Čuti jasnu i glasnu tvrdnju da je Isus uskrsnuo znači to bez loše reakcije i pitanja oduševljeno prihvatiti, u većini slučajeva, a može se i preko toga prijeći s velikom nevjericom i sablažnjavanjem. Trećega načina nema.
Nije samo pitanje vjerujem li to ili ne vjerujem jer to je tvrdnja, vijest o događaju, činjenica.
To je odgovor na sva ljudska pitanja. Na potragu čovječanstva koje ima uvijek samo loša iskustva sa samim sobom. Jer ratovati i mučiti se kroz život, a s puno nade da će biti bolje, to može samo slabo svjestan čovjek. Tko je tako naivan da misli da će sve na svijetu odjednom ili postepeno postati bolje, a dobro zna da čovječanstvo nikada ne uspije pronaći rješenja protiv najvećih zala na svijetu, protiv gladi, bolesti, rata, smrti ...?
Svi, svi smo tako naivni. Jer ne možemo prihvatiti takvo stanje kao redovno i uobičajeno, kao stalno. Jer svi mislimo da smo besmrtni, a nada nam je sažeta u riječima kako se ne zna o tome ništa, ništa o tome što slijedi poslije smrti pa tako izmišljamo mnoštvo religija i kažemo da smo religiozni.
Toliko smo smeteni u tim svojim besmislenim traganjima i životu da nismo sposobni sagledati istinu: život ima smisla jer je Isus uskrsnuo, Božji Sin koji se utjelovio po Duhu Svetom u krilu Djevice Marije i postao čovjekom.
Mnogi će reći kako nisu religiozni jer je religija praznovjerje ljudsko. Ali mnogi drugi umeću stvarnost Isusova uskrsnuća baš pod religiju, kao da je to nešto odvojeno od života, nešto privatno, neko magijanje i vračanje. Odmahujemo na to jer tu pada previše riječi koje su mnogima nekako nerazumljive i nestvarne.
Ali činjenica ostaje, Božji Sin je umro mučeničkom smrću, a poslije tri dana je uskrsnuo.
Eto one nade čovječanstva!
Eto odgovora koji ima smisla jer ljudi se sami neće popraviti, došao je Stvoritelj da nas spasi. Poslao je Sina svoga, spustio se iz daljina i visina, došao s one strane sasvim nejasno za ljude jer „s one strane se ne može stići ovamo”.
To nije čudo, to je Bogu normalna stvar, to je Božja ekonomija spasenja ljudskog roda i svega svijeta. A i ta čuda o kojima se priča, to su također normalne pojave, samo što nisu uobičajene nego se rijetko dogode.
Ništa od toga nije nemoguće, nevjerojatno.
Nemoguće je uporno ponavljati da će sve biti bolje iako se na svijetu već jako dugo vremena nije ništa riješilo.
Moramo se učiti navikavati na Božju svemoć jer Bogu ništa nije nemoguće, to je samo ljudska kategorija, samo ljudska. A znamo kako to ide među ljudima, besmisleno i naopako.
I svi umiru, definitivno. Umiremo zbog te naše mane da nigdje nemamo uspjeha, stvarnog uspjeha i zdravlja, blagostanja i ljubavi. A ipak naslućujemo da nam je to sve potrebno, da naš identitet i život mora imati nekog smisla kao i naš trud i rad.
Mnogi se smješkaju: naravno, pa duša nam je besmrtna.
Kakva nam je korist od tog podatka, jesmo li zbog toga imalo bolji ljudi, ili sretniji? Zar si zbog toga ne dozvoljavamo svašta, nerede, zlobu, zločine jer svejedno će nam duša živjeti. A na koji način, nije važno jer duša je uvijek dobro.
E, pa nije.
Mnogi bi radije totalno umrli, zauvijek, toliko su im životi i duše uništeni. A sve zbog površnog vjerovanja jer duša može biti besmrtna i dobra, ali veća je mogućnost i vjerojatnost da je pohlepna i ohola, zavidna, požudna, zločesta, ljubomorna, ubilačka, a zato je na mukama paklenim gdje je plač i škrgut zubi, kao i do sada u svijetu živih na zemlji.
U tome je velika novost Kristovoga uskrsnuća. Svetac je, bio i ostao, i tako moćan da će zbog Njega uskrsnuti svi ljudi, duše, tijela, duhovi.
Zavisi samo na koji način i s kakvim djelima su ljudi živjeli. Ako su sveti, uskrsnut će na blaženstvo i bit će im vječno lijepo i dobro. Zato i jest nastala vjera kršćanska, za novo nebo i novu zemlju pravednika koji slijede Isusa Krista. 04.10.2023. 15:16
„A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša, još ste u grijesima.” 1 Kor 15,17
