Friday, October 25, 2024

Silazak Mudrosti

 


Po kruni svojoj, po svome trnju,

oslobodi me, Gospodine,

od zamršenih misli što nagrnu

u moždane moje od gline.


Što je čovjek bez te svijesti

da je vjeran, da ti želi služiti?

I da nemoćan te ne može ni sresti,

tebi, Jedinome, svoje rane pružiti?


Oslobodi um od svake zapreke

da u zazivu ti priđe kao zdravi duh

koji zna što znače tvoje izreke,

Riječi, mano što je sišla s neba kao Kruh.


Po tom trnju oštrom, krvavome,

nek ta krv na mene se izljeva

po svem umu i po tkivu zdravome;

o mudrosti u padu neka pjeva.


Praštao si da i ja sve praštam,

dao si mi sljepilo na pola

da ne vidi nitko da ne maštam

i da zrela, i da nevina je tvoja škola;


da ti Duh je iskričavi na tom Drvu bio,

makar polumrtav, izranjen, al' jasan.

Sve si ljudske snage tada oslobodio

i govor tvoj je bio vječno krasan.


Ne daj srdžbi, ne daj gruboj riječi

da me izda kao bolesnika, kao luda,

maglu koja navlači se na me spriječi;

uvijek ja sam sebi dokaz tvojih čuda.


Hvalit će te moje emocije, razum, volja

sve dok bude svijetla sunca, mjesečine;

sve dok ona Zvijezda ne svane sred polja

kad nas anđeo odvede u sve svete čine.

25.10.2024. 09:04


Wednesday, October 23, 2024

Zvijezda sviju svetih


 

Te kraljevske noći kada se na nebu pojavila bliješteća zvijezda repatica koja je zasjenila sva svjetlila na nebu i zemlji, u doba kad su Josip i Marija prikazali novorođenoga Isusa u Hramu i kada se starac Šimun poklonio pred bezazlenim djetetom i prorekao spasenje svih naroda, svega čovječanstva, upravitelj Pokrajine Herod naredio je pomor nevine dječice kako bi se odmah riješio Isusa Krista. Morala su stradati sva djeca do dvije godine starosti jer Herod nije znao koje je dijete među njima budući kralj i oponent kralju zla, Herodu.

Od samoga početka, nakon bezbrojnih proročanstava i očekivanja, kad se rodio Isus, Osloboditelj čovjeka iz vlasti tame, svijet se podijelio na dva dijela, na one koji vjeruju u Boga i na one koji ga se boje zbog svojih zlodjela. Prvi su svjedoci Isusova božanstva bili sami zločinci, zlodusi čiji strah je bio vidljiv kao pomor nevine dječice pod jarkim svjetlom Isusove zvijezde.

Kad je počeo djelovati kao Pomazanik i Sin Božji, Isus je prvo pokazao svoju moć kao egzorcist, istjerivač zloduha.

Djelovao je, poput kralja Davida, kao Ratnik svjetla i ujedinitelj onih koji bijahu vjerni i onih koji bijahu daleko od Boga kako bi sve ljude „osposobio za dioništvo u baštini svetih u svjetlosti (Kol 1,12-20)”, a to je učinio svojom neizmjernom ljubavlju, dobrotom, pravednošću i milosrđem koji bijahu daleko veći i jači od ubojica i lažaca čitavoga svijeta i povijesti, nadređeni samome Ocu laži, Knezu ovoga svijeta i pokvarena naraštaja još od Adama i Eve, Kajina i Abela. Jednim svojim zahvatom 'progutao' je na križu svome svo zlo što je na njega navalilo poput kralja Heroda na nevinu dječicu.

Kad su ga uzdigli visoko na drvo križa, Isus je privukao sve ljude k sebi kao iscjelitelj čovjeka od boleština Grijeha. Te večeri je umro na križu da uništi smrt, te noći je sišao nad pakleno područje i u zemlji sjena podizao preminule pravednike iz grobova, a nakon tri dana je u osvitu novoga vremena, spasiteljskoga doba, uskrsnuo i pokazao se apostolima na svjetlu sunčanoga novoga dana novoga vremena, nove ere gdje je utemeljio Crkvu svoju, svoje tijelo.

Predao je Petru vlast i podijelio mu prvenstvo jednoga, prvoga među jednakima, a svi jednaki jesu svi živi koji su mu vjerni i svi preminuli koji bijahu pravednici; sjedinjeni su u Kristu pod jednim simboličnim čovjekom u kojemu se nalazi čitava Kristova Crkva, zajedništvo sviju svetih.

Tu su i budući vjerni Isusu i pravedni u toj vjeri, u posluhu Božjem zakonu i zapovijedi ljubavi.

Dok se svi ljudi ne poklone pred Isusom, sveti otac simbolizira zajedništvo svih svetih koje svijetli u ovom svijetu, svijetli toliko da su mnogi zaslijepljeni i proriču propast našemu Kralju i prijete kao što je zaslijepljen bio i Herod kad se pojavila Isusova zvijezda. 23.10.2024. 06:37


Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta (Iv 1,29b)”.

Monday, October 21, 2024

Obilje vina



Vremenite tajne,

bremenite, sjajne,

vuku se k noći,

tuku se s moći,


a prelijepe slike i note

za slijepe oblike i kote

za se pjevaju i prokazuju

da se slijevaju i obrazuju


put buduće dobi

i dana krasna,

putujuće kobi,

i mana časna.


U obilju tvome

dragulja i nade,

u okrilju tome

pahulja krade


jedan čas

života nadahnuća

kao vrijedan kas

divota čeznuća;


zahvaljuje vjernosti

koju prete u srcu,

navaljuje smjernosti

koju plete u srču.


A Kalvarija vijekom svim pjeva,

pasha silna,

i Marija, tijekom tim Djeva

naša divna.


I obilje vina,

Duh porinuća;

moja baština,

Kruh uskrsnuća.

21.10.2024. 21:44


 

Poganski tron

 


Nepomična, mrtva, slijepa,

beživotna, izgubljena, uspavana,

žedna svih božanskih okrepa,

stojim kao čaša, stakla oslikana


prošlošću koja lebdi sve do sada.

Jer da poganin ja nisam bila,

ne znam kako dotakla bi mene nada

što sam je u sebi zarobila.


Poštujem to vrijeme staro, prošlo,

mada grijehe si mi oprostio.

Kroz tu fresku vidim što je došlo

tu, na svijetlo koje si mi orosio.


Još sam često kao slijepa, gluha

ako ne gledam u ljubav tvoju

i u trajnost što svjedoči Sveta Duha

po čijem se ravnam kroju


jer je Duh to srca, Kriste, tvoga,

ognjena nebeska raskoš dara,

ljubav moga svemoguća Boga

što mi čini da se ova duša para.


Ne možeš je ne primijetiti

i ne biti je svjestan, sav od blata,

sav od praha što bi prijetiti

da će razbaštiniti me s toga zlata.


I da nemam prošlost tu pogansku,

ne bih znala koliko mi svjetlo znači,

da ti ljubim bolnost tu božansku

koja žeže i blaženstvom zrači.

21.10.2024. 17:43



Duša i Milost



Daleko je svjetlo spasa,

otkupa ta što ga vapim,

prosipa se silnim žarom.

Na čas evo bujna Krasa,

kao krvca svojim kapim'

oplakuje vene žmarom.



Tražim, prosim, duša vreba

svaki korak, mnoštvo znaka,

svaki dah mi život kruni

ljubav Kralja moga s neba.

Disanja mi nejednaka,

moje tijelo se pobuni,



hoće iz te kože van

da u svetost virne,

da se preda kao lane.

Svijet mi ovaj sasvim stran,

misli kao rijeke mirne

ponad kojih dižem dlane.



Jecaj kreće, časkom ridam

kao stari odsluženi at,

Milost hoće tajnu grijeha.

Časkom opet rane vidam,

da je to mi sada znat:

kajanjem se budi utjeha.



Djetinjstvu si bila drug,

nado utamnjena, sama,

procvala u mladosti.

Kako staž je meni dug!

Pomogla je ona tama

dodiru od radosti.



Hvala za krštenje, Kriste,

hvala Ti za kruh i piće.

Za ljubav Ti moju hvala,

za sve one crne liste

što se množe kao leda žiće

što ga zrelost meni dala.



Hvala, Isuse, za tu toplinu

da se duša još ogrije,

da još stigne k cilju.

Kada sasvim joj uminu

ta progonstva što ih krije,

bit će draga rajskom milju.



Nećeš znati za me,

prijatelju smrtna časa,

sveta dušo, uzdanice moja,

zvijezdo usred tame.

Nego anđeli će doći spasa,

dozvat će ih ta molitva tvoja.



Slavim Tebe, moj nebeski Oče,

što si pogledao moje skrovitosti,

što si pozvao me Ti na putovanje.

Milost prosim dok se vjeđe moče,

vječno Lice Tvoje u silovitosti

neka bude mojoj uri olakšanje.

13.11.2021. 07:45





 

Sunday, October 20, 2024

Poslanje tuge

 



Grijeh u svijetu guši,

ali kamo idem, dobro znam

zbog tebe u duši

gdje me vodi sveti plam,


mada, reklo bi se,

naslijepo koračam,

možda peklo bi me

da se u sve bacam,


ali ja sam neprekidno

samo na tvom dlanu,

tvoju volju slijedim slabovidno,

a to sve je već u planu.


Nepravda me kinji,

Pravedniče, Bože, moj,

kad je blizu svetinji

kao ljutih pčela roj.


Tužno li je ugledati,

svaki grešan korak,

lako li je poredati

sladak il' previše gorak


jer me nosiš, jer si uvijek tu

da me klonulu pridržiš,

da me otmeš zloduhu,

da mi desnicu tad pružiš


i pokažeš mi blaženstvo sreće

što sam našla se u izabranju,

Samo daj mi od toga i veće

da se radujemo tom nebeskom tkanju.

20.10.2024. 12:30



Saturday, October 19, 2024

Sjajan, bijeli lan



Izmoliti želim

od posvećenja,

uspinjanja,

mrva koje dijelim,

poniženja,

prosipanja


blagoslova,

putovanja

i blizine.

I od pokrova

što odzvanja

kroz nizine,


natopljene injem;

neba otvorena,

Milosti malo,

prekrivene tinjem

kao opomena,

kao pero što je palo.


Kao Riječ što blista,

kao zakon vjekovni

i toplina srca;

kao savjest čista,

il' konopac stegovni

koji liječi slabost grča


dok mi duša propada

kao da odavde nestaje,

kao da polako klizi

u krajeve mnogih nada

gdje nered prestaje,

gdje kraj je krizi.


Djetinjstvo, rat

i budućnost

već se isprepliću

dok se klati neki svat

i njegova ćutnost,

a stihovi zapliću.


Malo od toga

da začini dan

i njegov kraj.

Uslišanje od Boga

za sjajan, bijeli lan

kad otvori raj.

19.10.2024. 22:53


 

Popular posts