39. POLJANE SPASA abc
poezija 14
Kazalo:
Bljesak nade
1
Čekaj
1
Dar Križa
1
Gavranov nokturno
1
Isusova kruna
1
Kraljevske bitke
1
Obilje vina
1
Poganski tron
Poljane spasa
Poslanje tuge
3
Samo ti znaš
Silazak Mudrosti
Sjajan, bijeli lan
Smrznuta ruža
4
Bljesak nade
U mojoj slaboći, u nemoći mojoj
tiho me pratiš, jedini Bože.
U nevolji svakoj, bilo kojoj,
tvoja me desnica uvijek spasiti može.
Što hoćeš da ti učinim, zbori!
Za sve što mi dade hvale mi primi
dok srce ti moje jasno govori
da zna da su veliki moji krimi.
Koliko je trebalo ljeta proći
da naučim stav samo za Boga,
koliko je ljubavi moralo doći
da se prisjetim sveg jada svoga.
I da dobijem posebnu gestu,
i vjernost i pouzdanje u Stijenu
pa da krenem niz najdalju cestu
koja nema nikada toliku cijenu.
I da znam da nikada nisam sama,
mada mi to nekad najteže pada.
S tobom u društvu ne vlada mi tama,
čak i kad živi najmanja nada.
15.11.2024. 10:29
Čekaj
Čekaj me, nikamo ne idi.
Ostani u kolotečini svoj.
Kora na brezi lako bridi
i šalje ti molbu, pozdrav moj.
Ne brini za sve brige svijeta.
Poslat ću vrapce na put.
U ljepoti njihova vesela leta
vidjet ćeš onaj poseban kut.
Znam te, u molitvi te znam,
ali ipak te molim: čekaj.
Jer treba mi svjetlo, gorući plam,
da bolje prođem što nosi rijeka.
09.11.2024. 16:57
Dar Križa
Molim svitanjima i osluškujem tu volju,
glas od Boga koji budi me u meni
da se sretnem s okrutnošću i s tom bolju
što se očitova getsemanskoj noćnoj sjeni.
Postao si Grijehom, nezamislivo je za me
da te, Kriste, nisu mogli niti pogledati
zbog ta užasa ti ljudske patnje usred tame
kada morao si mučno nastradati;
kada tražio si kako pravedno je sebe dati
i molio da te mimoiđe gorka čaša.
U jedinstvu s nama, morao si Oca zvati
da to bude zajednička molba naša.
Okrutni smo, glupi i milošću nesposobni
da se očituje božanska ljepota tvoja,
pred svim narodima otvoreni kamen grobni,
slava, mir i radost usred naša nespokoja
jer su savjesti nam zle i bezvoljne, i mlake.
Život ispunjen je bezbrojnim nam prilikama,
ali postao je bježanje od svake male tlake
umjesto da bavimo se postovima, molitvama
i da gledamo te sve dok pogledi ne sazru
kako dostigli bismo k tebi blagim viđenjima,
jer u blaženom se gledanju otajstva nazru
koja utišaju svaku glad i žeđ u našim htijenjima.
Zato dao si nam vrijeme i duge živote
da ne skrećemo sve poglede u stranu
već da nauživamo se velike vrednote,
da posvetimo se uskrsnome danu.
18.10.2024. 05:31
Gavranov nokturno
Kao pravi car
sa crnih krila par
sam u lovu grakće
kao da je velik jar
ili premalen dar.
Molitvu tiho šapće.
Zaigrano pero pade
ravno pod vrapca stope
da bi ga prestrašilo.
I mada skroz bez nade,
sa tla se ždrbac prope
da krdo ga ne bi napustilo.
Crni gavrane, čuvaj svoj dom
jer noć ga ne zna kao ti
što pluta na putu svom.
Ne brini za maglu. Za bučni grom.
Sve će to jednom prestati.
Ali tvoj dom će slavan ostati.
08.11.2024. 11:00
Isusova kruna
I bez nadahnuća moga ti si Kralj,
ti si Krist u mome srcu i životu.
Tvoja kruna mi najsvetija, to znaj,
u njoj vidim božansku dobrotu.
Čitav svijet i svi puci, sva plemena
zovu se po tebi ljudskim bićima.
Nema takvih čuda, a ni tih vremena
kakva bila bi bez tebe u svim bitima.
Kada kruna na tvom tjemenu zaboli,
kada prolijeva se krv po tvome licu,
svatko vjeran podanik je tvojoj školi,
svakome je dati tebi svoju sukrvicu,
ti, ljepoto pobjede i slave, i Pastiru jaki
što kroz trnje probit će se u spasenje
izgubljenoj ovci, svakom stvoru kao sokol laki
koji nudi, daje vjernicima otkrivenje.
U tebe se, Gospodine, uzdam kao dijete,
jedina si moja baština ti, Kriste, Bože moj.
Najdraži ti, vječni korijenu i divan cvijete;
nemoj zapostavit nikada ti konop moj.
17.11.2024.15:42
Kraljevske bitke
Sjećanja tako ne ginu
kao znaci životne snage,
ona se nikada ne rasplinu
za Boga svoga, za svoje drage.
I još dok ne znaš na ovom svijetu
hoće li forca se vratiti ista,
više ne pratiš pogledom ptice u letu,
više se oslanjaš na ranjena Krista.
Isuse, ti si mi snaga i govor tvoj
dok ne odlučiš da dosta sam zrela;
dok ne ukažeš na sadržaj moj
da pustiš me tada na svoja vrata bijela.
Naravno da nisam postigla sve.
U jednom trenutku nestade svaka bitka
i ja se poklonih poput Marije
pa život postade pobjeda pitka.
Nije grijeh ako te ne zanima nešto
od svega što se ponavlja neprestano.
Duša ti zna i srce ti kazuje vješto
kada je prekasno ili još rano.
A već iz svojih molitvi znaš
da svaku jotu pregledava Bog.
I uzima grijehe koje mu daš,
laća se ljubavnog posla svog.
Moj život je bio tako u redu,
a spoznah te kao najdraža kći.
I ostadoh uvijek u tome slijedu
gdje moja poslušnost ograda bi.
16.11.2024. 21:47
Obilje vina
Vremenite tajne,
bremenite, sjajne,
vuku se k noći,
tuku se s moći,
a prelijepe slike i note
za slijepe oblike i kote
za se pjevaju i prokazuju
da se slijevaju i obrazuju
put buduće dobi
i dana krasna,
putujuće kobi,
i mana časna.
U obilju tvome
dragulja i nade,
u okrilju tome
pahulja krade
jedan čas
života nadahnuća
kao vrijedan kas
divota čeznuća;
zahvaljuje vjernosti
koju prete u srcu,
navaljuje smjernosti
koju plete u srču.
A Kalvarija vijekom svim pjeva,
pasha silna,
i Marija, tijekom tim Djeva
naša divna.
I obilje vina,
Duh porinuća;
moja baština,
Kruh uskrsnuća.
21.10.2024. 21:44
Poganski tron
Nepomična, mrtva, slijepa,
beživotna, izgubljena, uspavana,
žedna svih božanskih okrepa,
stojim kao čaša, stakla oslikana
prošlošću koja lebdi sve do sada.
Jer da poganin ja nisam bila,
ne znam kako dotakla bi mene nada
što sam je u sebi zarobila.
Poštujem to vrijeme staro, prošlo,
mada grijehe si mi oprostio.
Kroz tu fresku vidim što je došlo
tu, na svijetlo koje si mi orosio.
Još sam često kao slijepa, gluha
ako ne gledam u ljubav tvoju
i u trajnost što svjedoči Sveta Duha
po čijem se ravnam kroju
jer je Duh to srca, Kriste, tvoga,
ognjena nebeska raskoš dara,
ljubav moga svemoguća Boga
što mi čini da se ova duša para.
Ne možeš je ne primijetiti
i ne biti je svjestan, sav od blata,
sav od praha što bi prijetiti
da će razbaštiniti me s toga zlata.
I da nemam prošlost tu pogansku,
ne bih znala koliko mi svjetlo znači,
da ti ljubim bolnost tu božansku
koja žeže i blaženstvom zrači.
21.10.2024. 17:43
Poljane spasa
Znam da nećeš tugovati
ako odem poljanama neba
sve to dalje putovati
što se bliže Kristu stići treba.
I ja se u tome radujem
kada dođe, ako dozove me malo
šaptom što ga dugo čujem
da obnovi ono što je palo
kao što je pala narav moja
da se više uzdiže visoko,
kao što je čas da metanoia
dopire u dušu mi duboko.
Evo, kušnja kušnju stiže,
Krist me hoće, želi, traži
da se upinjem još bliže
dok me zahtjevima snaži.
Već ti ne znam niti reći
kakve sve divote pruži,
toliko već hoće peći
ova ljubav što mi spasu služi,
ova nadnaravna veličina
kojoj podlažem se lako,
obuzeta tom ljepotom Sina
što ne trpi srce mlako.
Bit će sve to drugo mi i novo,
nalik proročanstvima
što razabirem im slovo
koje slatka Duha ima.
15.10.2024. 18:08
Poslanje tuge
Grijeh u svijetu guši,
ali kamo idem, dobro znam
zbog tebe u duši
gdje me vodi sveti plam,
mada, reklo bi se,
naslijepo koračam,
možda peklo bi me
da se u sve bacam,
ali ja sam neprekidno
samo na tvom dlanu,
tvoju volju slijedim slabovidno,
a to sve je već u planu.
Nepravda me kinji,
Pravedniče, Bože, moj,
kad je blizu svetinji
kao ljutih pčela roj.
Tužno li je ugledati,
svaki grešan korak,
lako li je poredati
sladak il' previše gorak
jer me nosiš, jer si uvijek tu
da me klonulu pridržiš,
da me otmeš zloduhu,
da mi desnicu tad pružiš
i pokažeš mi blaženstvo sreće
što sam našla se u izabranju,
Samo daj mi od toga i veće
da se radujemo tom nebeskom tkanju.
20.10.2024. 12:30
Samo ti znaš
Ne možemo zamisliti
te ljepote naroda i svijeta,
kako li je zavisiti
od ta duhovnoga leta
gdje se duša s dušom spaja,
gdje se dijete svako ljubi
u dubini stanja raja
gdje od blaženosti sav se gubi
svaki čovjek, svako ljudsko biće
što se brzo popraviti dade.
A ti, Kriste, vidiš kako sreća sviće
i koliko s nama ima nade.
Nikad čovjek to vidio nije,
niti mu je uho čulo o tom
kako sreća mu se smije,
kako divno živi snagom svom.
Samo ti to možeš reći
kolika je nada naša u čednosti.
Stoga ti u ljubavi si od svih veći,
brižni Kralju od sve pravednosti.
22.11.2024. 06:17
Silazak Mudrosti
Po kruni svojoj, po svome trnju,
oslobodi me, Gospodine,
od zamršenih misli što nagrnu
u moždane moje od gline.
Što je čovjek bez te svijesti
da je vjeran, da ti želi služiti?
I da nemoćan te ne može ni sresti,
tebi, Jedinome, svoje rane pružiti?
Oslobodi um od svake zapreke
da u zazivu ti priđe kao zdravi duh
koji zna što znače tvoje izreke,
Riječi, mano što je sišla s neba kao Kruh.
Po tom trnju oštrom, krvavome,
nek ta krv na mene se izljeva
po svem umu i po tkivu zdravome;
o mudrosti u padu neka pjeva.
Praštao si da i ja sve praštam,
dao si mi sljepilo na pola
da ne vidi nitko da ne maštam
i da zrela, i da nevina je tvoja škola;
da ti Duh je iskričavi na tom Drvu bio,
makar polumrtav, izranjen, al' jasan.
Sve si ljudske snage tada oslobodio
i govor tvoj je bio vječno krasan.
Ne daj srdžbi, ne daj gruboj riječi
da me izda kao bolesnika, kao luda,
maglu koja navlači se na me spriječi;
uvijek ja sam sebi dokaz tvojih čuda.
Hvalit će te moje emocije, razum, volja
sve dok bude svijetla sunca, mjesečine;
sve dok ona Zvijezda ne svane sred polja
kad nas anđeo odvede u sve svete čine.
25.10.2024. 09:04
Sjajan, bijeli lan
Izmoliti želim
od posvećenja,
uspinjanja,
mrva koje dijelim,
poniženja,
prosipanja
blagoslova,
putovanja
i blizine.
I od pokrova
što odzvanja
kroz nizine,
natopljene injem;
neba otvorena,
Milosti malo,
prekrivene tinjem
kao opomena,
kao pero što je palo.
Kao Riječ što blista,
kao zakon vjekovni
i toplina srca;
kao savjest čista,
il' konopac stegovni
koji liječi slabost grča
dok mi duša propada
kao da odavde nestaje,
kao da polako klizi
u krajeve mnogih nada
gdje nered prestaje,
gdje kraj je krizi.
Djetinjstvo, rat
i budućnost
već se isprepliću
dok se klati neki svat
i njegova ćutnost,
a stihovi zapliću.
Malo od toga
da začini dan
i njegov kraj.
Uslišanje od Boga
za sjajan, bijeli lan
kad otvori raj.
19.10.2024. 22:53
Smrznuta ruža
Ostavila sam smrznutu ružu
koja je nekome putem ispala,
sigurno iz buketa što nije imao uzu,
i tako sam mladost njezinu izdala.
Neke su djevojke prolazile
i po tome su gazile svijetu
koji odolijevaše trnu vile
kao da odolijevaše svijetu.
Napokon proljeće ružu odnese
u svoj mladi, topli kraj.
Ostatke leda sa nje otrese
i bi ona krasna, znaj.
11.11.2024. 00.12
