Čas molitve i posta

 

Naše oštro, bolno svjetlo, Veliki Svećenik,

sav u sjaju svjetlosne i nedužne kupelji svoje

pokazao mi danas kakav li sam osviještenik

na pragu senilne, ali bogate punine moje,

poput sive starice ispod ispeglane kože bijele

koja sakriti tom svjetlu ništa ne može,

ni bubrege, ni srce, niti ruke što bi živjet' htjele.

Tako gledaš ti u vječnosti, jedini moj Bože!

Ako ti je oko svijetlo, ti živiš u divnom Edenu,

i ništa ti nije teško, i sve radosno je i lijepo.

I opraštaš vatri spaljivost, a čekanju zimu ledenu,

i u Duhu, i u Istini ti srce nije slijepo

neg' uživa pregled širokoga horizonta,

mane s neba, Pisma što se javlja, Aronova štapa,

sveta po svom kovčegu i proročanstvu

s kojime se svećenička razapetost stapa,

ali puno jače svijetli i više bjelinom bliješti

na tom križu svetome u tmini i tjeskobi.

A ne, ne vidimo dobro u toj ljudskoj svijesti,

u tom kvarljivome svemiru što nas robi.

Neposluh i pobuna ne daju nam blizu slona

što je simbol poganski za veličinu.

I surla je tu, i rep, a sve istina je ona

dok raspravljamo tko bi prvi ući u pličinu.

Tko će ponijet' moje grijehe i opačine

u to blato nalik sumpornome jezeru?

Slava je u poniženju, u postu od splačine,

u molitvenom vapaju što te, Kriste, ište vjeru.

06.08.2024. 22:22 (In honorem fs)

Nikada pravi bogovi

Kako može istinski i jedini, apsolutni Bog biti istovremeno i pravi čovjek znamo po tome što je Isus jedini Apsolut, i to onaj koji nam želi prići s ljubavlju i spasenjem, a nitko od nas, ljudi ne može shvatiti, niti pojmiti što sve može netko tko je apsolutan u svome bitku i u svojoj biti. Za Boga ništa jednostavnije. No, za Boga koji se utjelovio u Bezgrešnom Začeću i postao čovjekom, a također je totalno bez grijeha, nije ni malo jednostavno biti to što jest što možemo i po svojoj ljudskosti zaključiti, mada smo svi teži grešnici.

Mi u prvom redu ne možemo znati kako je to biti bez grijeha, a živjeti među grijesima. I oni najsvetiji su grešnici. No, zato nam Marija, kao ljudsko stvorenje koje je bezgrešno može pokazivati put u svetost, a pravom čovjeku i Sinu svome Isusu može biti od neizmjerne koristi, naročito prilikom odgoja i osnovnog obrazovanja prvih godina.

Premda je Majka bila pritiješnjena sa svojim Sinom, za njega je to trajalo do njegove dvanaeste godine, a poslije toga postajalo je sve teže preuzimati teret odgovornosti svih ljudi na sebe pa potom i uzimanje i opraštanje svih grijeha te, na kraju, sudbonosni sastanak sa Sotonom u ljudima u neopisivoj otkupiteljskoj patnji i smrti na križu.

Mada je bio u milosti Boga Oca, kao i mnogi vjernici i sveti molitelji Oca našega na nebesima, i to u puno izobilnijoj milosti nego bilo koji grešan čovjek u povijesti čovječanstva, Isus Krist je bio istinski, pravi čovjek, čovjek bez grijeha, ugrađen u grešnu povijest i već jasno uništeni svijet zbog ljudskih grijeha jer Zlo radi intenzivno još od postanka Prvih ljudi, Adama i Eve.

Ta božanska Milost u našem Gospodinu Isusu bila je uvijek jača, kako nekada, tako i danas i sutra.

No, i Bog može patiti, čak patiti od ljubavi, i patiti u vremenitosti svojega čovještva. Naročito može patiti i patila je Božja Riječ, Isus, čovjek svjestan da se s njegovim zemaljskim djelovanjem patnja pogoršava. No, svejedno, Isus slijedi volju Očevu i nada se u velikoj vjeri da će ga Otac i Apsolut opravdati, uskrisiti i spasiti, zajedno s grešnim čovječanstvom. Ta, neće nam Bog dati križa kojega ne bismo mogli nositi! Ako nam daje križ, daje nam i spasenje.

Iz svega zaključujemo da je Muka Isusova najteža i najistinskija od svih boli, muka i patnji, uključujući i nerede u prirodi i svemiru.

Isus je ograničen (ali slobodan u svojoj nadi i vjeri) svojim ljudskim postojanjem, Očevom voljom da ga preda ljudima i Sotoni na milost i nemilost, ali ponizan i poslušan kao šuplja posuda u koju može stati i u koju se može nasipavati neizmjerje Milosti, ali i besramno mnogo ravnodušnosti i grijeha, mržnje, požude, pohlepe, zavisti, ljubomore, manipulacije, iživljavanja i slično.

Isus je onaj koji je najmanji u kraljevstvu nebeskom, veći od svih i svega. No, svi imamo priliku kao Božja djeca biti bogovi u kraljevstvu nebeskome u Isusu Kristu kao što je i sam Isus Gospodin Bog u ljudima.

„... da svi budu jedno
kao što ti, Oče, u meni
i ja u tebi,
neka i oni u nama budu
da svijet uzvjeruje da si me ti poslao.
I slavu koju si ti dao meni
ja dadoh njima:
da budu jedno
kao što smo mi jedno –
ja u njima i ti u meni,
da tako budu savršeno jedno
da svijet upozna da si me ti poslao
i ljubio njih kao što si mene ljubio.”

Iv 17,21-23

Za svakog čovjeka u kraljevstvu nebeskom postoji mogućnost napretka u svetosti, ali taj sveti napredak nikada ne može od ljudskih bogova načiniti Apsolut, mada napretku i dinamici vječnoga života nikada nema kraja. Ako i jesmo bogovi jer smo na sliku Boga stvoreni, i dalje ostajemo stvorenja i Božja djeca kada naučimo moliti i promatrati Krista. 06.08.2024. 12:38

Psalam 82

Protiv nepravednih sudaca

Psalam.
Asafov. Bog ustaje u skupštini »bogova«,
usred »bogova« sud održava.

2 »Dokle ćete sudit’ krivo,
ić’ na ruku bezbožnima?
3 Štitite slaba i sirotu,
vratite pravicu jadniku i siromahu!
4 Izbavite potlačenog i ubogog:
istrgnite ga iz ruku bezbožnih!«

5 Ne shvaćaju nit’ razumiju,
po mraku hodaju:
poljuljani su svi temelji zemlje.
6 Rekoh doduše: »Vi ste bogovi
i svi ste sinovi Višnjega!
7 Ali ćete k’o svi ljudi umrijeti,

past ćete kao svatko od velikih!«

8 Ustani, Bože, i sudi zemlju,
jer si s pravom gospodar svih naroda.

 

Daleka Obala - Mojoj lijepoj zemlji Hrvatskoj (Official lyric video)

Pustinjska osama

 

Ljubavne poruke iz tuđine

jednom sa nebesa lagano su sišle

kao da su došle iz naše svojine,

spustile se na to tlo da bi zemljom prišle.

Pustinjski Gospodin načinit će zgodu

samo zato da je gleda i osjeti, i upozna

naše povezanosti, veze koje k nebu odu

kao da se pustoš tek na nebu spozna.

Pustinja je dobra, slatka jer je jasna,

jer je bistra kao potok što poteče

i opere greške u njedrima Duha časna.

Poslije čovjek stane jači, netko reče.

Tada ide dalje i zavoli ovaj pusti kraj,

i zna dobro da nebeska pića ima tu,

da ga Riječ nahrani kao anđeoski sjaj

koji riječi zbori, a da nije rekao ni jednu.

Samo gledaj kako liječi, kako na drvetu visi,

kako lijepo li je sa njim blagovati,

svoju vlastitost otkrivati jer ti nekad bio nisi

i iz ničega ti postade život što mu se je radovati.

05.08.2024. 19:54

Domoljubni zanos

Mučili nas lažnim zanosima

u toj bivšoj tvorevini,

prijetili nam gadostima;

barjaktarili smo nekoj domovini,

sklepanoj pod čizmom strašnom.

Još i sad se mnogi ne usuđuje

zapjevati pjesmom glasnom

jer ga sjećanje izluđuje.

Hej, hej, jošte mi smo živi

koji pamtimo tu tihu diktaturu,

Goli otok, a da nisu krivi,

ili maši zastavicom svoju uru;

budi jako sretan kad te prime

sudjelovati na „sletovima”,

i od riječi stvarali su krimen

sudili su žitnim cvjetovima.

Stvarali su protukrvno srodstvo,

još uvijek mirovine dijele

unucima kao da su prvorodstvo,

mijenjaju imena horde cijele.

Moralno-politička podobnost, krađa,

gomilanje mnoštva ogromnih kredita,

ispiranje mozgova i doživotna lađa,

i tko će sve to platit', to se i ne pita!

Djed sa sinom, majka s kćeri

nisu mogli govoriti prisno.

I zidovi su čuli, to se mjeri

kao nikad napisano pismo.

Hej, hej, još i sada ima straha,

nakon mnogo desetaka ljeta,

moraš disati bez daha,

marioneta postala je sveta,

gazda svega k'o u kultu ličnosti.

Nit' on sam to nije znao,

nema pogrešne tu sličnosti,

nije vjerovao što je sve potpisao.

Marxa poznavali nisu,

ali pohlepni su zato neprekidno.

Postolari na najvišem visu,

sramota i ruglo nerazvidno.

Ima takvih slučajeva još i danas,

to su oni što od paranoje pate.

Manevriraju raketama na sve nas,

ali nikad odštetu ne plate.

Šteta, ni ja nisam spretna

dočarati djeci svu tu komu;

poslije te Oluje postala sam sretna,

al' se ne usudim zanositi svome Domu.

04.08.2024. 23:25

 

Moj Dida i ja

Preko polja kroz sjecanje ide
krsan covik, tvrde brade side
pamtim pogled, tu toplinu oka
i svaka rijec je bila mu duboka

Cvrst je dida bio kao stijena
hrabra srca i kamenih gena
sva je mudrost utkana u njemu
njegove su price ucile me svemu

Postenim putem ici bit ce tesko, znaj
al' samo ces tako stici gdje je vjecni sjaj

Ref.

Hej, da mi je s tobom kao prije docekati zore
pogledati dolje sa Svilaje na Petrovo polje
moj dida i ja, prijatelja dva
drugo vrijeme, ista sudbina

Gleda na me planina Svilaja
sa ocima njegovoga sjaja
crpio je snagu tamo gore
planina mu iscrtala bore

Njegove su ispucale ruke
meni bile kao mirne luke
kako da mu zahvalim na svemu
sinu ime dao sam po njemu

Postenim putem ici bit ce tesko, znaj
al' samo ces tako stici gdje je vjecni sjaj

Ref.

Hej, da mi je pogledati dolje
sa Svilaje na Petrovo polje
pa da viknem jace od oluje
da me dida jos jedanput cuje

04.08.2024. 22:26

prijepis „Moj dida i ja”, MP THOMPSON 

Pozz 

Naše noći, naše zore

 

O, kada me obuzme naklonost

i ljubav prema tvome veličanstvu!

Gledam oblak iznad Katedrale

pred kojime nestaje moj ponos,

prisjećam se duga proročanstvu.

Tornjevi ti sukljaju smjerom vertikale

gdje se zvijezde iza neba namnožile.

Odmara me, Duše Sveti, ta mrklina,

tajanstveni prizor koji note svira

što su obojale tamno moje žile

dok mi pripovijeda sva tišina

koja ulazi u srce, dušu dira.

Samo tvoja ljubav srce umiriti može

da u kraljevstvu se nađe za koje se trudi

pa dočeka u sivilu i taj čas

kada kaže ja te ljubim, Bože,

želim tebe priviti u grudi

da to bude jedinstveno za nas.

Ispred tebe na nebesima sam ja,

Oče slavni, dok te molim uzdasima,

čekam, slušam, dišem kao dašak.

Iz tvojih usta sada nema prijekora,

iz svoje dubine daruješ me ukrasima

i ja više nisam samo prah, ni prašak,

mada ja sam beskorisna sluškinja.

Isto srce neće mrziti i voljeti

dok u tebi provodi svo vrijeme,

dok u njemu mirna vatra tinja

koja čezne u tom spoju dozrijeti,

iako je možda samo sitno sjeme.

Oblak iznad tornja gorući je postao stup

koji osvjetljava ljestve moje staze

gdje se anđeli nikada ne sudaraju.

Postavljaju zazive sve na jedan kup,

a ti samo gledaš, ruke tvoje na me paze

da me kušnje prejako ne udaraju.

Za sada se malo k tebi sklanjam,

osluškivanje me mira obuzelo svu.

Sva sam sada tvoja, poput cjeline,

dok u naše noći ja uranjam.

S tobom dočekat ću novu zoru

kao službenica božanske jednine.

04.08.2024. 00:50