraja nema,

počelo je ranog jutra mog života.

Zato sigurna sam da me Mati sprema

da što više naučim od svih grehota,

ponajviše od sve njene šutljivosti,

poniznosti sve do zadnje,

sve od postaje što dade strpljivosti

već za ono jutro Badnje.

Bilo je to s danom Uskrsnuća

kad je, kao da je sve to znala,

zagrlila tvoje srce sve do bespuća

pa ga zatim svima nama dala.

06.03.2025. 16:16