gordanatomljanovic: Majčino pletivo

gordanatomljanovic: Majčino pletivo: Divno i tajanstveno je naći ono što se cijeni i što vrijedi da se mnogim sestrama i braći preda ili primi tako kako slijedi, ...

Djevičina moć

Divim ti se, Kriste, u čistoći duša

koje si sačuvao u milosti svojoj.

Zlostavljačima ih tvoja ljubav kuša,

vidim po toj izranjenoj duši mojoj.

Kakva razlika je na tom svijetu!

Zlodusi su tako sposobni za boli

što ih nanose i nježnome cvijetu,

dok čistoća duše još za njih i moli.

Nevinosti snažna, sva si nepobjediva,

poput Djevičina srca koje muke zna,

ali osta kao kći i majka nepovrediva,

zauvijek je čedna i u tome prelijepa.

Vilenjaci znaju, lukavi su vođe,

pretvore se za čas svi u zvijer.

Kao Zavodnik po zemlji prođe

i uništi duše, promijeni im smjer.

Najteže ih rani pan za mentalna stanja,

nepopravljivo je poslije dozivati pomoć,

liječiti se mudrošću i bogatstvom znanja;

uzalud je pretvarati dane kad je ponoć.

Ali ti sve, Kriste, vidiš, čuješ i osjetiš,

znaš da molitvu ćeš uslišiti svaku.

I na kraju, kad se svetošću osvetiš,

zlo će poprimiti samo pamet mlaku.

Ranjena će duša Bogu svom se klanjati,

vile neće vjerovati u tu snagu porođenu

u tim razlikama što ih ne možeš ni sanjati;

ti ćeš, Kriste, dati smrt joj odgođenu.

23.01.2024. 08:30

 

gordanatomljanovic: Jedrilica

gordanatomljanovic: Jedrilica: Zvijezde gledam, snijeg i more, mirnoj luci mojoj kao straža bdim;  spuštena su jedra, neke luči gore,  čekaju da stigneš brodovima tim ...

Kraljeva Čaša

 

Isuse naš sveti

što nas spoji,

što pozove

ovaj život kleti,

onoga tko dvoji

srce da prozove;

Isuse naš, Stijeno

i utješni Spisu

svega vjerna svijeta,

Majci tražim njeno

poslanje i misu

za nadolazeća ljeta.

Slavan bio na duboko,

dušama si uzdanica,

jezgra kao meda kap.

Na me pazi tvoje oko

ako kad sam ustanica.

Ti božanske ljubavi si hlap.

Mir je pravda naša,

nepoznate je kakvoće

gdje je površina ravna,

a čini ga tvoja Čaša,

tvoje srce što nas hoće

od vremena davna.

Blaženo je s tobom biti

u sve dane i sva jutra

za sve što si darovao.

I mi ćemo s tobom piti

koji gledamo u sutra

kada budeš kraljevao.

23.01.2024. 01:06

Ključ života

 

Svi mi molimo Boga da nam da zdravlja, sreće i mira i svega obilja.

Ako smo vjernici, to jest pravednici, mada grešni jer vjera nas opravdava, a krštenjem postadosmo i ubrajamo se gdje su svi sveti, tada će nam naša vjera i pravednost osigurati Božji blagoslov i nagradu: plodnost, uspjeh, sreću, obitelj, imanje, mir i radost.

To je lijepo, ali je malo zastarjeli pogled na sreću svijeta. Vrijedilo je još prije Krista, nekada davno.

Sada smo u posljednjim vremenima.

Biti bogat znači biti na meti mnogim kradljivcima i ubojicama.

Biti sretan znači smetati zavidnim ljudima među kojima se zavist umnaža kao kuga.

Imati bogatu obitelj znači raditi do iznemoglosti za uzdržavanje obitelji, a ne dobiti nikada odgovarajuću zasluženu plaću.

Biti zdrav znači sanjati, to je iz Utopije jer prehrana je umjetna, lijekovi sve skuplji pa, ako ste i relativno zdravi, ovisni ste o industrijskim umjetnim proizvodima i ovisnici ste o lijekovima, a ako ste u zrelim godinama, ne smijete si dozvoliti da vas obuzima nemoć. Nude vam skupe preparate za održavanje vitalnosti. Obitelj vas nema gdje smjestiti, svatko živi u osami, susjedi se slabo poznaju i potpomažu.

Ako srcem vjerujete i ustima ispovijedate da je Isus Krist i Gospodin, još je svijet nemilosrdniji prema vama.

A vi ste radosni i mirni. To vam je cilj; to je idealno.

Ključ svega su Blaženstva do kojih će doći svaki iole iskusan i prokušani vjernik. Takav živi od Božjeg blagoslova, on, i kada radi, ne jede puno. Cijelo vrijeme posti, ali to nitko ne primjećuje i ne zna. Daje potajno pomoć kad naiđe na bilo koga tko nešto treba, ako mu je moguće. I kada je materijalni siromah, dijeli duhovnu milostinju. Ne ide na sudove protiv kradljivaca i napadača. Uvrede i pljačke oprašta.

Predaje se Kristu, na milost i nemilost ovoga svijeta, kako se Krist predavao u svom zemaljskom hodu.

I sretan je jer nema što izgubiti, nema zbog čega brinuti i strahovati, lak je kao pero, bezbrižan kao ptica.

Tuguje s tužnima, plače sa zaplakanima, raduje se sreći drugih.

Nalazi se u milosti Boga, miran je i iz njega izviru darovi Duha.

U progonima blagoslivlja Boga svoga.

Ima vremena i raspoređuje ga na molitvu i kontemplaciju, promatra odlomke Svetoga pisma, redovan je na sastancima zajednice.

A možda i ne može dolaziti kad je bolestan. Nije omiljen jer je Božjom milošću iskren prema sebi, možda čak nije svjestan koliko tu iskrenost pokazuje i prema svijetu. Istina se ne može reći zaobilaznim putem i uvijeno jer na taj način povrijedi onoga kome se priopćava više nego kada mu se blago i izravno, jednostavnim riječima izrazi.

Jer ako si pravednik, računaj da si mrtav pravednik u ovome svijetu, za posljednjih vremena. Ljudi se u ovome svijetu poistovjećuju s onime što posjeduju i ako im kažete da im je loše to imanje, ljudi se osobno uvrijede kao da ste rekli da su ljudi loši i da ne valjaju. Pravednik ne sudi ljudima, osuđuje samo grijehe, ali ljudi se poistovjećuju sa svojim grijesima, doživljavaju ih kao svoju osobnost i to zato što žive da bi imali i posjedovali, a ne da bi bili bolji i da bi kvalitetno živjeli kao osobe i djeca Božja.

Pravednik i siromah u duhu često ili neprekidno moli Boga i razgovara s Kristom i Marijom, i sa svima svetima. Ta, s kim bi inače i mogao razgovarati o zemaljskim i božanskim pitanjima?

Pravednik živi od svoje vjere, često kaže da živi od ljubavi, a ne od dobara ovoga svijeta, niti od zakona i pravila. Živi kraljevstvo nebesko i Duh mu obilato nadoknađuje nedostatke zemaljske koji i nisu istinski nedostaci već dobrobit vjernika. Duh daje život, daje ga u izobilju i s mnogim darovima, a čini i bezbroj čuda vjerniku svaki dan.

Vjernik je blažen i vidi u tome svom stanju kakva je blagodat vjerovati i živjeti svoju vjeru potpuno i totalno, bez puno kompromisa, te je svjestan velikih i mnogih darova koje mu Bog daje neprekidno: daje mu ljude, daje mu savjete, brani ga od zloga jer mu je život jako rizičan, hrani ga svojim Tijelom i Krvlju da bi preživio dobro, da mi ponirao u otajstveni život s Kristom i Blaženom Djevicom Marijom, svim svetima i sa ovim izgubljenim svijetom. Vjernik tako nailazi iznenada i na neočekivanim mjestima, i na neočekivane načine na ljude dobre volje i ostale slične blaženike. 23.01.2024. 00:19

„Samo onaj tko je Krista stavio u srce svoje vjere, može živjeti Blaženstva (usp. Dufour, str.68).”

Zakon mira

 

Zakon jačega je tu na snazi,

nisam sposobna za takve ratove.

Moja duša uvijek mira traži,

izbjegava vrijeme pratiti na satove.

Najbolje je ignorirati i zaobići

kao netko tko ne strijelja

sva ta gnijezda gdje su ptići,

dati sebe njima kao prijatelja.

Možda potrebni su dani gnjeva

da se suze pravde spuste.

Ptica koja nikada ne pjeva

uvijek ima zaklon grane guste,

ali kad je borba neophodna,

iz njedara zaori se neki krik

ta zastrašujuća tona shodna

koji nekome načini kronični tik

radi prepoznatljivosti zvjerke

da je mogu skupa uništiti ptice.

Bez ijedne stroge zamjerke,

više drage su mi golubice.

Možda ipak potrebno se nasrditi,

malodušnost povesti u bitke;

suze mogu vrijeđati, dosaditi,

gotovo i kao šale plitke.

Najbolje je pobjeći kad može

zanemariti se pravda koje treba.

Umirati tamo gdje se ruže množe,

stanovati pokraj vrata otvorena neba.

22.01.2024. 17:58

Isusov Anđeo

 

Ne moraš imitirati veliku ljubav.

Ne moraš filozofirati o ljubavi.

Tražim samo malo osjećaja, to jest sućuti, malo osjećajnog razumijevanja, suosjećanja.

I ti si čovjek od krvi i mesa, čovjek si kao i ja. Jer kad ja ne bih bio samo čovjek, kad bi me moja božanska narav izvlačila iz teških i nepodnošljivih neprilika, ne bi mi u Getsemaniju morao dolaziti Anđeo nebeski da me osokoli, da me ohrabri, da me utješi. On se upravo zato pojavljuje jer u meni nije trpio Bog, mada sam znao da Otac trpi sa mnom; u meni je trpio čovjek kao što si i ti čovjek.

Znaš li što mi je, između ostaloga, Anđeo rekao i pokazao u Duhu Svetome za utjehu?

Vidio sam kolone vjernika i klanjatelja s osjećajem sućuti i strahopoštovanja; čuo sam zazive i molitve njihove; doživio sam ih pokraj sebe s njihovim suzama i patnjama; vidio sam sve svete kršćane i ljude dobre volje: svi su mi govorili „hvala”, svatko na svoj način.

Cjelivali su me čitavoga i pomazivali slanim suzama, a najveći broj vjernika u tim kolonama nije zborio ništa, grcali su u bolima i u njima je rasla ljubav. Ljubav za mene i Oca, ljubav prema meni, čovjeku i Bogu koji postade krv i meso.

Jer sve ono što je božansko u meni bilo je voljno samo jedno: prihvatiti osudu, poniziti se, ponijeti križ, potpuno se prepustiti ljudima koji će me bacati ovamo i onamo, koji će se sa mnom loptati i ismijavati me, udarati me i pritiskati mi moždane oštrim trnjem, mlatiti trskom po mojem ljudskom tijelu sa živim i gorućim ranama od bičevanja, tako da se skrletni plašt lijepio za moju oderanu kožu i povlačio je amo, tamo dok je to sve pakleno me peklo, a nisam ni gledati, ni govoriti mogao. Bio sam samo čovjek, kao i ti.

Ne tražim te da se prisiljavaš na prazne molitve iako ti i to priznajem kao trud zbog mene i doprinos našoj ljubavi.

Ne tražim te da se klanjaš duboko, neprekidno, već da me vidiš i čuješ kako bi shvatio da ti opraštam sve.

Ne tražim te da na silu tuguješ i plačeš nego da budeš poletan, radostan i uvjerljiv dok loviš ljude.

Samo te molim, shvati da nisam bio ni po čemu drugačiji od tebe i svih ljudi, osim po čistoći srca, duše i tijela, bio sam svet kako nitko ne bi nikada mogao reći da je moja Muka dokučiva i da je može mnoštvo ljudi nadoknaditi nakon nekog vremena. Ne, nikada! Zbog moje svetosti i čistoće Majčinoga srca patio sam neopisivo jače i više nego običan čovjek, smrtnik i grešnik.

I danas me razapinju, ali mnogi su sa mnom pokraj Oca koji me je proslavio.

Najteže je bilo u ono moje pravo ljudsko i zemaljsko vrijeme, kada je došao moj čas.

Samo pogledaj i živi, reci mi „hvala”. Ne moraš pretjerivati u tome, ali samo te najljepše molim, ne budi mlak i lijen. Patiš zbog ranjene ptice, patiš zbog mačke koja se izgubila; patiš kada djeca padnu i ogrebu koljena; plačeš kada slavite obiteljske svečanosti suzama radosnicama. Imaš sposobnosti, umne, duševne, duhovne, tjelesne, emocionalne i osjećajne sposobnosti, afektivni život. Sve to imaš što je potrebno i ne treba ti puno više da kreneš pravom stazom. Ne prolazi kraj mene kao da sam despot.

Samo se osvrni, sjeti me se, mene i moga čovještva i zahvali na vječnom životu poslije smrti gdje ćemo se zauvijek zajedno radovati.

22.01.2024. 14:44