Bogu
se svidjelo raspršiti nas, pomiješati sa susjednim narodima
različitih svjetonazora, zaokružiti nam područje na zajedničku
uniju i, ma koliko to izgledalo nezgodno za nacionalnu svijest,
unaprijediti našu zapostavljenu zemlju, odnosno ujednačiti je s
okolnim državama. Znamo
da to može rijetko ispasti na dobro, ali je neizbježno po pitanju
dalje budućnosti čitavoga globusa.
Isusu
je možda netko miliji, a netko draži, ali izgleda da Bog ne mjeri
kao ljudi ništa. Isus svaku individuu ljubi maksimalno, više nego
bilo koga drugoga među ljudima, osim Majke Marije. Bog, dakle, ne
ljubi sve ljude jednako već svakoga, baš svakoga pojedinačno ljubi
drugačije i jedinstveno.
Inače
ne bi upozoravao zločince da ne idu putem koji vodi tamo gdje je
plač i škrgut zubi.
Inače
ne bi pripovijedao o maču razdora.
Inače
ne bi postojala nikada konkurencija bez koje se ljudi ne bi niti
borili da uđu na uska vrata u kraljevstvo. Lakše je obratiti srce
nevjernika nego srce koje živi u vjerničkoj okolini pa ne čini
nikakve napore jer je sigurno u svoje spasenje.
Inače
ne bi bilo Adama i Eve, bilo bi – svašta.
Jedinstvo
se može postići samo u različitosti.
Multikulturalni
globus je dar kojemu nisu potrebni zidovi.
Nevolje
dolaze i tamo gdje su različite kulture oduvijek na istome mjestu pa
dolazi do porasta kriminala. Svaki narod ima rasizam i krvnu osvetu,
ali o tome kao da nitko ne uči, ne politizira i ne propovijeda. Bog
će upravo tim lošim navikama istrijebiti te loše navike, naviku
ratovanja možda. Kao što je mjedenom zmijom uništio bolesnike na
smrt zbog ujeda zmija otrovnica.
Kao
što je Mukom i smrću svojom uništio našu smrt. To je nada i tajna
je kako će to Isus izvesti. Neke će podići, a neke ostaviti kada
dođe, mada će možda biti i mira u svijetu, ali pitanje je koliko
je mira u kojoj duši.
Nigdje
nije rečeno da će se oni koji ostanu poubijati ili da će
izumrijeti u svojim opačinama, ili da će škrgutati zubima i
plakati i jadikovati.
Žene
znaju, ljubav, samo ljubav Boga u našim srcima je stvaralačka i
liječi. Ali neće sve žene protiv jačega. U slabosti im je snaga.
Eto
još jednog dobrog argumenta u prilog celibata: muškarci hoće i
mogu predati svoje snage Bogu na službu ako im žene i djeca ne
odvlače pažnju i vrijeme. Zato su, između ostalog, u Katoličkoj
Crkvi muškarci, ali ta slavlja ipak više pohađaju žene koje,
nadajmo se, djeluju sve češće po svome nahođenju. 09.01.2024.
18:43
