Život naše Kraljice

Veličina Blažene Djevice Marije ne sastoji se šturo samo od Božjeg zahvata s Marijom i od Marijine velike poniznosti i poslušnosti Bogu.

Zahvatom Boga Oca Mariju je u trenutku kad su je začeli njezini roditelji, Joakim i Ana, Bog zaštitio od nasljednoga Istočnoga grijeha te je začeta i rođena kao Bezgrešna, to jest sasvim sveta, sveta kao Svetac Božji, Isus, bez grijeha i mane, samo što nije bila neko božanstvo već čovjek poput svih nas ljudi koji smo grešnici, od Istočnoga grijeha kojega nam pere krštenje pa do naše svakodnevne grešnosti. Bog je svet, sav je svet, a Blažena Djevica Marija je stvorenje Božje, kao sva druga stvorenja na svijetu. No, ipak je bez grijeha.

Onoga trenutka kada svećenik odrješuje vjernika od grijeha, i vjernik je oslobođen od grijeha jer Božje opraštanje je tada na djelu. No, samo jedan mali trenutak poslije toga vjernik je opet barem mali grešnik, to je identitet nas ljudi, to je naše imanje, naš habitus kojega nosimo na sebi kroz život. U tom trenutku vjernik već može imati prisilne grešne misli, može izgovoriti neke griješne riječi, može opet pasti u nemilost svoje grešnosti jer je pri ispovijedi obećao da će se popraviti i da neće više griješiti. I, mada će se vjernik truditi da održi to obećanje pred Bogom, on se ipak vraća u sivu svagdašnjicu ova svijeta sa svim svojim lakim grijesima koji nisu smrtni, vraća se starom načinu života što ga mora neprekidno mijenjati, vraća se društvu u kojemu grijesi prevladavaju: ogovaranje, zavist, srdžba, nedostojnost, površnost i slično. Tada dolazi u opasnost da poklekne pred navalom Napasnika koji će ga nastojati uvesti u teže grijehe, i to upravo zato jer se netom vjernik ispovjedio Bogu.

Uz Božju pomoć i obilje Milosti vjernik će izdržati napasti, ostat će sve bolje prokušan i dobar Božji sin. No, navale Napasnika nikada ne prestaju.

Napasnik je Lažac i Otac laži koji zavodi ljude, a posebno se želi okomiti na Blaženu Djevicu Mariju, tako neuglednu, tako poslušnu i tako neodoljivo neosvojivu.

I u tome je još jedna veličina naše Majke Marije: ona je čitav svoj zemaljski život provela u svojoj jakosti vjere svoje, činila je božanski mudra djela, govorila je malo, po Svetom pismu, ali uvijek na pravi način, u pravo vrijeme i na pravome mjestu.

Može li čovjek zamisliti uopće kako će u svijetu odoljeti društvu koje psuje i bludniči na svakom koraku, čiji vođe se bave politikom krađe i korupcije, čiji svi ljudi hlepe za bogatstvom i slično? Možete li odoljeti liberalizmu po kojemu se smije činiti sve što se želi umjesto da se u slobodi čovjek bori da može činiti ono što mora, a to mora biti nešto zaista mudro, obavezno, izuzetno humano? Možete li odoljeti najmilijem obroku u danima posta i molitve, možete li spustiti malo svoju umišljenost u danima pokore na skromnost i poslušnost; možete li se na taj način blago ili strože trapiti čitav život? I možete li, uza sve to, činiti božanska djela, biti Majka Boga jer svi smo mi svima sve?

Zar nije božanstvena veličina skromne Djeve, naše Gospe, zasluga i nebeska veličina svete Djevice Marije?

Kada kršćanski roditelji daju krstiti svoje dijete, oni ga također privode Gospodinu koji skida Istočni nasljedni grijeh Adama i Eve tom djetetu, ali dijete već do Prve pričesti ispovijeda svoje svježe grijehe, kao i kasnije, pri sakramentu Pomirenja i Krizme koja mu je inicijacija za zrelost i za razboritost vjerskoga života, naročito i za mudru umjerenost.

Grijesi se opraštaju, ali svaki nosi sa sobom i posljedice, neovisno o tome što je Bog oprostio pokajniku njegove grijehe. To su vremenite posljedice koje se također nakupljaju kroz dugi niz godina. Zato vjernik živi sakramentalnim životom, zato puno moli, najučinkovitije je moliti Gospinu krunicu gdje vjernik promatra Isusov život i djela; zato pristupa sakramentima opraštanja od vremenitih posljedica grijeha, zato puno moli za duše u čistilištu; zato čita neprekidno Bibliju i pobožno sluša homilije; zato gleda da se riješi svojih mana i da su mu djela u skladu s riječima koje su pobožne.

Marija je činila na svoj skroman način velika djela.

Naša Gospa bila je od početka neodvojiv dio svoga Sina, Isusova božanskog i ljudskog života, Njegova propovijedanja Radosne vijesti i poziva na obraćenje ljudi k Bogu jedinome; bila je neodvojiv dio Isusove Muke, smrti i uskrsnuća, ali i uzašašća Isusova na nebo i poslanja Duha Svetoga na Crkvu gdje je bila voditeljica u molitvenom životu vjernika, apostola i sljedbenika Kristovih kao Majka svoga naroda.

Marija je primjer i uzor ljudima, posebno vjernicima koji su svi pozvani na svetost i čistoću života, ona je najveći pokazatelj vjernicima što im je cilj i način kako postati svet, a to znači ući u zajedništvo Presvetoga Trojstva, postati kao ljudsko biće dionikom božanske naravi kao što je i Marija oduvijek bila, Božje stvorenje kao značajna pripadnica božanskome i nebeskome i sudionica vječnog života u beskrajnom blaženstvu.

Po Mariji dolazimo k Isusu, bez Marijine blagonaklone pomoći teško ćemo Boga upoznati i zaista ljubiti; Marija je naša odvjetnica na Posljednjem sudu jer Grijesi su ono što će nas optuživati. Marija će imati odlučnu ulogu u presudi Boga i svetih dionika božanskog života, zajedno s Isusovim apostolima, za blaženi vječni život svakog čovjeka.

Često ju nazivamo Majčicom i našom Kraljicom, ali Marija je Majka Boga i svih vjernih ljudi; Kraljica neba i zemaljskih obraćenika, stvorenje ljudsko i Žena koja se zbog neopisive božanske snage svoje nevinosti i čistoće jedina među ljudima oduprla Đavlu te nikada nije počinila grijeh. 14.10.2023. 10:42

Gospodine, pogledaj na Majku svoga Sina i usliši nas.

Sredstva spasa

Pristati uz Isusa, to znači ostaviti gotovo sve, sve što i tko nije Isus Krist.

Za to je potrebno Boga upoznati da bi se moglo prepoznavati što je od Gospodina, a što nije. Tu se lako pogriješi, ali kad je vjernik uporan, ustrajan, strpljiv molitelj, kada živi sakramentalnim životom i pohađa različita misna slavlja i slavi Euharistiju, kada pobožno sriče Sveto pismo i nastoji djelovati u skladu sa svojom vjerom i molitvom, tada već bolje zna raspoznavati duhove, razlikovati dobro ili još bolje. Jer Gospodin svome vjerniku pomaže.

U prispodobi o talentima (minama) govori se o tome kako Bog podijeli trojici upravitelja neka sredstva i ode na daleki put. Kad se Gospodar vratio s puta, pregledao je svoj dobitak. Oni upravitelji koji su stekli na svoja sredstva još dobitka, dobili su pohvalu od Gospodara, a onima koji su sredstva sakrili i čuvali za Gospodara, Bog je to oduzeo i dao onima koji su stekli nova sredstva na temelju onih koja su dobili.

Sredstva mogu biti blaga, talenti i nadarenost, sredstva spasa.

Ako netko lijepo pjeva pa ode u školu pjevanja, umnožio je svoja sredstva. Poslije ode u glazbenu školu i nauči svirati neki instrument, umnožio je svoja sredstva još više. Tada nauči svirati i drugi instrument i umnaža dalje; ode na turneju s orkestrom i nauči strane jezike, kulturno se razvije i otkrije u sebi još nadarenosti. Tako Bog daje svojima različite darove. Tko sakrije svoj jedan jedini dar, i njega će izgubiti, a tko s jednim darom krene, dobiva u izobilju druge darove.

Bog daruje čovjeku vjeru, to je najljepši dar poslije dara života zemaljskoga. Čovjek koji odlučno primi i prihvati dar vjere, već je dobio dar vječnoga života, dar ljubavi prema Bogu, sebi i drugima, dar ustrajne nade u uskrsnuće tijela; dar molitve i kontemplacije; dar tjelesnih sposobnosti; dar mudrosti božanske, ne samo zemaljske već i nebeske; dar svećeništva, kraljevanja, prorokovanja, dar savjeta i jakosti, dar razuma i razboritosti, darove znanja, dar lijepe pobožnosti, prekrasan dar straha Božjega, dar razlikovanja duhova i poziva, dar liječenja i tako u beskraj.

Tko ne prihvaća darove koje nađe da mu ih je Gospodar dao, tko ih omalovažava, tko ih sakriva, taj zapravo rasipa sve ono što je mogao razviti, sve darove koje je mogao dobiti da je prihvatio onaj jedan ili onih nekoliko darova koje je prepoznao da ima.

Ima li koga da nema nikakva dara, dar govorenja, dar čitanja, dar pisanja, darove razumijevanja bespomoćnih, dar utjehe, dar bogatstva materijalna koje se može, uz dar mudrosti, lijepo umnožiti?

Kažu da je pokora za grijeh ogovaranja zapovijed penitentu da prosipa perje i poslije  sve što je prosipao od perja mora pokupiti. 13.10.2023. 21:42

Ima li koga tko nema dar računanja?

Ima li netko tko nema dar sabiranja, zbrajanja, množenja?

Ima li netko dar dijeljenja?

Ima li tko dar kuhanja ili, još ljepše, darove potomstva, blagoslove?

Ima li netko tko nema dara od Boga?

»Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire, rasipa.« Lk 11,23

 

gordanatomljanovic: Pustinjski Bog

gordanatomljanovic: Pustinjski Bog:   Ona koja je povjerovala tome, kako navodno su Ga zvali narodi velikih gradova, pustinjskome Bogu, ona koja Mu je odmah rekla da je službe...

Tanka crta

Nećeš valjda u ratove kročiti

da te horde napadaju s leđa,

ljudi koji ratuju bez Boga,

koji žele tuđi život oročiti,

a ne brane, kao ti, zidove svih pređa

pred pohlepnom navalom Zloga?

Ljudi se podijelili poput kukolja i žita,

svak na svoju zastavu priseže

kao da još ima izobilje ulica i dana.

Ni za što na svijetu nitko te ne pita

da l' te nešto priječi il' ti srce veže,

je l' ti došlo doba tvoga umiranja.

Ah, ne, valjda nećeš se junačiti,

uzmi samo konce sve u svoje ruke,

sebe kontroliraj potpuno i strogo.

Netko će ti i ordenje zakvačiti,

reći ti da ideš, da se čuvaš bruke,

da priskrbiš pobjedu i plijena mnogo.

Gospodin je na istoj, tvojoj strani,

nebesa te čekaju da tom Sudu priđeš

da bi mogao se i ti, i dom tvoj posvetiti.

Za te vrijedi samo reagirati u obrani,

to je ona tanka crta na koju naiđeš.

Sve će boli Bog tvoj kraljevski osvetiti.

13.10.2023. 18:49

 

Blaga opomena

 

Slutim krike iz nebeske ure,

vapaj mučenika, svetaca i anđelica.

Kao silan poziv, to je zov kulture

što u jutrima ga čeznu nijeme ptice.

Konačna vremena, dar života zorom,

u kojima živim, u kojima dišem

i s kojima putujem zemaljskom korom;

Boga molim, svoju dušu pišem.

Svaki malen čovjek ima toga sluha,

i u sutonima, i u praskozorja

kada lakše osipa se snaga Duha,

kada zvona miruju još podno gorja,

mada morala bi zatutnjati snažno

da se budnica ta čuje na daleko

radi svega što je dušama sad važno

puno više nego proliveno mlijeko.

Nije zavjera, niti smak bi bilo to,

već je blaga opomena

malenima koji ne gledaju zlo;

i na Krista uspomena.

Rekao je tako, mnogi pamte to i znaju,

jedan čovjek, to je jedan čitav svijet.

Dragocjen je pravednima u svakome kraju,

zbog njega bi pčele prekinule let.

Pokraj sakrivena grmlja pase janjad,

mekeće o tome rajskome životu,

mada meteori padnu, zviždi tanad;

čuvaju još uvijek nebesku divotu.

13.10.2023. 05:43

Nametnik na čovjeku

 

Kad se čovjek jednom obrati, kad se s puta grešnoga vrati k Bogu, iz zemlje tmine, s putovanja u kvar, tada je njegov povratak slavlje za anđele, a pokora i kajanje za tog čovjeka grešnika. Bez onoga duboka osjećaja kajanja i osjećaja krivnje grešnik ne može računati da se obratio. I bez one tople i nježne zahvalnosti prema Gospodinu, čovjek ne može biti siguran da se obratio i postao novi čovjek u Gospodinu. To se događa svakodnevno u životu iskrenog vjernika, u vjernikovom zajedništvu s Gospodinom.

Ta borba čovjeka protiv grijeha nalik je nekakvoj simbiozi gdje čovjek shvati da je grijeh kao parazit koji nastoji uhvatiti što dublje korijene u duši. Ako čovjek inače hoda s Bogom, on zna razlikovati duh oholosti, pohlepe, lijenosti, zavisti, bludnosti i ljubomore od duha mira, ljubavi i pravednosti. Tako vjernik zna da je u grijehu, ali mu nije dovoljna samo svijest o tome da se iz grijeha izvuče, da se parazita I uljeza oslobodi.

Potrebna mu je molitva, žarka molitva i pokora, bilo manja, bilo veća i teža. Grijeh ne podnaša molitvu Bogu, od nje se raspada i trune, a od pokore u vjerničkom životu nestaje na dugo vremena ili zauvijek.

Vjernik je siguran od grijeha kad redovno moli i ima kvalitetan molitveni život u kojemu spoznaje Gospodina i u kojemu ga Bog obasipa milostima svojim. Ako još i slavi pokorničke molitve i slavlja, ako se redovno ispovijeda, tada je na dobrom putu prema svetosti i također je svjestan božanskoga milosrđa jer Bog hoda uz vjernika, nastani mu se u duši, u tijelu, u duhu i taj zajednički životni hod mijenja čovjeka iako takav vjernik ostaje jedna te ista osoba. Vjernikove riječi i djela ukazuju na to da je to drugačiji čovjek, da je jednostavno dobar, plemenit, mudar, krepostan i umnaža svoje vrline. Tako vjernik postaje svet, postaje čist, čist od parazita.

No, Bog mora i prokušati svoga molitelja kako bi taj vjernik postao više svet i više čovjek, tako Bog vjernika čisti, pere, hrani, očovječuje i posvećuje.

„Braćo moja, pravom radošću smatrajte kad upadnete u razne kušnje znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću. Ali neka postojanost bude na djelu savršena da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostatka.” Jak 1,2-4

Takav kršćanski život može biti naporan jer Napasnik stalno vreba i što je vjernik više svet, to je Napasnik više nasrtljiv.

»Kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, luta bezvodnim mjestima tražeći spokoja. Kad ga ne nađe, rekne: ‘Vratit ću se u kuću odakle iziđoh.’

Došavši, nađe je pometenu i uređenu.

Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uđu i nastane se ondje. Na kraju bude onomu čovjeku gore nego na početku.« Lk 11, 24-26

Neprekidna borba protiv napasti, protiv vlastite grešnosti čini čovjeka boljim, jačim, čvršćim, mada mu nije lako ili baš zato što su kušnje slatke, ali su napasti, barem u početku, gorke i teške. 12.10.2023. 09:52

No, ne bori se čovjek sam. Bog hoda s njim, Bog stanuje u vjerniku i otklanja napasti, mada ne i svoje kušnje jer iz kušnji vjernik izlazi sam, i to bolji i postaje svet više, a grešan manje. No, kad napasnik vidi da je vjernik svet, napada sa svih strana, obilazi oko vjernika i vjernikovi vapaji dovode mu Boga u pomoć.

Zato sveti Pavao kaže:

„Najradije ću se još hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova. Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak.” 2 Kor 12, 9b-10

Dva životna puta

 

Dva su puta: ili hodaš s Bogom, ili pričaš, a ne činiš.

Reče otac sinu neka ode mukotrpno raditi u vinograd, a sin odgovori da hoće. Ali nikada ne ode i ne posluša oca.

Tada reče otac drugom sinu isto, a sin mu odgovori da neće, ali ipak poslije ode i mukotrpno radi u vinogradu. Taj bijaše poslušan, a to znači da hoda s Bogom.

Može se čovjek osjećati nesposobnim za takav mukotrpan rad.

No, ubrzo vidi da mu Bog čini veći dio posla i još mu daruje u izobilju svega što je čovjeku neophodno potrebno za zemaljski, ali još više za nebeski život.

Prvo, dakle, i osnovno je da se obratiš u vjeri, da poslušaš Boga. Tada ti Bog daje, ne da hodaš s Njim, nego da On hoda s tobom. Ako si se u posluhu prema Bogu obratio, tada znaš da si prah i da Bog neće ispunjavati tvoje želje i hirove. Također znaš da imaš neku obavezu, neki poziv koji je samo tvoj poziv od Boga. Potom shvatiš da je to križ, težak i sladak. Ti i tvoj Bog hodate zajedno. Slatko je što si shvatio što želiš biti, što želiš učiniti i shvatiš da je to nešto jako ugodno. I Bog ti daje u izobilju. Križ je težak jer si stalno na nekim kušnjama kada te Napasnik vabi da ne slušaš Boga, baca ti strelice sumnje u Boga i tebe samoga, sumnje o tome jesi li na pravom putu. Ali tome odolijevaš, sve više i bolje, jer je Bog tvoj zaštitnik, obrana i zaklon. Tada, kad si iskušao svoje snage i svoje napasti, počinju te pogrđivati, ismijavati i protjeruju te.

Svi odbacuju taj Isusov kamen kao pretežak napor.

Zato smo vjernici kršćani koji vole improvizirane zapadnjačko - budističke sladunjave izričaje o tome kako je sve savršeno, kako je svijet lijep, kako će zavladati ljubav među svim ljudima i slično.

Kršćanstvo nije bajka već to je onaj kamen što ga svi odbacuju.

Pretežak je.

Nespretan.

Ljudi grade svoje kuće od kamenih blokova. Da bi se sastalo kamenje neke vikendice na moru, potrebno je veoma stručno ugraditi onaj kamen koji je pretežak i nespretan, a ugrađuje se na kraju gradnje kako bi držao čitavu građevinu, i to sigurno i čvrsto. Znači da taj kamen, koji je težak i nespretan, treba uglaviti na točno određeno mjesto, on spaja lukove koji služe kao vrata. Taj kamen je središnji kamen i kada se jednom dobro ugradi, više ništa ne može srušiti tu građevinu, naravno, ako nije načinjena na morskom pijesku već na stijeni. Taj kamen se zove kamen zaglavni. To je Isus Krist, kamen kojega odbaciše graditelji, kamen koji postade kamen zaglavni. Jedini bez kojega se ništa ne može izgraditi.

Mnogo je pozvanih, ali je malo izabranih.

Onaj koji hoda s Bogom je izabran ako nije odbacio u svojoj građevini težak i nespretan kamen.

Oni koji grade kućice od karata zovu se svakojakim nazivima, kao da su to isto vjernici, ali vjernici neke druge vrste ili kategorije. I jesu.

Njima nije potrebna Božja pomoć, oni sve mogu sami, promiješati karte, načiniti piramide od karata, porušiti ih, pospremiti uredno karte u kutiju. Oni zapravo Boga ne trebaju kao ovi s kamenjem koji hodaju s Bogom. Njima je sam Bog onaj kamen koji stoji na njihovoj građevini, neće ga Napasnik srušiti, niti kakav podrugljivac, niti kakav provokator.

Izgleda da je Gospodin Isus pozvao sve nas u svoju Crkvu.

I svi smo grešnici, osim Blažene Djevice Marije.

Tko je onda taj koji ne hoda s Bogom?

Tko se može spasiti od smrti?

Na takva pitanja Isus daje neizravan odgovor: Borite se da uđete na uska vrata. Jer široka vrata vode u propast.

To, kao prvo, znači da se sada još ne zna tko je zaista izabran i tko hoda s Bogom. Mnogi vjeruju da idu pravim putem.

No, ući na uska vrata znači da čovjek mora biti mršav, malen, i bez ikakvih tereta i bez karata, i bez kamenja, slobodnih ruku i nogu, slobodne duše od grijeha. Jer grijeh će zaista polako nestajati, a sveti život će, uz Božju pomoć, napredovati do velikih razmjera.

Duša je sama po sebi velika, ali za dušu ne moramo brinuti kako će proći u nebesa ako slijedimo put pravednika, ako hodamo s Bogom. 12.10.2023. 00:25

„Tako dakle više niste tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani ste svetih i ukućani Božji nazidani na temelju apostolâ i prorokâ, a zaglavni je kamen sam Krist Isus. U njemu je sva građevina povezana i raste u hram svet u Gospodinu. U njemu ste i vi ugrađeni u prebivalište Božje u Duhu (Ef 2,19-22).”