Misliš
li da ćeš se olako provući sa svojim neposluhom, grdno se varaš.
Ta,
zar nam nije svemogući Bog pokazivao u biblijskim knjigama Staroga
zavjeta kakvi smo i jesmo li zaslužili život što nam ga dade
besplatno? Zar nije kažnjavao prijestupe svoga naroda, svojih ljudi
i to strogo i bez dopuštenja na prigovor? Zar nije odgoj djece po
svem svijetu zasnovan na roditeljskoj kazni za dječji neposluh i
nagradi u obliku smilovanja svoga ako se tkogod zauzeo molbama za
oproštenje? Nije li dijete zaslužilo pohvalu i nagradu kada učini
nešto dobro?
Koliko
samo roditelja ne obraća pažnju na dobrotu i posluh svoje djece da
bi djeca naučila da je sve dobro dok roditelji ne započnu s
kažnjavanjem i prijekorima, to jest ako šute, znači da je sve u
redu? Nisu li korijeni takvoga stava u Gospodinu Bogu i Njegovoj
pedagogiji gdje čovjeku postaje jasno da nikada nije tako dobar da
bi zaslužio – život? I da je čovjek samo prah zemaljski? I da je
zaslužio kazne koje ispašta, kazne za laži i prijevare, kazne za
ubojstva i neposluh, za krađu i zlodjela?
Evo
Mojsijeve sestre Mirjam kako prigovara Mojsiju kojega je Bog obdario
milošću te mu dopustio da razgovara sa samim svojim Bogom izravno i
da povede narod iz ropstva. Mojsije bijaše dobar, po Božjoj riječi,
najbolji čovjek na zemlji svoga doba, a to bijaše kada ga Bog
milošću svojom izabere od svih ljudi svojega Izabranog naroda.
Gospodin
je kaznio Mirjam zbog prigovaranja Mojsiju te se ona ogubavi, ali
Mojsije odmah zamoli Gospodina usrdnim prošnjama i molbama da ju
ozdravi od gube. Mojsije nije obećavao da će sve biti bolje ako Bog
posluša njegove molbe, nego samo je iskreno i usrdno molio Gospodina
za oproštenje.
I
to je jedini način za izbjegavanje kazne Božje: priznati se
neposlušnim i nedostojnim života i moliti Gospodina za oproštenje
i milost.
Jer
Bog ljubi sve ljude, za sebe nas je stvorio, a mi, ljudi, ne možemo
se spasiti svojim dobrim djelima, svojim ponosom i plemenitošću jer
nismo nikada ravni Božjoj moći i dobroti. Ni po milosrđu nismo
ravni Bogu.
Misliti
da nešto vrijedimo, znači biti neposlušan Bogu koji zna sve i koji
svime upravlja, Bogu koji je Pravednost, Istina, Život i Milosrđe.
Evo
Krista u spisima Novoga zavjeta da ispuni Božju riječ i Božja
obećanja po kojima će nam dati svoga Duha da u srcima našim
zavlada vjera i povjerenje pa i ljubav prema Stvoritelju.
Ne
samo da je Isus ispunio Božju riječ, riječ Oca svoga već se
pokazao toliko dobrim i milosrdnim kako ne može običan čovjek i
smrtni prah niti zamisliti.
Kada
je bila oluja na Genezaretskome moru po kojemu su plovili Isusovi
apostoli, Isus im dođe hodeći po uzburkanim valovima. Učenici
pomisliše da je Krist samo neka utvara, ali Isus se javi i reče im
da ne strahuju.
I
tada Petar odgovori Isusu, zamoli Ga da mu dopusti da i on hoda po
moru i da dođe Isusu u susret. Prava i iskrena molba Petrova nije
ostala bez odjeka: Isus ga pozove, Petar zakorači u more i krene po
moru prema Isusu, ali kada vidje ogromnu rušilačku snagu oluje,
prestraši se i počne tonuti u more. Isus dohvati Petra i izvuče
ga, pomože mu da nastavi hodati te uđoše u lađu. Tada Isus naredi
vjetrovima i moru da se utišaju, a apostoli vidješe da je Isus
zaista Sin Boga.
Ako
te je Isus pozvao, tvoj posao je da ideš poslušno za Njim kako bi
preživio sve brige, nevolje i svoje grijehe. U tom posluhu nalazi se
obećanje i poziv Sina Božjega u obliku tvoje vjere i povjerenja u
Boga u kojima ćeš spoznati da je Bog sama Ljubav i postat ćeš
dionikom ljubavi Boga Oca nebeskoga, svoga Stvoritelja i Roditelja.
I
spoznaj da ovisiš samo o Bogu i da sve ovisi o Kristu i tvome
zajedništvu s Kristom u ljubavi. I pazi da ne posumnjaš u to
nikada. 08.08.2023. 12:29
„Petar
prihvati i reče: »Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k
tebi po vodi!«
A
on mu reče: »Dođi!« I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi,
pođe k Isusu.
Ali
kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: »Gospodine,
spasi me!«
Isus
odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: »Malovjerni, zašto si
posumnjao?« (Mt 14,28-31).”