Noću dok molim

 

Hladni stupnjevi

kao poticaj

za promatranje

tijela u pljevi,

meki doticaj

za omatanje.

Da sam te previla, Kriste,

barem jedanput

u ovu podneblju

u krpice čiste,

znala bih put

kao mnogome hljeblju.

Ne bih nahranila svaka,

a možda si znao

za koga je što.

Ako bi došla ataka,

možda si se povukao

na drugo mjesto.

Tu, pri svetome stolu,

znam u vjeri

da ćeš zavladati

u čitavu kolu.

Paklene dveri

nas neće nadvladati.

Onaj što slijep je

dobit će vid,

dobit će sluh.

I, makar lijep je,

bit će ga stid

i bit će gluh.

I tko ukrade,

tako bezbrižno

i tako lako,

slijedi parade

na putovanje križno

gdje trnje je svako.

Nema kontradikcije,

tu njeguje Mati

ovčice tvoje.

I, s puno fikcije,

zloduh se klati

kraj glave moje.

I šuška, i tuli,

stenje i plače

da me omete.

Još bi da huli.

Tijelo ti jače

zbog ljubavi svete.

11.01.2024. 23:23

gordanatomljanovic: Zaručnica u krvi

gordanatomljanovic: Zaručnica u krvi:   1. KULTNA UPOTREBA KRVI Savez između Jahve i Njegova naroda zapečaćen je krvnim obredom: polovica krvi od žrtava baca se...

gordanatomljanovic: HVALOSPJEV USKRSNOJ SVIJEĆI

gordanatomljanovic: HVALOSPJEV USKRSNOJ SVIJEĆI: Nek usklikne sad nebesko mnoštvo anđela, nek uskliknu službenici Božji, i s pobjede tolikog Kralja, neka jekne trublja spasenja. Nek ...

gordanatomljanovic: Isusov put života

gordanatomljanovic: Isusov put života: Mnogi su putevi koji postoje pred ljudima, a među njima samo je jedan put onaj koji vodi do sreće, blagostanja i blaženstva. To je put Kris...

gordanatomljanovic: VELIČA!

gordanatomljanovic: VELIČA!:   Veliča * duša moja Gospodina i klikće duh moj *     u Bogu mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: *     odsad ć...

Topli obrok

Zapuštena partizanska djeca

stroge ideale ručala su svakodnevno.

Ljudi plaču, čak i dijete jeca

zbog i radi sama sebe, tužno, gnjevno.

Slobodna sam, slobodna sam žena

u tom svijetu, kažu, velikome,

mada nisam nigdje uknjižena.

Stigma guši se u blatu tome.

Hoće van, na sve strane gađa,

ali ništa da bi izišlo kroz govor

sve dok postoji ta potopljena lađa.

Nit' za kuhanje sad nemam lovor.

Pametno je raskinuti ustaljenost

jer je opasna za zdravlje

i odgovara joj veća udaljenost.

Danas samo vatromet je slavlje.

Izbjegni sve grešne prilike, to stoji,

kao drvo sjedim koje srca nema.

Pokupi me žlicom pa me zbroji,

na terapiji sam, doživotna sprema.

Al' ne znači da mi je svejedno

i da ne znam što je danas meni.

Samo vježbam nešto čedno

da mi nisu ideali polomljeni.

Rijetki doma vjeruju u obraćenje.

Oni vani guštaju strogoću,

misle da je Crkva bogaćenje.

Ja ne ručam više i da hoću.

Optužbe su pljuštale mi svuda,

nitko pitao me nije, niti pozdravio,

al' sam odmahnula, makar luda,

jer je život moj već ozdravio.

Ponosim se, kao uvijek, rijetkostima,

sve se teže nalaze i jako su mi drage.

Nije da ja nešto tražim jer me ima,

daleko sam stigla iz sobice od vlage.

Nesporazum, vele, i zašto ne pitam,

a ja zato baš sam tako nasađena,

da odigram pantomimu, da odskitam

jer su dani šikara mi zabačena.

Nitko ne vjeruje, čak i kad me shvati:

kao sretno dijete Krista čekam,

ali učiše me da ne smijem znati,

to je sve to jače struje rijeka.

Čuvarica tajni, pletilja čipaka,

sve to nije za tu moju sudbu.

Još tu imam partizanskih šipaka,

hakere i tenisice, računalo i udbu.

Ispričavam se, puno ne bih smjela,

nezgodno bi bilo za sve nas.

Ova historija nije mi baš sjela,

a i šutim nešto za svoj spas.

11.01.2024. 18:54 

Srcem u srce

Hvala ti za nespokoj i strah,

i za nemire što pratili su vrijeme.

I za ludilaštvo koje oduzima dah,

za sve riječi grube što su padale na tjeme.

Uvijek velim hvala svemu što mi dade,

svako lice, osobu i život, i raspoloženje;

sve te svate što o glavi meni rade,

sve te bojazni i ljude kao javno mnijenje.

Za slobodu najviše zahvaljujem

gdje se rađam k'o nebesko biće.

Za trenutke žive koje kao smrt oplakujem

i za svaku noć kad zora jače sviće.

Hvala ti za križni put i za sramotu,

za sve ono što sam uz tebe ja otkrila;

visine i širine, dubine i divotu,

i za Majku što mi svaku suzu otrla.

Hvala ti za duševne boli, i za smijeh,

za visinske note što ih srce prima,

i za rezonanciju što ubija mi grijeh,

za sve lijepe dare, a bezbroj ih ima.

Hvala ti za šutljivost i slušanje,

i za prepoznavanje svih vrlih duhova.

Za obranu od otrova, za kušanje

i za krasne gozbe s nekoliko kruhova.

Hvala ti za molitve i zagovor kod Boga

jer si tamo blizu dok ja previjam se tu.

Ne dam te ni oružju, ni cvijeću srca moga.

Hvala ti za uspjehe što kob mi krase buduću.

11.01.2024. 15:27