Zračna luka

 

Mole se putnici da ne gledaju

i ne prodaju zjake na putu svom

već neka prtljagu predaju

i mirno odšeću u novi dom.

Sirotinja leži, sirotinja spava;

prazni šeširi, obrnute kape

očekuju novčić iz neba plava

i poput ustiju gladnih zjape.

Nikada neće prosjaci krenuti

tamo gdje plove nebeski strojevi,

plavetnilom će se odjenuti

dok prolaze kraj njih samo brojevi.

Odlazim tiho dok jutro se budi;

narode, pa ja niti imena nemam.

Po meni gaze zvijezde i ljudi,

u slabosti svojoj na pola drijemam.

Nekome za konjak, nekom za kruh

kovanica pade, na rosi se sjaji.

Prinosim darove za svoj duh,

a nebo me diže, nebo me taji.

‎utorak, ‎20. ‎ožujka ‎2018. 08:14:48

Polomljena glina

 

Mislila sam da sam s tobom srasla,

punio si moju praznu glinu svime,

i otkrićima života prevelika.

Kao znanje neka me je sudba snašla,

kao da sam prepoznala svoje ime,

čežnju da poprimim od tvojega lika.

A duša je bila nekad tako polomljena

od sve malenosti i bez kvalitete,

s puno svakojake krivnje zakriljena.

Načinio si od mene duha progonjena,

samo da udijeliš svoje epitete

da bih Milošću tad postala ja zadivljena.

I ti stihovi su tako loši, glina se raspukla,

u komadićima leži na dnu svijeta

jer u oholosti nema bolje zasluge za nas

koje sudbina je uvijek naokolo vukla

sve dok nisi duše pozvao put leta

kojim donio bi, Isuse, ti nama spas.

Opet poniženja dočekujem sretna

jer ću biti dragi tebi siromašak,

moliti za uvrede i slaboću tijela.

Ludom načini me desnica ti spretna

da ne pamtim niti jutra dašak

i da cvilim jer ja nemam djela.

Zato odlazim u Galileju gdje se prosi,

na početke koje ne znam ni pronaći.

Ni ponizna više sada ja ne mogu biti

jer me snaga tvoje ljubavi odnosi

gdje si pustio me k tebi zaći;

da sam ponosna u bijedi, to ne mogu kriti.

12.11.2023. 22:04

Sjaj molitve na rukama

 

Sjaj obuze moje ruke,
oko čela popadale lovorike,
a na kapke sjede mrak.
Pred anđelom eto bruke,
moje besjede mnogolike
ostaviše prašnjav trag.

Trznuh se i sva protrnuh,
Vječni sud mi stiže nenadano
kao tat sredini noći.
Svjetlo svoje savjesti utrnuh,
a sad gledam isprepadano
kako nestajem u nemoći.

Uvijek stojim previsoko,
nikad nije dosta uniženja,
ne znam se poniziti.
Svjetlo bliješti preširoko,
mislim da su priviđenja,
ne znam se približiti.

Smiluj mi se, sluškinjici
koja nedovoljno bdije,
Sine Božjeg otkupljenja,
i nebeskoj Kneginjici,
koja Tvoje vino dijeli, pije,
dodaj snagu moga iskupljenja

da Ti grešne moje zazive prišapne.
Želim svašta, ali iskati neću
niti svete, niti anđele bajne;
samo da mi Tvoja milost kapne
jer u Tebi imam svaku sreću;
hvala Ti za ruke sjajne.
‎03. ‎listopada ‎2018. 16:38:23

Ljubav i Riječ

 

Ljubav od Boga, Gospodina,

riječ Mu što se srcem širi

što mi caruje u grudima i tijelu,

s Njim je meni točka dodirna

jer u Kristu milosrđe miri

i u svakom mome dijelu;

svaka čestica je moja Božji rod.

I sve moje emocije, osjećaji,

moja djela, i moj um i misao

na Drvu života jedan poseban su god.

I svi moji svakodnevni ispraćaji

u Bogu su dobili smisao.

Riječ u srcu, ljubav Kristova i riječ

koja pada u me poput čiste rose,

isto su i jedno, jedinstvena cjelina,

posveta i nježnost, med i mliječ.

U životu i u mrtvljenju me nose,

vode duh moj put visina.

Kriste, Gospodaru, pjesmo moja,

moja dušo, moja boli, srećo,

i moj dragi što u Tebi živi,

i taj narod što mu nema broja

svijetle Tvojom riječi kao svijećom

usred moga srca što se Tebi divi.

Dođi, Kristov Sveti Duše,

moj početku, moja vječna baštino,

da Te čuje svaki djelić mene;

da mi zaziv nikad nema suše,

da me krijepi od te Loze vino,

da u duši, duhu i na tijelu nemam sjene.

20.05.2021. 09:06

Tvoje pjesme

Tvoja pjesma moju dušu liječi;

naši psalmi jesu život moj.

Moje misli, tvoje riječi,

tvoje riječi, poziv moj.

U tvojim pjesmama

duša moja miruje i spava,

a Bog naš je s nama

u vedrini svoda plava.

Njegova nas vatra vuče,

od Njega se prosipaju rime,

nagurane da se k nama skuče

kao kaplje mora usred plime.

Tvoje pjesme. One sve su tu

gdje i srce moje tuče, bije;

ono čuje božansku melodiju,

ono samo u noćima bdije

kao mladi vrabac koji prhti

dok mi duša mirno čeka,

poput golubice koja drhti

dok me nosi mjesečeva rijeka.

Tvoje pjesme silaze mi s Neba,

vraćaju se kroz me kao kružni tok,

a srce ih ovo neprekidno vreba

kao vodu što je daje sveti Bok.

Tvoja pjesma moju dušu liječi;

naši psalmi jesu život moj.

Tvoje misli, moje riječi,

moje riječi, poziv tvoj.

01.03.2020. 07:11

 

Bezgrešna

 

Kao Žena

roditi Dijete,

u djevičanstvu,

kao sjena

utrobe svete

u prostranstvu,

kao položiti

na kućni stol

domaća hljeba,

vatru naložiti,

poslužiti sol,

darove s neba,

gotovo da je ono

kao Gospodu reći:

„Da, tako neka mi bude”.

Nek' čuje se zvono

u beskrajnoj sreći

za sve te ljude,

ali u povijesti

samo jedan čas

uze nam Bog

da na crti svijesti

započne spas

sveg naroda svog.

Nećemo znati

blaženstva sjajna,

ni plač i bol, ni muku.

Ona će sjati,

vječna tajna

vlastitu puku.

Slušati pogrde,

Majko nepovrijeđena,

ti, ljudsko biće,

riječi pretvrde,

Kruno iz Edena

što vječno sviće,

nikada znati nećemo.

Sina dati,

Djevice časna,

koga susrećemo

ponoćnih sati,

Božića krasna,

ti, kćeri Planinska,

sveti Grade,

koga si pratila,

Zvijezdo Rimska,

te noći mlade

da sve bi shvatila

srcem Duhovne snage

što si je ulijevala,

svog Božića Sljedbenice.

I molitve blage

duša ti pjevala,

hladovita Sjenice.

Majčice, čuj nas,

kad si Ga zadjenula,

nastade nova vrsta.

Ti rodi nam Spas

kome si ime nadjenula,

dade nam Sina Isukrsta.

28.11.2019. 18:06

Tajno ime

 

Poslanici bez te svoje puste domovine,

pomazani tu, baš u centru svega svijeta,

što zagubila je svoje pravo, staro ime

jer ga zatiru, to kob je njima kleta,

nariču po redu stiha jadikovke blage.

Nije takva melodrama hodati za Kristom

apostolu koji ljubi sve kršćane drage,

utjeha im riječ sa svetom vodom bistrom.

Nazivaju je još i sluganskim gradom

premda je metropola za puno duša

što su davno primile krštenje kradom,

progonjene zato da ih Bog prokuša.

Rođena je tamo gdje su ratovi svi trajni,

bježi naokolo tim planetom krasnim,

po svuda i gradi, ostavlja i trag svoj tajni,

svojim, samo svojim srcem časnim.

Metropola prisiljava na raštrkavanje,

a Bog daje to porijeklo im proširiti;

bezimeno, poškropljeno razvrstavanje

Duh će Sveti pravednošću još raspiriti.

To je posvećena zemlja, kamena i plodna,

tlo od svetinja i ponornica, visova i žita

zaboravljenih ratara i književnika doma rodna;

rajska mora s tisućama otoka i lakih gigabita.

Apostoli te dijaspore vjekoviti su stanovnici

ona svijetla grada što ga raspinju i napadaju

bičem, trnjem, križem što ga prte časni uzvanici;

oni domoljublje sapinju i svakom kruha daju

što ga lome danomice, to je dio im osobnosti.

Po tom poznat ćeš ih kada vidiš tu ljepotu

što je ispunjena, načinjena od sposobnosti;

tada dovest će te k vječnome životu.

10.11.2023. 11:45