37. POSVETA abc
poezija 27
Kazalo:
Anđele, čuvaru moj
1
Božji dar
1
Darovi s nebesa
1
Hrvatski pleter
1
Kaljuža
Križevi slave
2
Ljubavna geografija
Ljubavna slabost
2
Miris tamjana
1
Nepokolebljiva
Nešto bolje
2
Posveta
Povijest ljubavi
Pozdravi daljine
Prijestolje ljubavi
Promjena
Pusti otok
6
Riječ je sveta
1
Savjetnik
Sin Čovječji
Sladak život
Sretna što te znam
Strah Božji
Sunovrat
6
Tisuće zagrljaja
1
Znakovi na mome putu
1
Živjeti ljudski
1
Anđele, čuvaru moj
Anđele moj, čuvaj nove dane,
govori mi sve savjete svoje.
Bez tebe da ljubav mi ne svane,
s tobom da se laćam i molitve moje.
Ti me tresni ako riječi mi zablude
pa me vrati u to stanje Božje milosti
jer se meni ne ide nikad više u krajeve lude
gdje proplače duša zbog silne žalosti.
Ako čovjek ne traži taj grijeh na bratu,
može samo suzu pustit kad progleda;
posvuda se trgaju i tuku, bore se u blatu,
nitko nikom nikad ni poticaj ne da.
Gospodine, ta kamo sada otišla bih ja,
puzeći il' gacajući kao da slobode nema?
Ti imaš riječi slatkoga života vječnoga
u kojemu svaka grešna uspomena drijema
da se nikada ne budi, da se ne reanimira.
Nezgodno je spavanje, a bdjenje je okrepa
što mi donosi i snagu duševnoga mira
od kojega nisam vazda baš onako slijepa.
28.06.2024. 19:05
Božji dar
Prašnjava srca još od prošla ljeta
sanjam budna, očekujući kiše
da isperu s mene obećanja sveta
kako iz njih nastalo bi nešto više,
više od svih nastojanja ili truda.
Iscrpljena spadam s nogu od vrućina,
čekam uslišanja kao valovlje spruda
koje mi donosi zrnca pijeska iz dubina.
Znam da bure slatke dolaze polako,
da mi nose kapljice svježine;
oduvijek je sa mnom bilo tako,
uvijek jesen oslobađa me težine
kojom ljetno sunce staru kožu prži.
Uspomene češće padaju na tjeme,
sve ih više ima što ih kičma drži,
sve je lakše zbaciti to breme,
pustiti ga vjetrovima da ga nose.
Ne čudim se kada ovaj svijet izgori,
kada sve probleme oluje pokose,
kada Bog i sa mnom progovori,
kada daruje mi ispunjenje obećanja.
Lijepo li je biti siromahom,
primati na ruke izobilje uslišanja,
prodisati samo jednim dahom.
Neću reći da sam sitan prah,
sjetit ću se svojih uspjeha i dara,
one moći kojom izbjegavam krah,
one sile koja neumitno stvara.
Vjerujem si jer mi Nebo daruje poslanje
i vjerujem Bogu koji vjeruje mi spretnosti;
život nije odmor nego putovanje,
moj je život ime moje vječnosti.
16.09.2016. 04:31
Darovi s nebesa
Gospo, sakrivena u dalekom gorju
tijela moga, mojih grudi i moždana
gdje Sin ti hoda uzburkanom morju,
stišala si srce, dala soka grožđana.
Djevo sjajna, hrabra skromna ratnice,
Majko ustrajnosti moje duše, volje
što se podlaže volji Isusove satnice,
skupa sa mnom, kriznu eru mi prebolje.
I, premda nisam govornik melodija,
a često recitiram jer mnogi su ljudi,
prebirem po žici epskoga preludija,
uživam u zagovoru tvome; tu mi budi,
pokraj Isusova skuta čiju Muku gledam,
svu onakvu kakvu sam ju jednom narisala,
uokvirila je, stavila u staklo da se predam
baš onako kako sam ti nekada napisala.
Znaš da pišem da ne zaboravim stanja
koja isparavaju preda mnom poput kiše,
da bih bilježila mnoga Božja uslišanja,
da sam sigurna još da me čuje kako dišem.
Da mu tepam da sam budna kao uvijek
i da sebe također držim budnom tako,
sve dok ne proleti mi na zemlji vijek,
dok ne uzmeš me, i s anđelom polako,
da sve predaš svecima i svome Sinu,
i mene, i anđela čuvara, sebe i sve moje.
Zato uživam u tome svadbenome vinu
da se ovi divni zazivi još obilnije uzgoje.
Hvalit ću ti milosrdne oči, Bože sveti,
Isuse iz Nazareta, Rima, Betlehema!
Stići mome srcu kad je kišno, ljeti,
to su darovi s nebesa pokraj moga trijema.
05.07.2024. 01:14
Hrvatski pleter
Nove riječi, neki sasvim drugi stih
odjekuje na planinama duha
što ga sad prekriva plamen tih,
plamen osvojena drva suha
koji ponijet ćemo kao križ jedinstva
da već konačno još izgorimo
kao narod Božjega posinstva
i da putem još i više usporimo
da bi sve to nama teže palo,
sva ta duša žrtvenička, mučna,
kako bi se uvijek dobro znalo
da smo bili zemlja stručna
za sve bitke što si, Oče, nam priredio
da se naviknemo na tu čvrstu rajsku nadu,
na ta tvoja obećanja što si ih uredio
kao buket divnih ruža, s trnjem u skladu;
da ti očvrsnemo u podnašanju slaboća,
objeda i nevjerica, različitih zamki
gdje se nudi kamen mjesto slatka voća
i gdje nalazi se uska staza, prolaz tanki,
a sve pripravljeno radi puka tvoga, radi nas
koji ogrezli smo siromaštvom i bez kruha,
da nam, žalosnima, strpljivima dadeš spas,
da ti budemo svi nositelji Sveta Duha
kad nas jednom Krist prozove kraljevati.
Tu će biti milosrđa, pravde i razboritosti
koje nikad nam ne prestaješ nalijevati
da svi što su oko nas imali bi koristnosti.
08.07.2024. 12:52
Kaljuža
Kada krenem jednom spuštati se niz to brdo,
gorjet će mi strpljenje pod petama
koje skupljala sam kao divlje krdo
retardiranih zmajeva u četama
koji totalno su ludjeli u meni bezkonačno
dok sam trudila se svijetu nešto reći,
postavljati pitanja oprezno i mlačno,
a šutnja me svijeta nije prestajala peći.
Uspinjala sam se samo snagom
dobre volje i prekaljene samokontrole
dok su drugi lako išli mojim tragom
iako svi imali su visoke škole.
Sad se pitam zašto su me tlačili
kad su znali da sam nesposobna,
zašto su mi napredak zavlačili,
nudili mi znanja kobna
mjesto da su samo rekli mi sljepoće,
pustili me krčiti mi dio svoga puta.
Zašto pričali su ‘sve se može kad se hoće’
i postavljali mi pravila prekruta.
Kada krenem raspuštati si moje zmajeve,
gorjet će sve trulo na toj cesti,
stvorit ću si vatrene krajeve
i na svoje mjesto sjesti
makar ja sam smiješna neznalica.
Silni mozgovi samo će se rastopiti,
velika su znanja samo pusta trica,
u kaljuži mojoj će se utopiti
gdje uglavnom njina zloba obitava
i prokletstvo umišljenih pametnjakovića
dok ja gledam u nebesa plava.
Tamo sjedim i uživam anđeoska bića.
13.02.2015. 08:55
Križevi slave
Tiho sam pjevušila melodiju
ova rana jutra, topla poput spokoja
što ga imam ja u tebi, Kriste, tu
gdje pronađe se još i zvijezda po koja.
Iz mog sna je izašla i prije probuđenja
poput one davne slike snene
nakon koje sam zadobila oslobođenje
od sva životna mi otuđenja.
Sjećaš li se, dušo zrela, tih djetinjih dana
kad te obuzeo Duh taj rađanja, početka?
Tko bi znao da ću živjet sred nebeska stana
i da ću doživjeti mnoge godine od Svetka.
Siromasi, bolesnici, vele, dugo ne požive
zbog ta socijalna statusa u okolini
što ne vidi svoja djela, svoje riječi krive
u kotlinskoj svjetovnoj dolini.
Ali ti si, Kriste, držao me sasvim gore,
visoko sam odnesena kao ptica bila,
iznad površine koju čini ocean i more,
daleko od lomače što se dolje svila.
Morala sam doći do vlastita daha,
već je bio krajnji čas za dušu,
posljednji trenutak bez imalo straha
od tih vjetrova što vitlaju se, pušu;
to je bilo naravno mi stanje forme.
Nesvjesnu si digao me u tom tijelu,
mene čitavu do nadnaravne norme,
a sve Milost Oca bila je na djelu.
Padala sam poslije i lelujala duboko,
odmah križ sam ponijela na plećki.
Križ je odnio mi osjećaj visoko,
više nije bilo lutrije, ni srećki.
Svi su sveti vodili me Gradom
i križeve mi slave svoje pokazivali,
a ja gledala sam, pratila ih kradom.
Isto kao danas, oni me dozivali.
21.06.2024.
12:20
Ljubavna geografija
Sada mi nedostaje samo tanak plamen voštanice,
sad mi treba samo molitveni duh
kojime bih popunila silne one prazne stranice
koje zjape kao neki gladan trbuh,
koje pričaju mi život tvoj i tvoje pripovijesti,
tvoja sjećanja na majku il’ na mene
pa su postale već dio slavne povijesti
koja stići će nas, okružene
tamjanovim korijenjem u grotlu ova tla,
snažnoga od kore debele i trudne,
ove zemlje koja nam je zajednička
makar nosi razdaljine grdne;
opijene će nas naći oceanima i zaljevima
kao kada ribar morske začuje sirene
pa će odvesti nas kraljevima
kako bi nas vratili u stijene,
a tamo, opet naći ćemo lađe,
one male od ista papira
na kojemu spremam svoje sađe
da te stihom tiho diram.
Eto, samo zato otvaram pjesmarice,
samo zato trebam život cijeli,
plamen svijeće, dušu splavarice,
moga Boga koji s nama dijeli
ovaj svemir točno na pola
da bi s one strane bio ti,
da promatrala bih Mala kola
da nam nađu se životi.
26.02.2015. 01:19
Miris tamjana
Nevidljiva ruka spušta se na me
poput omorine guste,
a dah povjetarca sjeda na rame.
Strašne su, lijepe minute puste
kad u samoći ćutiš oluju,
a nikoga nema u zaklonu tom
i nikakve uši ti srce ne čuju,
mada već slutiš veliki lom.
Netko na tebe misli ili te sanja,
možda te zove u molitvi svojoj
i, kao što srce se u vijeke klanja,
tako se zbori o brodici tvojoj.
Da toga nema, da se ne moli,
svijet bi pomračio čitavo tlo
ove zemaljske sreće i boli,
raslo bi, bujalo svako zlo
što nije od svetaca, niti od Boga
koji održava dobro po svuda,
ljepote svemirska kruga toga,
spašava djecu od smrti i bluda.
I ljudi se množe, i Crkva se širi
što je tim Duhom pronosi Bog
da tamjan uvijek i svugdje miri,
pali se molitvom puka svog.
I Riječ se susreće, i Pismo se čita,
Milost se blaguje Isusa Krista.
Netko za tebe moli i Boga pita
dok te oluja odnosi poput lista.
08.07.2021. 17:58
Nepokolebljiva
Radost je uvijek tu,
kao tlo je prisutna,
gleda svaku nevolju,
tako tankoćutna.
Ona drži moje stope
da ne skoknem predaleko,
čuva sve moje sinkope,
i od koljena je nedaleko.
Ona prati moje srce
da me tuga ne zavede,
da se dlanovi ne zgrče,
da me golubica ne odvede.
Kad u dušu stigne nota,
ona mi je jaka straža
i kad stih se sav omota,
od svega mi ona draža.
Uskrsnu kako je rekao
Bog naš, Svevladar,
i tu radost mi je stekao,
spustio je na me kao dar.
21.06.2024. 00:22
Nešto bolje
Pronašla sam želju, želju jednu,
želju višu od planina i visina,
da premostim ovu provaliju bijednu
što me uvijek vuče kao kraljica nizina.
Kako lako propasti je u stare okvire,
u okvire što ih čini pohlepa i blud;
napiti se grijeha iz baruština što vire
iz tih svih dolina koje su po svud.
Kako lako propasti je niza sve strmine,
otkotrljati se nizbrdo gdje stihija vlada,
gdje su opravdanja za sve humane krivine;
nikada ne spoznati tajnu nebeskoga grada.
Tako teško, mukotrpno boriti se silom težom,
raširiti krila koja rađaju se sveđ u letu,
ne dopustiti leptirima da te vuku svojom mrežom,
ne dati da savjest prorokuje sudbu kletu
već se nositi i pritiscima odozgora.
Kad te tlače oblaci i sunčane strijele
što ti pale moždane i moć ti izgovora,
ostaje ti samo dići se za borove i jele,
ostaje ti samo naći gnijezda sokolova,
ne zbog toga da se nađeš na vrhuncu
nego zato da se pentraš kao putnik iz dolova,
da se suprotstaviš zlatnom bratu suncu,
tražeći od njega samo miris ozona
kako bi te nosila novija iskustva,
kako bi se suprotstavio svim zakonima Krona,
zakonu materije i tvari, zakonu prisustva
različitih duhova i sablasti strašnih.
Samo želja može te izvući
iz jaruge bezvoljnosti, iz sjećanja prašnih
koja bi te samo još više dotući.
Nije želja da postigneš puno, da narasteš
već da nađeš samo malo dobre volje
koja potiče te da proklijaš, da izrasteš
u toj slaboj, tihoj nadi da postoji bolje.
četvrtak, 2. studenog 2017. 12:43:20
Posveta
Ostajem bez daha
od siline prosvjetljenja,
poštovanja, sveta straha.
Svjetlo Tvoga porođenja
nudi sve što želim ostaviti
da se posvećeno u me vrati.
S vjerom da ćeš proslaviti
svaku dušu i nevine vlati,
ne moram Ti, Kriste, prići
jer u meni još od prije jesi.
Sad se rađa i meni će stići
sve što prošlost moju resi,
što k budućnosti me zove.
To je žiće, bitak, postojanje moje
u to vrijeme neke zemlje nove
gdje nebesa daju anđeoske poje.
Znanje mi je potrebno za sada,
mada jednom i to će uminuti.
Znatiželja mojom dušom vlada:
hoće li mi uvijek tako sinuti?
Hvala Ti za dolazak na ovo tlo,
hvala Ti što jesi, što Te znam.
Sada poželjno je za me stanje to
kada dobro je da čovjek nije sam.
Za Tobom ću dalje, kako bilo,
možda u samoći bijela svijeta
u kojem se Danas ne bi zbilo
da Ti nisam Tvoja ljubav sveta.
24.12.2020. 23:09
Povijest ljubavi
Bilo je nekada takvih dana
kad se duša sklapala,
ali ljubav bila joj je znana,
mrtve grijehe je pokapala.
Ljubav imaš ili nisi duša cijela,
ona vrijedi osamljenoj djeci,
kao dojenačko mlijeko bijela,
ona stoji i u srcu ječi.
I kada je krhka, neprimjetna,
živi postojano, rođena od Boga.
Gleda ljude kao jesen sjetna
koja nema ni imanja svoga.
Dok je rano, još se malo čudi
pa se navikava da je pusta
dok joj nutarnja dubina ludi,
dok pritišće magla gusta.
Al' kada je Krist prozove,
kad pronađe svoju čar,
kad joj on izbaci okove,
tada za njeg potpiruje žar
jer u njoj je vječna snaga,
makar sakrivena grubom svijetu
i još uvijek tako blaga,
proljeće pronađe svakom cvijetu.
Više nikada ne spava i ne griješi,
razgovara s Kristom, pravdu vrši
dok je skori susret u punini tješi
pa sa svojim Bogom i svoj život krši.
10.07.2024. 17:18
Pozdravi daljine
Moji snovi više nisu moji,
opor miris dima od duhana
obuzeo mi je svakodnevnost
u svim pokretima, ako ima koji;
ne mogu ni doći do dućana,
tolika je na mom tavanu sad revnost.
Iz daljina stiže lahor od blaženstva,
nosi mirise od oceana i od mora
dok na žalu netko kamenčiće gazi.
Šaljem tamo malo svoga ženstva,
malo pijeska što se trusi odozgora
i dok Djevica u molitvi na mene pazi.
Imam kamenje u škrinjici od uspomena
što u duši mojoj časno mjesto drži.
Svakoj plaži dobro dođu sve te tvorevine.
Vjetar nosi poruke od opomena
pa se trzam kao da me ono sunce prži,
a zapravo, tu sam sama usred piljevine.
Hvala, majčice ti, koja me prisjećaš
da je molitva neizvršena
i da sam se izgubila sva od jake treme.
Ti za mene, ti i sa mnom sve osjećaš
jer si duša čista, savršena
koja pomaže mi nosit svoje breme.
Ti ćeš reći Duhu Svetom
neka nosi moje pozdrave daljine,
moje poljupce i zagrljaje za taj žal
što mi pada na pamet i s ljetom.
Kiše past će uskoro s visine,
a mi doći ćemo svi na vrijeme za tvoj bal.
22.06.2024. 13:17
Prijestolje ljubavi
Velika su mnoga očekivanja
u tom društvu različitih ljudi
koji drugom žele sama okivanja;
to je pjesma koja me sad budi.
A ti, jedini mi, znaš da volim tiho,
da slobodu primam, da je dajem
kada zagrlim te lakim stihom
il' kad se za ljubav tvoju kajem.
Zahvalna sam Bogu za te,
često i ne razlikujem te od Sina;
bojim se da tvoje nježne ruke pate
kad promatram ljubav svih visina.
Znaš da ljubim, kako Petar triput reče,
skrušen silnim zapitkivanjem,
tužan kao da ga sve to peče.
Zarobiše ga okivanjem
kad bijaše predan u nemoći;
vezala ga ljubav okova i spona.
Tako siguran je bio i u mrkloj noći
da ga neće obuzeti kušnja ona.
I u molitvama tebe znam,
od tih dodira duša mi treperi,
srce mi je kao trnje ili vrući kam,
oštra strijela snagu moju mjeri.
Mir se spušta kao plamen Duha
i na moje misli, i na moje tijelo.
Često sjetim se i svadbenoga ruha
što ga čini naše zajedničko djelo.
Kriste, Bože, zar za sebe slušam zvona
zbog kojih se iznenada trzam u taj čas.
Tebe slušam i ne želim skinuti te s trona,
prijestolje mi ljubavi, agape za sve nas.
25.06. 2024. 03:58
Promjena
Srušila se stara čvrsta nit
kojom sam se spustila na tle
gdje je rajskoga života bit,
gdje mi srce kao dunja zre
u svom mirisnome zamahu.
Hvala, Kriste za redovitost,
to je pravo čudo u mom prahu
što ga je ukrasila strelovitost.
Užad moja već odavno posta krnja,
al' se šator drži nebeskim konopima,
mada razderan od silna trnja
poput kamenja na olucima.
Promjena je, dakle, očigledna;
svi leptiri o tom znaju
kako posteljica više nije medna,
kako letjeti je u tom sjaju.
Nema čvrstih oslonaca pokraj Boga,
nema takve ljubavi široke
kad se duša drži njega jedinoga;
nema takve vjernosti visoke.
06.07.2024. 19:57
Pusti otok
Ostadoh na otoku mira i sreće
zaboravljena, malo osamljena;
moleći da kontemplacija mi teče,
al' sam riječju tvojom omamljena.
Tako, Bože, nađoh sebe podobnom
za povratak u dane djetinjanja
kad si štitio me vjerom prodornom;
a tiha je bila, šutljiva i rastinjana.
Kako bijaše to stanje dramatično,
prepuno afekata, misli skokovitih,
gutala sam riječi ljudske fanatično
i od mnogih loših i darovitih.
Potonji me vježbali u razlikama
te ja stekoh neki pregled mali
nad tim tekstovima, slikama;
svi ti ljudi o tom nisu ništa znali.
Bili su mi prijatelji zabavni i dragi,
osjećajnost dodirivala mi sve vrhunce
do dubina i do suza, tako blagih;
nisam znala niti mjesec, niti sunce.
I vjera moja bila mi je tako pouzdana,
bez ikakve dvojbe kakvu nisam čula
sve dok društvo nije dovelo me do bezdana:
to su bile sumnje, nevjera i hula.
Lijepo li se ipak prisjetiti dana starih!
Književnici, pjesnici, crtači
pripovijedali mi sve i o svemu marih;
spoznala sam, samo jedan je najjači.
29.06.2024.
Riječ je sveta
Prebivam u okruženju
svetih samotnika pustinjaka,
otpornih u okuženju
raznolikih ljudskih osinjaka
gdje se brzo grijesi množe
jer zloduh je na djelu,
različite zvijeri ispod kože
što prekriva sliku cijelu.
Zato pustinjska mi klima godi
jer su vjetrovi po volji pastve,
svaka koji tu zaluta kada hodi
da bi duše u svetosti rasle.
Da toj samotnosti beskrajan je rok,
tu bi bilo plodova od pretiline
koje prinijela bih kao bijedan prorok,
prosipala bih se od miline.
Što bih drugo, svetinja je Riječ,
Pastir dobri što me vodi stazom,
šikarom i livadama gdje je mliječ,
gdje se susrećemo mi s oazom
gdje i vino teče kao rajski potok.
Moliti i stvarati, osluškivati,
to je raj za duhovni taj otok,
radost koju ne mogu sakrivati
jer je radost mog Pastira, moga Boga.
Ona ipak mnogima zasmeta
kao što se zavist, ljubomora boji toga
da ju netko toliko ometa
da na svoje zaboravi planove.
Pašnjaci se ne mogu ni ukrasti,
niti može crv rastočit' svete dlanove,
niti može zloduh amo upasti.
Ta je paša bolja od vlastite biti,
tu se predajem na milost Pravednosti
od koje se mogu i nahraniti
sokovima svijetle rajske čednosti.
Jer moj Pastir nema one smetnje
kakve nađe zloduh, sav na duhu
onih ljudi koji čine svakakve pometnje
i od svega biraju si ukrase na ruhu.
Ljubim li te, Mučeniče što mi osigura raj?
Ne, u meni takve dostojnosti nema,
al' je dostojanstvo taj predivan kraj
u koji me vodiš protiv anatema
i prokletstava što ih baca puk.
Ja sam zaljubljenik samo,
onaj koji nosi osjetljivi sluh
kojime se može doći tamo,
na te pašnjake beskrajne, daleke,
u dubine iznad svih širina
gdje su duše i oštre, i meke
da od njih probuja ta rajska milina.
Tu se rađam, tu ozdravljam i tu živim,
moj Isuse i Djevičanska Mati,
ali, iako se neprestance samo divim,
duša mi uz tebe, Kriste, isto pati.
05.07.2024. 14:40
Savjetnik
Savjetnik divni, Knez mironosni,
to si stameno u meni, Kriste, ti.
Obrazi su moga lica ponosni i rosni,
a pod njima sa mnom plaču svi.
Suzna je mnogima ova blatna dolina,
puna umjetnoga cvijeća i plastične kamilice,
a tako je bukteća mi bila moja kotlina;
sve odjednom stuštilo se da uginu ptice.
Ti si hranio ih mojom vjerom, nadom punio si žedne kljune;
one gnijezda svoja napustile nisu.
Letjele su podno zamračene lune
dok su kiše padale po ovome klisu.
Moja vjera, to si ti, kraljevstvo nebeskoga svoda.
Tvoja riječ života što zbog mene s neba siđe,
donijela mi bezgranično mnogo ploda
pa mi krošnja bujna, pa mi golubica priđe;
al' i makovi su krasni sudba ona crna
što zaraste u duhovnostima koje nisu se ponadale.
Kralju pravednosti, Kneže umiruća zrna,
mnoge sjemenke mi plodnom tlu već popadale.
26.08.2024. 19:40
Sin Čovječji
Kad me zoveš, iz daleka već te čujem
jer je tada naše vrijeme radovanja,
istu melodiju s tobom osluškujem
kada stigne doba naša žalovanja.
Isti taktovi me svagda podsjećaju
na naš prvi pogled mističnosti;
kao da sve duše svijeta isto osjećaju,
mada ne ide bez moje kritičnosti.
Ti me nježno glazbom blažiš,
citrom, orguljama, violinom,
u mom srcu svoju ljubav tražiš,
lutaš odajama svom tišinom.
Ne odlaziš nikada, niti me puštaš
da se sama nosim s nevoljama,
stare duge moje sve otpuštaš
i smiješiš se naglim zlovoljama
jer sve u tebi samo jeste sreća;
haljine ti satkane od molitve i mira,
tvoja križna kruna kao bezbroj svijeća,
tvoj je Duh poput vjetra koji svira.
Blagodaran bio svaki jecaj usred vrta,
veličanstveno presvijetlo tvoje uskrsnuće;
podno tvojih stopa bezvremenska crta
koja odvodi me sve do nebeske kuće.
Ritam disanja ti ritam srca i života,
iza jedne melodije druga se sakriva,
spustovi, vrhunci beskrajna ljepota,
ona tajna što se nikom ne otkriva.
0203.2024. 18:02
Sladak život
Spustila sam svoje mreže,
pokrpane malo,
i predala molitve svježe
koliko je stalo
u te vremenske okvire
koji kneževati hoće,
ali rogovi im vire
rad' moje slaboće.
Stoga molim jače,
svjesnije i revno,
svaka koji plače
blagoslivljam dnevno.
Sve njih šaljem van,
van iz moga vidokruga
jer u Kristu imam stan
poput lanetova luga,
ali obaveze tvore,
zovu neprekidno
da mi se zatvore
obzori i polje vidno.
Kao da te ne znam
i tvoje strpljenje sa mnom;
moje mreže i moj plam
uvijek stignu za mnom.
I gdje ljeto stanuje,
tu je i naš dom.
Srce mi ne samuje
niti kad je mreža lom,
niti kad možda ne grizu
skakutave plave ribice,
niti kada sporo stižu
od te jave ptice.
Ta, sve je to u nama
jer smo skitnice u svijetu
koji nema toga plama
i ne poznaje poetu.
Sve ti dajem, Isuse, Bože moj
da načiniš što te volja;
za te ne odustaje ni sluga tvoj
rad' života slatka, bolja.
24.06.2024. 14:51
Sretna što te znam
Gledam
tvoje nebo kao da je olovno
i sviđa mi se sivo-modra boja
i
vedrina poslije dažda.
Ne prodaješ ono što je polovno
i
to nije roba bilo koja,
daruje se sada i za vazda.
Dijelim
s tobom taj lebdeći zrak
kao da ja imam jaka udjela
tamo
negdje, već od prije.
Divan li je ovaj ljetni sumrak,
u to
sve sam i od sebe unijela
dok mi hladan lahor brije
po
sljepoočicama, umornim od nečega.
Nije da te želim
uznemiriti
već opuštam sve mišiće
kojima je dosta
šetnje, dosta svega
što bi moglo lako ih raspiriti
kao
neka obaveza ili jako piće
ili, još i bolje, kao stara
ljubav prva.
Ona dobra je za pokretanje
isto kao i za malo
sna,
ona kao da je sva od meka drva
koje sad izgara kao
sjećanje
što mi uvijek svježe snage da.
Gledam
tvoje tornjeve od srča,
streme u vis kao neka pobjeda
i
sretna sam što te znam
dok se duše lome sve od grča;
nikakva
ne smeta tebi objeda,
nikakav ti nije ravan plam.
srijeda,
24. svibnja 2017. 20:34:12
Strah Božji
Oko mene vjetrovi slobode,
uz mene i baklja, sva u plamu
dok se moždane mi bude
da se neke nove misli rode
i da rasprše mi neizvjesnu tamu;
budući, a isti život da se zbude.
Budućega nema osim ralja
od kojih se mučna bol porađa,
samo jedna stara riječ se vrti:
sve to nije ništa ispred velikoga Kralja
što Ga čak i moja muka još pogađa
da me vodi preko svoje svete smrti
da me pustinja zazebe i ohladi,
da me istim vjetrovima svu izlaže,
da me može ognjem tim prosvijetliti,
da se staza moja otvori, pomladi
kako prošla bih sve lakše pokraj straže,
kako uspjela bih moždane provjetriti,
kako saznala bih zašto sam u koru
gdje pripada čitavo mi biće,
zašto tako lutam širokim vidicima,
zašto rado prilazim sve bliže dvoru
kada ponoć, kada jutro sviće,
zašto more mene stihovi u Svitcima
kada nisam tako bogata i sita
i tako se krasno siromašim,
i kad nemam drugih razloga
kada god me netko to upita;
zašto se u miru tom prestrašim
samo svoga Kralja, jedinoga Boga.
10.09.2019. 20:15
Sunovrat
Novu odu ću ti ispjevati
kad iz mojih vena
bistra ljubav počne istjecati
koja uspne se iz sjena
s kojima si silazio mraku
da iz groba mi doneseš
poruku nebesku, jaku;
da nutrinu mi pometeš.
Oblake si izgužvao kao vatu
i nosio ih u naručju svome.
„Živi!”, rekao si sunovratu
kao da govoriš srcu mome.
Bijaše to carstvo neba
što si bacio ga prema meni
da bih spoznala što treba;
opet viknuo si „Kreni!”
kao da sam zdrava, izliječena.
I da nećeš oduzeti niti zere
toga blaga, kao izgnječena,
što me uzdignulo poput vjere
koja nosi srca u nebesa.
Bile su tu katakombe crne,
Jakovljeve ljestve sviju poetesa
kojima sam koračala poput srne
koja prebiva u tvojim grudima.
Isuse moj, rekoh ti da hodiš
prema obalama i svim sprudima
gdje pustoši slatkom plodiš.
Nađoh izgubljeno biserje
i probudih se u tom trenu.
Nosilo me neizmjerje
po valovitom terenu.
23.06.2024. 22:02
Tisuće zagrljaja
Mnoge pjesme, tisuće zagrljaja
kada zajedno smo zaigrani,
ne znam tome prijateljstvu kraja.
Vjera sazrela je kao šipak rani.
Znam da uzet ćeš me s ova tla,
daleko od zemlje, a tako blizu.
Da ćeš osloboditi me svaka zla,
da ćeš čuvati me u svom nizu
svetaca i sretnih, Kriste, spašenika.
Kao da ne ostaje još puno nama,
najveća mi stiže radost tvoga službenika;
bujnost kao da mi struji venama.
Još ovoga ljeta, prije nego pukne nar,
otići ću od svih neuspjelih bića
koja nisu htjela taj prekrasni dar,
tvoju ljubav, tvoga nebeskoga pića.
Na nebesima me čeka život novi,
stari znanci drugačijega kova.
I, mada lađa napuštena sama plovi,
već je popunjena kao knjiga stiha ova.
Čistit ću se, moliti za žive i čekati,
kao i svi ljudi na tom svijetu
koji misle da će s tobom vjekovati,
radovat se anđelu svom svetu.
Anđele čuvaru, još ti jednom hvala,
bez tebe se ovo ukrasilo nikad ne bi,
sva ta zrelost, savjeti i vjera mala.
Zauvijek ću uzeti te k sebi.
07.07.2024. 12:41
Znakovi na mome putu
Noćas iščekujem onaj dah
što dodirne grad sparine,
uskipio kao neki starac plah,
navikao na mrzline;
neće naučiti stara kost
da se živjet može svakojako,
da postoji tajni most
koji veže zemlji biće svako.
Više izgleda mi kao kataklizma
jer svi bježe sad od sunca,
jer po svuda vlada shizma;
nekoć mudar, danas bunca.
Samo tražim udisaja
za tu dušu pritisnutu
i bez sunčevoga sjaja;
noći kipte na mom putu.
Noći plamte, gori zrak.
I tek sada ledi mi se lice
kad je blizu nova dana znak,
kad urane čak i ptice.
Ljudi dragi, nema dogovora
oko klime, svemira i rata
što se gleda i bez pogovora;
nema brige ni za brata.
Da ne hladim dušu noću,
ne bih danju sebe pokretala
na mom putu što ga hoću
jer ga Providnost mi dala.
Blago meni što sam ostarjela
da ne slušam podivljale puke,
da ne gledam grešna djela,
da mi k nebu streme ruke.
09.07. 2024. 22:54
Živjeti ljudski
Nepuni sati,
večer sparna
uskoro će dati
ugođaja blagodarna,
sprema se oluja
ili barem kiše.
Topla vjetra struja
novi srpanj njiše.
A bila je strašna
žega za starce,
reuma nestašna
nosi bolne žmarce.
Naše doba ovih dana
pregledava albume,
mladost je rastrzana
odbjegla na drume.
Siromasi, zaštitari
ulica i zgrada;
a na žalu se morskome žari
plesna parada.
Živjeti ljudski
prijeka je potreba,
kao nalog sudski,
kao pravda neba.
Prošlost je tako hitra,
a budućnost je spora.
Čini se, igra se citra
ispred kraljevska dvora
gdje uska su vrata
i dugačak prolaz
dok iz nepovrata
naiđe poraz.
Zato u slabostima,
u neredu i tijesku
izobilje života ima
kao stopa u pijesku,
mada su raspadljive
i neke druge se stvore,
iz duše nepropadljive
o radosti zbore.
Iz božanska Bića
ljubav cvate
pored krvoprolića
u kojemu pate
oni s ustrajnošću,
i staro, i mlado.
S velikom tajnošću
čine to rado.
Zbog tebe, Kriste,
Isuse časni,
ljudi se čiste,
a kraj ne kasni.
Vjetrovi dolaze,
i sveč nam traje
dok sati prolaze,
i duša se kaje
iz razloga jedna.
Ispod kože
još je bijedna
u tebi, Bože.
30.06.2024. 23:35
