39.
POLJANE SPASA abc
poezija 13
Kazalo:
Bljesak nade
1
Čekaj
1
Dar
Križa
1
Gavranov nokturno
1
Isusova kruna
1
Kraljevske bitke
1
Obilje vina
1
Poganski tron
Poljane
spasa
Poslanje tuge
3
Silazak Mudrosti
Sjajan, bijeli lan
Smrznuta ruža
3
Bljesak
nade
U
mojoj slaboći, u nemoći mojoj
tiho
me pratiš, jedini Bože.
U
nevolji svakoj, bilo kojoj,
tvoja
me desnica uvijek spasiti može.
Što
hoćeš da ti učinim, zbori!
Za
sve što mi dade hvale mi primi
dok
srce ti moje jasno govori
da
zna da su veliki moji krimi.
Koliko
je trebalo ljeta proći
da
naučim stav samo za Boga,
koliko
je ljubavi moralo doći
da
se prisjetim sveg jada svoga.
I
da dobijem posebnu gestu,
i
vjernost i pouzdanje u Stijenu
pa
da krenem niz najdalju cestu
koja
nema nikada toliku cijenu.
I
da znam da nikada nisam sama,
mada
mi to nekad najteže pada.
S
tobom u društvu ne vlada mi tama,
čak
i kad živi najmanja nada.
15.11.2024.
10:29
Čekaj
Čekaj
me, nikamo ne idi.
Ostani
u kolotečini svoj.
Kora
na brezi lako bridi
i
šalje ti molbu, pozdrav moj.
Ne
brini za sve brige svijeta.
Poslat
ću vrapce na put.
U
ljepoti njihova vesela leta
vidjet
ćeš onaj poseban kut.
Znam
te, u molitvi te znam,
ali
ipak te molim: čekaj.
Jer
treba mi svjetlo, gorući plam,
da
bolje prođem što nosi rijeka.
09.11.2024.
16:57
Dar
Križa
Molim
svitanjima i osluškujem tu volju,
glas
od Boga koji budi me u meni
da
se sretnem s okrutnošću i s tom bolju
što
se očitova getsemanskoj noćnoj sjeni.
Postao
si Grijehom, nezamislivo je za me
da
te, Kriste, nisu mogli niti pogledati
zbog
ta užasa ti ljudske patnje usred tame
kada
morao si mučno nastradati;
kada
tražio si kako pravedno je sebe dati
i
molio da te mimoiđe gorka čaša.
U
jedinstvu s nama, morao si Oca zvati
da
to bude zajednička molba naša.
Okrutni
smo, glupi i milošću nesposobni
da
se očituje božanska ljepota tvoja,
pred
svim narodima otvoreni kamen grobni,
slava,
mir i radost usred naša nespokoja
jer
su savjesti nam zle i bezvoljne, i mlake.
Život
ispunjen je bezbrojnim nam prilikama,
ali
postao je bježanje od svake male tlake
umjesto
da bavimo se postovima, molitvama
i
da gledamo te sve dok pogledi ne sazru
kako
dostigli bismo k tebi blagim viđenjima,
jer
u blaženom se gledanju otajstva nazru
koja
utišaju svaku glad i žeđ u našim htijenjima.
Zato
dao si nam vrijeme i duge živote
da
ne skrećemo sve poglede u stranu
već
da nauživamo se velike vrednote,
da
posvetimo se uskrsnome danu.
18.10.2024.
05:31
Gavranov
nokturno
Kao
pravi car
sa
crnih krila par
sam
u lovu grakće
kao
da je velik jar
ili
premalen dar.
Molitvu
tiho šapće.
Zaigrano
pero pade
ravno
pod vrapca stope
da
bi ga prestrašilo.
I
mada skroz bez nade,
sa
tla se ždrbac prope
da
krdo ga ne bi napustilo.
Crni
gavrane, čuvaj svoj dom
jer
noć ga ne zna kao ti
što
pluta na putu svom.
Ne
brini za maglu. Za bučni grom.
Sve
će to jednom prestati.
Ali
tvoj dom će slavan ostati.
08.11.2024.
11:00
Isusova
kruna
I
bez nadahnuća moga ti si Kralj,
ti
si Krist u mome srcu i životu.
Tvoja
kruna mi najsvetija, to znaj,
u
njoj vidim božansku dobrotu.
Čitav
svijet i svi puci, sva plemena
zovu
se po tebi ljudskim bićima.
Nema
takvih čuda, a ni tih vremena
kakva
bila bi bez tebe u svim bitima.
Kada
kruna na tvom tjemenu zaboli,
kada
prolijeva se krv po tvome licu,
svatko
vjeran podanik je tvojoj školi,
svakome
je dati tebi svoju sukrvicu,
ti,
ljepoto pobjede i slave, i Pastiru jaki
što
kroz trnje probit će se u spasenje
izgubljenoj
ovci, svakom stvoru kao sokol laki
koji
nudi, daje vjernicima otkrivenje.
U
tebe se, Gospodine, uzdam kao dijete,
jedina
si moja baština ti, Kriste, Bože moj.
Najdraži
ti, vječni korijenu i divan cvijete;
nemoj
zapostavit nikada ti konop moj.
17.11.2024.15:42
Kraljevske
bitke
Sjećanja
tako ne ginu
kao
znaci životne snage,
ona
se nikada ne rasplinu
za
Boga svoga, za svoje drage.
I
još dok ne znaš na ovom svijetu
hoće
li forca se vratiti ista,
više
ne pratiš pogledom ptice u letu,
više
se oslanjaš na ranjena Krista.
Isuse,
ti si mi snaga i govor tvoj
dok
ne odlučiš da dosta sam zrela;
dok
ne ukažeš na sadržaj moj
da
pustiš me tada na svoja vrata bijela.
Naravno
da nisam postigla sve.
U
jednom trenutku nestade svaka bitka
i
ja se poklonih poput Marije
pa
život postade pobjeda pitka.
Nije
grijeh ako te ne zanima nešto
od
svega što se ponavlja neprestano.
Duša
ti zna i srce ti kazuje vješto
kada
je prekasno ili još rano.
A
već iz svojih molitvi znaš
da
svaku jotu pregledava Bog.
I
uzima grijehe koje mu daš,
laća
se ljubavnog posla svog.
Moj
život je bio tako u redu,
a
spoznah te kao najdraža kći.
I
ostadoh uvijek u tome slijedu
gdje
moja poslušnost ograda bi.
16.11.2024.
21:47
Obilje
vina
Vremenite
tajne,
bremenite,
sjajne,
vuku
se k noći,
tuku
se s moći,
a
prelijepe slike i note
za
slijepe oblike i kote
za
se pjevaju i prokazuju
da
se slijevaju i obrazuju
put
buduće dobi
i
dana krasna,
putujuće
kobi,
i
mana časna.
U
obilju tvome
dragulja
i nade,
u
okrilju tome
pahulja
krade
jedan
čas
života
nadahnuća
kao
vrijedan kas
divota
čeznuća;
zahvaljuje
vjernosti
koju
prete u srcu,
navaljuje
smjernosti
koju
plete u srču.
A
Kalvarija vijekom svim pjeva,
pasha
silna,
i
Marija, tijekom tim Djeva
naša
divna.
I
obilje vina,
Duh
porinuća;
moja
baština,
Kruh
uskrsnuća.
21.10.2024.
21:44
Poganski
tron
Nepomična,
mrtva, slijepa,
beživotna,
izgubljena, uspavana,
žedna
svih božanskih okrepa,
stojim
kao čaša, stakla oslikana
prošlošću
koja lebdi sve do sada.
Jer
da poganin ja nisam bila,
ne
znam kako dotakla bi mene nada
što
sam je u sebi zarobila.
Poštujem
to vrijeme staro, prošlo,
mada
grijehe si mi oprostio.
Kroz
tu fresku vidim što je došlo
tu,
na svijetlo koje si mi orosio.
Još
sam često kao slijepa, gluha
ako
ne gledam u ljubav tvoju
i
u trajnost što svjedoči Sveta Duha
po
čijem se ravnam kroju
jer
je Duh to srca, Kriste, tvoga,
ognjena
nebeska raskoš dara,
ljubav
moga svemoguća Boga
što
mi čini da se ova duša para.
Ne
možeš je ne primijetiti
i
ne biti je svjestan, sav od blata,
sav
od praha što bi prijetiti
da
će razbaštiniti me s toga zlata.
I
da nemam prošlost tu pogansku,
ne
bih znala koliko mi svjetlo znači,
da
ti ljubim bolnost tu božansku
koja
žeže i blaženstvom zrači.
21.10.2024.
17:43
Poljane
spasa
Znam
da nećeš tugovati
ako
odem poljanama neba
sve
to dalje putovati
što
se bliže Kristu stići treba.
I
ja se u tome radujem
kada
dođe, ako dozove me malo
šaptom
što ga dugo čujem
da
obnovi ono što je palo
kao
što je pala narav moja
da
se više uzdiže visoko,
kao
što je čas da metanoia
dopire
u dušu mi duboko.
Evo,
kušnja kušnju stiže,
Krist
me hoće, želi, traži
da
se upinjem još bliže
dok
me zahtjevima snaži.
Već
ti ne znam niti reći
kakve
sve divote pruži,
toliko
već hoće peći
ova
ljubav što mi spasu služi,
ova
nadnaravna veličina
kojoj
podlažem se lako,
obuzeta
tom ljepotom Sina
što
ne trpi srce mlako.
Bit
će sve to drugo mi i novo,
nalik
proročanstvima
što
razabirem im slovo
koje
slatka Duha ima.
15.10.2024.
18:08
Poslanje
tuge
Grijeh
u svijetu guši,
ali
kamo idem, dobro znam
zbog
tebe u duši
gdje
me vodi sveti plam,
mada,
reklo bi se,
naslijepo
koračam,
možda
peklo bi me
da
se u sve bacam,
ali
ja sam neprekidno
samo
na tvom dlanu,
tvoju
volju slijedim slabovidno,
a
to sve je već u planu.
Nepravda
me kinji,
Pravedniče,
Bože, moj,
kad
je blizu svetinji
kao
ljutih pčela roj.
Tužno
li je ugledati,
svaki
grešan korak,
lako
li je poredati
sladak
il' previše gorak
jer
me nosiš, jer si uvijek tu
da
me klonulu pridržiš,
da
me otmeš zloduhu,
da
mi desnicu tad pružiš
i
pokažeš mi blaženstvo sreće
što
sam našla se u izabranju,
Samo
daj mi od toga i veće
da
se radujemo tom nebeskom tkanju.
20.10.2024.
12:30
Silazak
Mudrosti
Po
kruni svojoj, po svome trnju,
oslobodi
me, Gospodine,
od
zamršenih misli što nagrnu
u
moždane moje od gline.
Što
je čovjek bez te svijesti
da
je vjeran, da ti želi služiti?
I
da nemoćan te ne može ni sresti,
tebi,
Jedinome, svoje rane pružiti?
Oslobodi
um od svake zapreke
da
u zazivu ti priđe kao zdravi duh
koji
zna što znače tvoje izreke,
Riječi,
mano što je sišla s neba kao Kruh.
Po
tom trnju oštrom, krvavome,
nek
ta krv na mene se izljeva
po
svem umu i po tkivu zdravome;
o
mudrosti u padu neka pjeva.
Praštao
si da i ja sve praštam,
dao
si mi sljepilo na pola
da
ne vidi nitko da ne maštam
i
da zrela, i da nevina je tvoja škola;
da
ti Duh je iskričavi na tom Drvu bio,
makar
polumrtav, izranjen, al' jasan.
Sve
si ljudske snage tada oslobodio
i
govor tvoj je bio vječno krasan.
Ne
daj srdžbi, ne daj gruboj riječi
da
me izda kao bolesnika, kao luda,
maglu
koja navlači se na me spriječi;
uvijek
ja sam sebi dokaz tvojih čuda.
Hvalit
će te moje emocije, razum, volja
sve
dok bude svijetla sunca, mjesečine;
sve
dok ona Zvijezda ne svane sred polja
kad
nas anđeo odvede u sve svete čine.
25.10.2024.
09:04
Sjajan,
bijeli lan
Izmoliti
želim
od
posvećenja,
uspinjanja,
mrva
koje dijelim,
poniženja,
prosipanja
blagoslova,
putovanja
i
blizine.
I
od pokrova
što
odzvanja
kroz
nizine,
natopljene
injem;
neba
otvorena,
Milosti
malo,
prekrivene
tinjem
kao
opomena,
kao
pero što je palo.
Kao
Riječ što blista,
kao
zakon vjekovni
i
toplina srca;
kao
savjest čista,
il'
konopac stegovni
koji
liječi slabost grča
dok
mi duša propada
kao
da odavde nestaje,
kao
da polako klizi
u
krajeve mnogih nada
gdje
nered prestaje,
gdje
kraj je krizi.
Djetinjstvo,
rat
i
budućnost
već
se isprepliću
dok
se klati neki svat
i
njegova ćutnost,
a
stihovi zapliću.
Malo
od toga
da
začini dan
i
njegov kraj.
Uslišanje
od Boga
za
sjajan, bijeli lan
kad
otvori raj.
19.10.2024.
22:53
Smrznuta
ruža
Ostavila
sam smrznutu ružu
koja
je nekome putem ispala,
sigurno
iz buketa što nije imao uzu,
i
tako sam mladost njezinu izdala.
Neke
su djevojke prolazile
i
po tome su gazile svijetu
koji
odolijevaše trnu vile
kao
da odolijevaše svijetu.
Napokon
proljeće ružu odnese
u
svoj mladi, topli kraj.
Ostatke
leda sa nje otrese
i
bi ona krasna, znaj.
11.11.2024.
00.12
