Kao Žena
roditi Dijete,
u djevičanstvu,
kao sjena
utrobe svete
u prostranstvu,
kao položiti
na kućni stol
domaća hljeba,
vatru naložiti,
poslužiti sol,
darove s neba,
gotovo da je ono
kao Gospodu reći:
„Da, tako neka mi bude”.
Nek' čuje se zvono
u beskrajnoj sreći
za sve te ljude,
ali u povijesti
samo jedan čas
uze nam Bog
da na crti svijesti
započne spas
sveg naroda svog.
Nećemo znati
blaženstva sjajna,
ni plač i bol, ni muku.
Ona će sjati,
vječna tajna
vlastitu puku.
Slušati pogrde,
Majko nepovrijeđena,
ti, ljudsko biće,
riječi pretvrde,
Kruno iz Edena
što vječno sviće,
nikada znati nećemo.
Sina dati,
Djevice časna,
koga susrećemo
ponoćnih sati,
Božića krasna,
ti, kćeri Planinska,
sveti Grade,
koga si pratila,
Zvijezdo Rimska,
te noći mlade
da sve bi shvatila
srcem Duhovne snage
što si je ulijevala,
svog Božića Sljedbenice.
I molitve blage
duša ti pjevala,
hladovita Sjenice.
Majčice, čuj nas,
kad si Ga zadjenula,
nastade nova vrsta.
Ti rodi nam Spas
kome si ime nadjenula,
dade nam Sina Isukrsta.
28.11.2019. 18:06