gordanatomljanovic

Friday, October 4, 2024

Previše grešna za puste snove,

gledam u tvoje preobraženje.

Za dušu moju slike se love,

mislim na svoje otrežnjenje.

Sveti je Kruh preda mnom

što umro je za oranicu crnu

koja će dati rod na putu tom

i nervi mi nikad više ne trnu.

Kad se obratih na tvoju stazu,

kao da s neba sam pala

poput tanke vlati u mrazu

da jednom bih preda te stala,

iznova rođena od vode i Duha.

To bila je moja metamorfoza

jer bijah bez vida i bez sluha

kada je nestala meni ta groza.

Zar prije ne bijah zgaženo klasje,

a poslije već stiže mi rod?

Agonija sada mi kao slast je

koju mi daje dobar, zreo plod

jer molitva svaka uslišana bi.

Mnoge su duše u te zavirile,

mada te ne vide, da tvoji su svi;

tvoje ih priče zadivile.

Žedni su smisla bez patnje,

nesvjesni da su na muci.

Isuse, moćne ti riječi i zlatne

u ovoj zlobnoj ratnoj buci.

03.10.2024. 23:58