Jednog dana

Jednog dana,

u jednom trenutku,

proljeće će mirisati

kao krošnja razlistana

u nekome kutku

gdje će svom svježinom odisati.

Bit će vrlo skoro,

prestat svi će ratovi

i prepirke će umuknuti,

makar vrlo sporo,

nestat će zli svatovi,

izvori će iz dubina suknuti.

Dragi draganu će uzeti za ruku,

ptice će skakutati,

a violina zasvirati note.

Cvijeće će se stiskati u struku,

djeca će šaputati,

pretrčati sve značajne kote.

Duša naći će se Bogu svome

u naručju iz kojega se diše,

tamo gdje će gledati krajobraze.

Vlati trave dočekat će da ih slome

krupne kapi kratkotrajne kiše,

zvijeri će ih pratiti dok odlaze.

17.02.2025. 21:03

 

Odabrane riječi

 

Često ostanem bez note

od siline onih koje naviru,

guraju se, plaču il' se pote

pa se sve u duši sabiru.

To je kada duša drugo ne zna,

zapretana, nenavikla na spoj,

samo laki otpor šutnje protiv zla.

Dobro poznaje me Isus moj.

Duh se Sveti trgne takvom času,

odbije tog napasnika od mene

i još dodaje mi ispjevanu krasu

koji potiče mi svaku notu da mi krene.

Najviše te ljubim u tišini

i kad nemam riječi jasne

koje skrivaju se u toj tmini

da provire samo one časne.

To je ono što će Isus reći

za sve moje muke i sav trud.

Kako bilo, pjevat će o sreći,

riječi stiha neće biti uzalud.

17.02.2025. 01:29

Mala zemlja, veliki uspjesi

 

Marljive ruke, vrijedni životi, skroman duh,

sve to krasi dušu što na odlazak sad čeka,

premda nije došlo vrijeme, ponoć topla, vjetar suh;

i presušila je od kamena korita malena rijeka.

Loši uvjeti za odlazak iz stare građevine

i za kratko putovanje u daleki kraj.

Nikada ne napušta se domovine,

nju se srcem nosi gore, u taj sladak raj.

Tradicija stara, još od apostolskih dana,

Isus vodi svoje stado jer je Pastir pravi,

jer ga čuju ovce vjerne, nije zova strana,

strpljivo ga očekuju da se javi.

Ima li još kakvo stado, ovca izgubljena

ili neko malo janje koje traži Majku?

Treba stići svakog časa, skora trena,

kad izmakne, kad izbjegne novu hajku.

Moja domovino, moja rodna grudo,

što nam teže, to smo više ponosni mi na te

i na sve pastire, razne ljude, rođene za čudo,

koji trpe, stvaraju i grade, koji ginu za te

i za tvoju baštinu s nebesa i iz tvrda krasa;

neki šute, neki pjevaju i viču, mnogi rade svuda,

svi su svjesni da ti jedina nas dovodiš do spasa,

i do Sina Boga koji spašava od svijeta luda,

koji sve nas hrani poniznošću, i poji nas sluhom,

razvija nam stolove za sveto zajedničko jelo

pa upravlja našim lađama sa Svetim Duhom,

pa nas časti svojim svetim Tijelom.

15.02.2025. 12:40

Moj Spas

Pored oštra trnja crvenoga lovora

što pod ciglom blijedom miri,

pustim suzu i zaboravim dar govora,

pjevam da se duša sa sobom pomiri.

Žuč me štipa, srce drhti, srdžba peče

ubili me hirovi od sudbine i vile

za koju i samo Nebo jednom reče

da je glasa umiljata, duše gnjile.

Mene je pronašla, sve u tebi, Bože,

bolesnika koji nikoga ne dira,

samo šuti, trpi, stihuje što može;

još i drugima po volji svira.

Pomoć tražim gorućega Krista

što na križu nikad ne izgara

da mi čuva Zakon koji svagda blista

i po čijoj pravdi dobivam ja dara.

Milo moje, opet Majka me doziva

da mi nešto važno kaže ovih dana,

nudi Kruha od kojeg sam vazda živa

da progutam Riječ i da budem izabrana

pa da shvatim što mi moždane i ne bi,

pa da ljubim što mi srce uvijek teži;

da pokažem svima, samoj sebi,

zašto svaka vila, svaka noć od mene bježi.

Neka ponovi se put moj, Kriste, moj Gospodine,

da utabam nastale krivine, neravnine,

preko moga trnja čvrsto vodi me

da u ljubavnome žaru pokrijem praznine.

15.02.2025. 09:18

 

Duša i Ljubav

Ljubav kada zbori,

duša šuti,

od nje nema glasa.

Zastane i gori,

i snagu oćuti,

to je pitanje joj spasa.

Duša koja traži,

koja stalno čeka,

nestrpljivo tinja.

I tada se snaži,

i sasvim je meka

jer tu je svetinja.

Ako Bog joj hoće reći

riječ o svome imenu,

i sebe tad spozna

jer u ljubavi će steći

svu otpornost krimenu.

Kao trešnja pozna

slatka joj je srča

od božanske slasti.

Ipak ostaje tajna

i tko bi joj do srca

što milinom časti

nevinost je sjajna?

Samo ljubav sva

u svojoj snazi

može duši stići,

u poklonstvu da se da

kada vatru spazi

što je hoće skriti.

Samo dodir jedan,

samo jedno slovo

dovoljno je tu za spoj.

Tad zaiskri pogled čedan,

razvija se nešto novo

što je nepoznato njoj.

Ljubav kada zbori,

duša šuti,

od nje nema glasa.

Zastane i gori,

i snagu oćuti,

to je pitanje joj spasa.

18.06.2021. 16:25

 

Smisao, sadašnji i konačni

Konačni smisao života baca svjetlo na svaki životni trenutak, ali i svaki pojedini životni trenutak, vrijeme, mjesto, čin, riječ, i rad, djelo, prisutnost i odsutnost, svaka pomisao mora imati i svoj vlastiti smisao.

Molim radi vječnoga života i uskrsnuća poslije smrti, ali molim također jer sam na taj način u odnosu s Gospodinom, u raju i u kraljevstvu nebeskom, u vjeri i na nebesima, kod Gospodina.

Također, pojedini trenutci našega života mogu biti besmisleni, a da ne ugrožavaju onaj naš konačni životni smisao. Kad se ponašamo besmisleno, to je grijeh, odnosno, kad smo u zabludi ili nekom ozbiljnom grijehu – tu nema nikakvoga smisla, besmisleni smo, bez obzira koliko su nam jasni i snažni osjećaji koji su zapravo zalutale prejake strasti koje se u grijesima množe. Ako se ne ispovjedimo uvijek, možemo ipak ugroziti svoj vječni život.

Život je predragocjen da bismo ga potrošili na besmislice.

Koji bi bio krajnji smisao naše vjere i molitve, religioznosti?

To je susret s Bogom, razgovor, dobrota i ljepota vječnoga života koji je jednom počeo pa se u krštenju rodio za vječnost, život u redu, miru i istini, bez grijeha i grešaka, spasenje od zla i vječne smrti u uskrsnuću.

Koji je krajnji smisao religioznosti u kojoj nema Boga, niti razgovora, niti života s Bogom? Kakvog smisla ima u klanjanju stvarima i idolima, predmetima i idejama koji ne odgovaraju jer su nežive stvari i ne pružaju darove i uslišanja. To je, dakle, besmislica koja može potrajati čitav život. Čovjek nosi u sebi klicu volje da se pokloni nečemu velikom i najvećem, ali ako se klanja pred manjim i manje vrijednim idolima, to je prazno klanjanje ili, jednostavno, tjelovježba radi razgibavanja mišića.

Istinska vjera slijedi Božju riječ i volju, odnosno Zakon Dekaloga i Dviju zapovijedi ljubavi. Razlika je toga Zakona od svega drugoga ta što je univerzalan i za sve ljude, i za sva vremena, vječan je i siguran kao smrt. Ako se dvoje ljudi spoji u Zakonu i pred Zakonom, u Bogu, dobivaju neopisivu, beskrajnu sigurnost u braku koja donosi mir i red jer ljudi su više ili manje nestalni, no, kada se drže Božjega Zakona po dogovoru, to im služi kao vječna smjernica i kanon, kao šiba po kojoj se ravnaju radi Gospodina i vječnoga života, a također iz međusobne ljubavi.

Ostale religiozne smjernice, zakoni i upute izmislili su ljudi, a na tom temelju izgradili smo još zakona, mnoštvo, i svi su – lažni. To nema smisla.

Kršćani imaju puno pravo odbiti živjeti besmislice ili po besmislenim uputama i zakonima, mada priznaju svaku vlast, svaka je od Boga. Nadahnuti vjerom božanskom, kršćani u svjetlu vjere vide razboritost i razum u punom smislu, to jest ne kao oni koji su nerazumni, a tvrde da su realni.

Realno je prihvatiti dušu, život i tijelo koje ti je Bog dao jer te želio takvoga kakav jesi i ljubi te do kraja, do smrti na križu koja ti donosi smisao svega i vječni život.

Bez ikakva smisla je sakaćenje vlastita tijela u ime slobode, pravednosti i humanosti. Naročito je besmisleno reći za nerođeno dijete da pripada tijelu majke, odnosno da je majčino tijelo jer nije. Ima svoj mozak, svoje živce, svoj krvotok i srce i sve ostalo.

Umjereno topli, humani međuljudski odnosi vjernika kršćana imaju najviše smisla, više nego gomilanje stvari, novaca, slave i imanja, to nam Sveto pismo vrlo jasno tumači.

Isus tumači smisao svoje smrti

»Duša mi je sada potresena
i što da kažem?

Oče, izbavi me iz ovoga časa?
No, zato dođoh u ovaj čas!
Oče, proslavi ime svoje!« (Iv 12,27-28).

Najveće su besmislice smrtni grijesi: oholost i pohlepa, požuda očiju i srca.

Zato kršćani žive u poniznosti pred Gospodinom, u stvaralaštvu i dijeljenju svojih darova te u istinskom zajedničarenju i u jedinstvu s Bogom.

Pojam 'smisao' je 'su-misao', spoznaja što ide uz misao bez koje ne bismo znali za smisao bilo čega, a to što nam prati naše misli jest Bog i Riječ Boga. Slijedi li vjernik Božju volju, njegov život ima puni smisao.

13.02.2025. 23:27

Oprosti im, Oče

 

Čuj, ti, narode moj tvrdih šija,

k vama ja ću doći, u srca vam ući

i znat ćete da sam ja taj Mešija,

da svi ste kod mene u svojoj Kući.

U hramu mi tijela proslavljena

mjesta ima za mnoge stanove

jer Duh sam sviju ispunjenja

i ne donosim prazne dlanove

već sve žeđi utažujem,

svaku vam suzu otirem,

tamu od vas otkazujem

i svjetlo svuda rasprostirem.

Tko je žedan, neka pije,

tko je bolan, neka moli

dok mi srce za njih bije,

dok mi duša takve voli.

Ljubio sam tebe, svijete vrli,

Jedinorođenca sam ti slao

koji sveopćem spasenju hrli,

a mnogi je vjernik za me život dao

nakon moje Muke i radosne žrtve

kad sam pokazao istinu i pute,

dragovoljno pustio se među mrtve

pa sam zadobio uskrsne i sjajne skute.

Tako i ti, dragi, vjerni ti, moj puče,

spremaj dušu vječnome životu

jer opraštam tko me za haljine vuče,

vodim svijet u nebesku divotu.

13.02.2025. 19:45