O snovima

 

Kako je slatko biti sam,

uzeti pisma na dlanove,

listati po čitav dan,

čitati stare planove.

Kako je slatka duša slaba

što pregledava snimke,

prisjeća se, zove Boga: „Abba”

i nabraja mu sve bez iznimke.

A Duh se vije po prostoru,

odnosi prošlost na police,

tamo gdje blizu su prozoru

s kojega cvrkuću ptice.

Sve mi ostvaruješ, Bože moj,

daleko više od očekivanja,

daješ izobilje svega i život svoj

za sve ono što srce sanja.

Pružaš mi ruku, vodiš me dalje,

dalje me učiš o svakom snu

i otkrivaš tajne što Duh mi šalje.

Hvala ti, Kriste, što si tu.

Biti djeca

 

Uhapšen u svojoj magli,

zakopčan u svojem mraku,

svako svojoj zvijezdi nagli,

svojoj ruži, svojem maku.

I svak žudi svetkovine

djetinjastih blagostanja,

sretne mrene i dubine

nevinosti i neznanja.

I na oblak koji tišti,

i na munju koja prijeti,

naša blaga Nada vrišti:

biti čisti. Biti sveti.

I kad nema Našeg Duha,

među nama jednog sveca,

treba i bez bijela ruha

biti djeca, biti djeca.

Tin Ujević: „Uhapšen u svojoj magli”

Molitva radosti

 

Ne daj mi, Gospode,

ne puštaj me, Kriste,

iz naručja svoga.

Pridrži čvrsto mi plode

i vrati mi one dare iste

srca ti milosrdnoga.

Majčinu pjevaj mi uspavanku

da smiri se duša moja

u tvojim dlanima krasnim.

Daj da se radujem danku

što ga nosiš u tisuću boja

svojim rukama časnim.

Molitvu moju usmjeri,

dušu pokreni

i srce zacijeli

da bude prijestolje vjeri

kao stvor iskreni

i kao habitus bijeli.

Pomozi mi nemoći,

okruni slaboće,

grijehe ukini.

Pod okriljem noći

moje sljepoće

i prašinu skini.

I govori meni,

evo me tu,

pred tvojim pragom.

Svu me osjeni,

službenicu,

riječju ti blagom.

Duha ne puštaj,

ne daj da padnem,

ostani moj.

Dok tama je gusta

da srce ti dadnem

i nespokoj.

Molitvu počuj

dok ne dođe čas

da čujem ti riječi.

Stope mi obuj

za putovanje u spas

i svu me izliječi.

22.05.2024. 20:59

Božja djeca kao prognanici iz raja

 

Čovjek i vjernik u grijehu postaje prognanik iz raja.

Lomi mu se srce, nestaje mu pamet, boli ga duša.

Nedostaje mu nešto važno...nedostaje mu sve.

Kome je Isus sve u životu, a ne zna da je u grijehu, gubi Isusa, gubi sve.

Takav gubitak u ljudskom životu možda uopće ne izgleda dramatično jer postoje kod ljudi različite frustracije, emocionalnosti, turbulencije. Svaki će vjernik u nekom takvom stanju po tome shvatiti da mora da je u grijehu i sjetit će se kada je i što pogriješio, ali neće povezati možda odmah svoj grijeh što ga ne shvaća ozbiljno sa svojim frustracijama, senilnošću, neopraštanjem i nepravdom. A sve je to normalno za vjernike koji su često progonjeni zbog svoje vjere.

Razlikovati svoj grijeh od svega drugoga, osobni neposluh, oholost, pohlepu i loše ponašanje odvojiti od uobičajenoga ponašanja ljudi u svijetu, može samo vjernik koji je rođen od Duha Svetoga, koji je s neba, a ne od svijeta.

Često su vjernici od svijeta progonjeni zato jer su drugačiji i nisu od svijeta. Što je svijetu norma, to je vjerniku slabost. Protjeran neki vjernik i molitelj Isusov dolazi u navedena teška stanja i, mada mu je prvo da se ispovijedi, možda se ne sjeti nekoga grijeha, ali ga taj grijeh prati u životu. Jaka molitva i post jesu dobro sredstvo da čovjek od prognanika postane opet dijete Boga, da se vrati Bogu iz svoga zarobljeništva. I, mada je poslušan Kristu, može se prevariti i zagaziti u grijeh. Možda baš u pretjeranoj poslušnosti ljudima koji su također deklarirani vjernici, ali ne koriste se Duhom i krštenjem Duha Svetoga u svom životu. To može biti zbunjujuće: kako ne poslušati brata ili sestru u vjeri? Ili kako poslušati brata i sestru, a da ne pada u grijehe?

Kod poslanja Duha na Crkvu, na dan Pedesetnice, apostoli su progovorili i naviještali Isusovo kraljevstvo, ali mnogi su mislili da su se vinom opili, a bili su prisutni, svi na istom mjestu, u isto vrijeme. Mnogi su se krstili i vodom tada jer su primili obećanog Duha Svetoga. To su bili oni koji su povjerovali Isusu i oni koji su shvatili da Isus ispunjava Zakon što su ga dobili od Mojsija, povjerovali i primili Duha te se krstili.

Nitko ne može reći „Isus je Gospodin”, osim u Duhu Svetom koji daje smjernice svakom vjerniku i molitelju u vjerskom i moliteljskom životu te mu pomaže da otkrije i vidi svoje grijehe, da se što prije pomiri s Isusom. 22.05.2024. 17:39

Psalam 126 Radost i pouzdanje u Bogu

Kad Gospodin vraćaše sužnjeve sionske, *
    bilo nam je ko da snivamo.
Usta nam bjehu puna smijeha, *
    a jezik klicanja.
Među poganima tad se govorilo: *
    »Silna im djela Gospodin učini!«
Silna nam djela učini Gospodin: *
    opet smo radosni!

Vrati, Gospodine, sužnjeve naše *

    ko potoke negepske!

Oni koji siju u suzama *

    žanju u pjesmi.

Išli su, išli plačući *

    noseći sjeme sjetveno:

vraćat će se s pjesmom *

    noseći snoplje svoje.

Slava Ocu i Sinu *

    i Duhu Svetomu.

Kako bijaše na početku, †

    tako i sada i vazda *

    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Sveto Ime

 

Hladno jutro zori,

ogrćem se plaštem sreće

jer sparina još ne mori,

srce kao da u novi život kreće.

Svjetlo spaja se sa hlapom rose,

divan prizor za početak dana.

Kratke molitve su što me nose

da ne slušam ptice nepozvana.

Mislim na nas koje spasi Krist,

snažno nas iz bezdana izvuče

i njegov je poziv tako jak i čist,

kao snažna sila k Majci nas privuče.

Hvala, Isuse, za sva tvoja dozivanja,

još bih mislila da sam strašno progonjena

da me nisi uporno budio iz snivanja,

u posluhu vjere nestala je bila nada njena.

Zvao si me da pristupim do tvog dvora

jer sam dosta čekala u svojim pitanjima.

Tada rekao si što je sve što biti mora,

da me kušaš kada prepuštaš me skitanjima.

Vidio si moju nesreću i moju bol

i koliko mi je važna vjera kojoj daješ kruha.

Toliko je puno poziva mi stiglo na moj stol,

toliko je snažan bio poticaj ti Duha.

Slavit ću te u bezbrižnosti, sigurna od svega,

ti ćeš ostati uz mene kao zaštitnik nad svime;

ti si jedini mi Bog, tvoja ljubav i tvoja je stega,

slavim svaku riječ ti i u sebi tvoje sveto Ime.

22.05.2024. 07:39

Otac milosrđa

Znaš li da sam preskočila jarke

koji veći bijahu od mene,

da sam izbjegla sve divlje ugarke,

dohvatila zaklon Božje sjene?

Znaš li da je križ se sreo

s velikom nadom srca moga,

susret krasan, jako zreo,

poput ploda slatka, velikoga?

Znaš li, dušo ponizne ljubavi,

da je Bog u naručje mi hrlio,

dao mi ogrtač zlatan, prsten pravi

i da me je kao sina jedinoga grlio?

Djeva naša mene svu izručila

kao da me nose pahulju na vjetru,

utjehu i ljubav mi poručila

da je nosim tebi, svima, Petru.

Pjeva duša moja na sva zvona,

nek sav svijet sad zna za milosrdna Oca

što me dade u Majčine ruke da me ljulja ona

kao da je budnica i uspavanka stvaraoca

koji ne zna stati u svom radu

i u svojoj odgovornosti za svaka.

Otišla sam k nekom strašnom padu,

vratila se kao malo dijete koraka laka.

Hvali, dušo, Boga naša u kome je mir,

onaj sav nebeski što ga anđeo uživa.

Skupa ćemo slavit onaj vječni pir;

srce moje s Kristovim se odaziva.

21.05.2024. 10:52