James Horner - Braveheart Theme Song

Noćno svjetlo

 

Moja ljubav uvijek mi je bliska,

tu je, u mom srcu koje moli;

svaki put kad molitva zablista,

ona odgovara da me jako voli.

Ti nas ljubiš još i više, Gospodine,

puno jače nego što se može sanjati.

Ti nam daješ svoje bogate godine

da u ljubavi se možemo ti klanjati.

I što je bliže cilj nam putovanja,

tvoje kraljevstvo nebesko što nam sja,

to je veći žar što se s nama klanja.

Jutros mi na zemlju tvoja ljubav je doplovila

jer je pratila nam Zvijezdu Mora

koja vodi pučinu u naše luke,

Djevica nebeska, majka naših zora.

Voditeljica je sigurne ruke,

svjetlo tvoje što ne vodi svaka,

svjetlo i u najvećoj dubini noći.

Ne može joj ništa ni oluja jaka,

ona dijeli darove i daje moći.

15.06.2024. 08:43

Srce zadivljeno

 

Ljubim li te pravo, znam da ne;

nikad neće biti dovoljno toga

našega jedinstva u kojemu je sve,

sve što čini nas, čovjeka i Boga.

I kad me pritišće kritična slaboća,

kad se slabi nervi najviše napate,

bolesna mi duša, tijelo tako onemoća

da prolijevam gorke suze za te,

Istino i Pravednosti, i Ljubavi časna.

Tada veliš: „Kušnje to su, živi u nadi

da te čeka nagrada ti krasna”,

a znam da mi srce radi tebe radi.

Kada glad je na vrhuncu neviđenu,

mislim da je pravda krasti hranu.

Klanjam li se tom tuđincu postiđenu

što u meni zrije i na mome dlanu?

Zar te uopće voljeti ne mogu

kad izdržljivosti nemam, padam,

a u vjeri da se jošte klanjam tebi, Bogu?

Ima doba kad se uopće ne nadam.

Tada slušam tvoja obećanja,

zaista si utjeha mi i utvrda jaka.

Ti si mi gospodar moga okretanja

jer u našoj ljubavi tad više nisam mlaka.

Predaješ mi zaborave i brisanje duga,

tad iznova govoriš mi: ti za mene živi,

rasparaj si srce da bi bila nova, druga.

To se srce tada najslađe zadivi.

15.06.2024. 00:28

Zov nebeskih boema

 

Često sanjam, al' ne pamtim,

volja tvoja bit će meni putokaz

ako iznova u snovima zaplamtim

kao da za dušu su mi igrokaz.

Znam da nećeš dvor moj napustiti,

veze naše postadoše i suviše tijesne

da bih mogla znakove ja zapustiti

što dokazuju se sred istine povijesne.

Već je dugo da ne pjevam više,

ali oblik pjesme ostade mi stil.

Sve balade tužne izgovaram tiše,

ljepše mi je kao da ih skriva til.

Možda ipak jedna nastane poema

onih dana kada stane moje putovanje

jer je jaki zov mi nebeskih boema;

znam i zašto mene zoveš na opuštanje.

Sveti Bože, sveti, jaki Kriste moj,

istina ti tako očigledna.

Tako divno mi je biti sluga tvoj,

mada čovječnost je ovdje neizgledna.

Tim je veće mi oduševljenje

za tvoj put i za tvoje stope

za kojima kročim ja u prosvjetljenje

za kojega grijesi se rastope.

Već odavno povratka mi nema,

samo naprijed moja duša može.

Često sanjam, često strah se sprema

za sve duše koje ljubiš, Bože.

14.06.2024. 13:42

Izbavljena

 

Volim to što toliko me voliš,

inspiracija si moje sve duhovnosti.

Ne znam kako, drugačije ti moliš,

nismo isti u ovoj poslovnosti.

Volim pjesme poslušati,

duh u meni pjevao bi stalno.

Volim s tobom nešto pokušati

jer ti nisi bacio me u korito kalno;

neprekidno bistra oko mene rijeka,

staze kamenjara za ranjene stope,

a u svemu tome tvoja ljubav meka

rad' koje se ruke, kapci mi utope

i uranjaju u hladno istinito stanje.

Sve je tako divno, sunčanje prelijepo

za stvorenje koje nekad bilo je najmanje,

dok se oblikovalo u drvlje slijepo.

Sada nastala sam ja, a rodih se davno,

prije tri desetine ljeta ti si me za sebe rodio,

primilo me tvoje ime, beskrajno i slavno,

predalo me proroku koji me iz trnja vodio

dozivanjem nježnim i desnicom snažnom

kojom me je povukao kao janje iz bunara.

Svaki korak, sve to čini mi se riječju važnom.

Šetnja tvojim kušnjama me nikad ne umara.

Hvalit ću te, vječnu ljubav uzvratiti u skromnosti,

u nedostojnosti koju uopće ti ne vidiš u meni.

Proroci me podučavaju da poslušam u pomnosti

sve što govoriš mi, Duše Sveti, u toj našoj sjeni.

13.06.2024. 16:21

Igračka vjetrova (Tin Ujević) - Zrinko Kapetanić

Ljudina

Dr. Antun Kljenak

Veličina, skromnost i duhovitost

krasili su taj tvoj pristup i suradnju.

Prevelika stručnost i sjajna vilovitost

dopunjavali su svima divnu gradnju

humanosti, entuzijazma mladalačka,

neoborivoga poleta i primjerne vjere.

Tvoja duša nadahnuta, tako stvaralačka,

uzvisivala je druge bez ikakve mjere.

Rado su te imali u svome okruženju,

rado djecu svoju su ti povjeravali

i tvome liječničkome zaduženju,

rado s tobom su se došaptavali.

Erudicija, darovi i marljivost prelaka,

ništa tebi, prijatelju, teško bilo nije.

Mogla ti je prići duša svaka,

meni odmah otkrio si što mi život krije.

Ljudina si bio i zauvijek ostaješ,

nema sumnje za tvoj vječni sjaj.

Mnogima ti uzor svega postaješ.

Kakva radost sad pohodila je raj!

In memoriam Antun Kljenak

13.06.2024. 03:23