Psalam 132 Božje obećanje domu Davidovu

 

Spomeni se, Gospodine, Davida, *
    i sve brižljivosti njegove:
kako se Gospodinu zakleo, *
    zavjetovao snazi Jakovljevoj:

»Neću ući u šator doma svog, *
    nit uzaći na ležaj svoje postelje,
neću pustiti snu na oči, *
    nit počinka dati vjeđama,
dok Gospodinu mjesto ne nađem, *
    boravište Snazi Jakovljevoj.«

Eto, čusmo za nj u Efrati, *
    nađosmo ga u Poljima jaarskim.
Uđimo u stan njegov, *
    pred podnožje mu padnimo!

»Ustaj, Gospodine, pođi k svom počivalištu, *
    ti i Kovčeg sile tvoje!
Svećenici tvoji nek se obuku u pravednost, *
    pobožnici tvoji nek radosno kliču!
Poradi Davida, sluge svojega, *
    ne odbij lice pomazanika svoga!«

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Gospodin se zakle Davidu *
    zakletvom tvrdom od koje neće odustati:
»Potomka tvoje utrobe *
    posadit ću na prijestolje tvoje.

Budu li ti sinovi Savez moj čuvali *
    i svjedočanstva kojima ih učim,
i sinovi će njini dovijeka *
    sjedit na tvom prijestolju.«

Jer Gospodin odabra Sion, *
    njega zaželje sebi za sjedište.
»Ovo mi je počivalište vječno, *
    boravit ću ovdje jer tako poželjeh.

Žitak ću njegov blagosloviti, *
    siromahe nahraniti kruhom.
Svećenike njegove u spas ću odjenuti, *
    sveti će njegovi kliktati radosno.

Učinit ću da ondje za Davida snaga izraste, *
    pripravit ću svjetiljku za svog pomazanika.
U sram ću mu obući dušmane, *
    a na njemu će blistat vijenac moj.«

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.  Amen!                     

Podlatice ljilja

 

Pojit bih se opet slatkim nektarima

koji nisu samo sirupi od bilja

nego mukotrpno proizlaze nestalima

iz plodova punih latica od ljilja,

željna kretati se malim skokovima

prema ogromnome cvijetu bez mirisa

kako ne bih se udavila u sokovima

što lepršaju između cvjetnih obrisa

od kojih me hvata laka vrtoglavica

već pri samom pokušaju udisanja

ranih ljetnih kapi kišnih podlatica

nakon jutarnjega njina uzdizanja

u nepregledne i nevidljive nosnice

kojih ja sam tek donekle svjesna,

ali pameti su postojeće ukosnice

kao dojenačka mliječa prijesna

i tako poznat mi je vrtni ugođaj

da se gubim  već od same uspomene

od koje se budim na još jedan porođaj

vječno prisutne pčelaste ekumene

pa niti ne znam od čega sam načinjena

jer ne vidim nigdje praha i pepela,

ne vjerujem da je zora njima začinjena

jer kako bih ja onda tuda letjela

dok me rijetke kišne kaplje teže pogubiti

da bi pripovijedalo se poganima

da su pčele i ljudi jednom znali izdubiti

zajedničko korijenje tim podlatima.

Evo, već sam pridržala sebi ploda,

već sam dohvatila duhovno naručje

u kojemu prebrojavam novih goda

i gdje napaja me silna ljilja stručje,

a samo sam dah svježine nazirala,

skromnu želju imala i mliječ.

Ah, i ptica je zasvirala

kao da je uzela mi riječ.

13.05.2014.  07:11

Bijela Katedrala

 

Sjajem sunca satkali su nježno zdanje

od pretvrda, od neslomljivoga kama;

svetim nadahnućem načiniše najtanje

što svodu pjeva koji dostojna je rama.

Vrh je vrhova svih krasnih najviši u resu,

kaplja vode života za putnikovu dušu,

smjernica za ulaz svadbenome plesu

ma koliki vjetrovi da tom visinom pušu.

I u velikoj daljini, kao da s nebesa pada,

putokaz je svakom žednu da još više žeđa

i da stigne zemljom prašnom koja se ne nada

na taj izvor što je pojio im duše istih pređa.

Kada hodim vremenitim stazama bez sjaja,

anđeo me čeka i doziva unutarnjim sjetom

da pronađem ulaz od konkretna doticaja

prašnjavoga srca u tom klanjalištu svetom,

tek da virnem čistoj rajskoj naličnosti,

sa svim milostima koje iznutra se dijele;

i da malo bolje vidim njene mističnosti,

da doživim neznane korale Katedrale bijele.

srijeda, 2. svibnja 2018. 07:58:04

Tamo gdje se spaja svijet sa svjetlom

 

Pomozi, Isuse, bijednome stvorenju
da izreče pjesme odanosti, slatke ode
što me privode ka izgorenju,
pohvalnice, slavu što je izišla iz mode

poput kakva prastaroga, trula panja.
Nitko ne zna da iz njega korijen klije
koji nosi sokove od mudrosti i znanja,
i iskustva kojeg nestalo mu nikad nije.

I šume Ti pjevaju, i od panja stara
odaju Ti svaku čast i slavu 
jer Ti slava odasvud izgara,
pali nebo, livade i travu.

Tamo gdje se spaja svijet sa svjetlom,
gdje se duga rodi da bi se sakrivala,
tamo gdje se budim carstvu svetom,
tamo mi pokaži što sam snivala

da me ne zavede crna vila,
lijepa kao domovina, kao rodni kraj
s odorama od prekrasna tila
i sa stihom koji imitira izgubljeni raj;

ne daj mene, ne daj vještici od purpura
jer to nije bijeda, nije muka, trud,
jer tu nema Križa što se jedva gura,
tamo nitko nije zbog ljubavi lud.

Vrati mene pašnjacima svojim
kao što me uvijek spašavaš od svega
što ne odgovara pozivima mojim
iz duboka mora i s daleka brijega.

Tanku me izbavi i zarobi
kao što u svijeći držiš tinj
da se sjetim svoje svete kobi,
da uništim svaku hinj

jer već osjećam se kao santa
čiji led se topi, nestaje s vidika,
i postajem duša bez imalo sanca
u kojemu uvijek bijah Tvoja slika.
‎07. ‎srpnja ‎2018. 04:52:53

Izdanak

Drugoga dana mjeseca zgodna,

godine ove milosne Gospodnje,

duša je pronašla malo krša rodna

i odmah krenula u ophodnje

kao što trubljama sravniše Jerihon.

Molitvom je naporno radila,

vjerom je opremila jedini ešalon

kako bi maslinov izdanak sadila

koji već sav bijaše skvrčen i suh,

kao željan pijeska, a ne vode;

i kao da je za vapaje gluh,

a dodiri kao da mu samo škode.

Duša ostavi izdanak u zavjetrini

i on poprimi boju okoline,

samo ostade svijetliti u nutrini

kao da sunce iz njega sine.

I tako se duša naokolo vrzla

dok sjena ne postade sasvim tanka

jer već je padala noć ona mrzla.

I duša se stisnu podno izdanka.

Povijena sva u jednom smjeru,

sjena je izdanka nekako skakutala.

Duša osjeti toplinu i vjeru,

a u blizini je ptica zacvrkutala,

tiho i nježno kao dijete nerotkinje.

Potom je rosa na dušu stala,

a duši se laki uzdah otkine

jer izdanak živi, Bože, hvala.

19.03.2015. 14:59

 

Milina volje Božje

 

Vršim volju tvoju, Bože Oče,

i obuzima me sva milina.

Stope moje tvojom stazom kroče

što se spušta k meni iz visina.

I po tome dobro znam

da sam tebe poslušala,

da sam čula šapat sam,

tvoje riječi, Kriste, okušala.

Zakone ti slatki, uputnice

koja znakove mi stavlja

da ne idem stazom stranputice

već sam dionica mila slavlja.

Slatki mire duši mojoj,

kad se prava volja vrši,

tada uslišanje duši tvojoj

dođe brzo da se ne rasprši.

Dao si mi sva blaženstva

u toj jednoj svetoj riječi;

poštujem ti Majku plemstva

koja tebe spozna, mene liječi.

17.07.2024. 20:54

Vječnost nije za svakoga

 

Zapeo mi jedan velik naslov na nekom portalu, piše ovako:”Još samo dvije generacije i blizu smo vječnosti”, a ispod neka fotografija koja prikazuje pacijenta s tjelesnim implantatima koji zamjenjuju originalne ljudske organe i čitav organizam.

Da, ljudska besmislice, gdje ti je kraj?

Zar naš Bog koji nam je stvorio srce nema srce još veće nego mi?

Zar nas ne sluša onaj tko nam je uši i sluh načinio?

Zar nas ne vidi tko stvori dušu i oči za gledanje?

Zar da ne zna Gospodin što je u srcu čovjeka? Štuje li ga tvoje srce, sluša li Boga duša tvoja? Misliš da ti nisi toliko značajan da bi veliki Bog obraćao pažnju na tvoje gluposti?

Koliko daleko dopiru tvoje misli i riječi, tvoja djela i ljubav? Koliko trenutaka ti je potrebno da zaboraviš ono što si rekao netom prije?

Ja zaboravljam, ali moje srce iz iskustva uvijek zna ljubi li, je li bilo u grijehu, što znače riječi Božje i zašto svi zapinju za Sveto pismo.

Bog te opominje, plače, moli, prijeti, dramatizira, tumači i ponavlja tumačenja da bi ti spoznao vezu između tvoga kvocijenta inteligencije i grijeha oholosti koji rezultira tvojom smrću; da bi ti spoznao da si nesposoban bez Boga učiniti nešto, spoznati realnost ljudskih riječi, one označavaju tvoj stil života, tvoj način zaključivanja, tvoju umišljenost, tvoju površnost. Tebi je život za šalu? Za gubljenje vremena? I kako možeš postati javna osoba, a da nemaš osnovne logike, znanja i pismenosti? U tvome srcu je tvoj bog interes i želja za slavom i grabežom. U tvojim prozirnim očima se nalaze dolari i funte kao tvoji važni bogovi. Ti ne vidiš svoje mane, čak misliš da nemaš mana, iskreno misliš da si savršen i mlad i pun energije koja je također tvoj izmišljeni bog.

Ali Bog ti pravi govori, upozorava te jer ne želi da propadneš. I, baš zato što se Bog toliko trudi, to upućuje da realno postoje muke paklene jer Bog se ne šali, ne govori uzalud, nije mu samo do zastrašivanja, nego ozbiljno se boji za tebe. Pati zbog tebe, a ti se smiješ i šališ! I Bog to vidi, i ne odustaje od tebe. Ako ne poslušaš riječi njegovih, možda ćeš shvatiti ako ti ispriča priču i dramatizira ti svoje upozorenje. Ako ne shvatiš ozbiljno, tada ćeš se razboljeti i gladovati, osiromašiti i namučiti se, samo da bi spoznao Gospodina koji je Život, život u izobilju, život vječni. Bolje ti je da jadan uđeš u raj i živiš nego da, tako savršen, završiš u paklu i pogineš. Sve će Bog poduzeti jer te nije stvorio zato da umreš, dao ti je mogućnosti koje ti ne možeš iskoristiti niti deset posto od svojih sposobnosti. Što misliš, zašto je Bog tako raskošan s tobom? Zar zato da se uništiš i umreš? Zar zato da druge ubijaš ili vrijeđaš? Ili zato da živiš, i to savršeno da živiš za vijeke vjekova.

Ali ti si toliko grešan da ne razlikuješ istinu od laži, niti znaš to što je dobro, a što je zlo.

Bože moj blagi, Oče nebeski, nećemo se svi spasiti i to ne tvojom krivnjom. Krivi su koji te ne slušaju, krivi su koji ne govore o tebi ljudima. Nije vječnost za svakoga. Ti zaista svakoga ljubiš i nalaziš načina sa svakim od nas, ali također si nam priuštio i dao slobodu jer ako te ne ljubimo u slobodi, ti tada niti ne znaš ljubi li te tko i tko ti vjeruje.

Moramo biti uvjerljivi kršćani, moramo svoja iskustva koristiti za primjer i pouku.

O, kako je Iliji proroku izgledalo lako i lijepo živjeti, pustinjački i u prisnom prijateljstvu s tobom, Gospodine! No, za njega kažu da će i njemu doći njegov slavan čas, čas pobjede, čas ulaska u slavnu vječnost.16.07.2024. 21:42

„Ovo je vječni život: da upoznamo tebe, jedinoga pravog Boga, i Isusa Krista kojega si nam poslao.” Iv 17.3