Javna tajna

 

Odat ću ti dio javne tajne

da se oko mene nikada ne vrte

prazni snovi noći sjajne

već da samo obećanja prte

Boga naša koji u snu daje,

koji prati svaki trzaj moga lica,

koji kao plutajuće drvo traje

da ni uzdah ne bude mi besmislica.

Majka naša, Gospa skromna

prelijepa je u svom žiću

za ta moja putovanja pomna,

uvijek ravna posvećenu piću.

Znam da želiš, znam da tražiš

utjehu za moje nevolje i jade.

I ti, takav, u njoj mene snažiš

i tako mi pružaš izobilje nade.

Još je značaj naše braće

i sestara to što svi su jako živi,

a i moje srce otkucaje kraće

nit ne broji već se samo divi

svim ljepotama u ovom raju.

Zato molim za te i nemoj mi reći

da bi rado stigao ti svome kraju,

da ti ne bi bilo kraja sreći.

O tom danu ništa ne znam,

nije to toliko sada važno.

Mada sretna, tajne ne dam,

još za stih te grlim snažno.

13.07.2023. 22:59

Majka Božja Bistrička

Marija Bistrica, Nacionalno Svetište kraj Zagreba

 

Danas neću pjevati balade,

klanjat ću se svetinjama.

Onaj što mi dah života krade

neka jeca pred nebeskim zidinama.

Danas Majka toga svijeta,

crna kao od požara spas,

slavi se sred puka speta

da od nevolja obrani nas.

K'o što nije gorjela ni ona,

tako sada temelji ne gore,

tako neće sići nitko s trona

čije ruke Majci odgovore.

Gdje bi kamen žrtvom cvasti,

gdje se ponornice ruše,

neće proći oblak tmasti,

neće stići sve do njene duše.

Gdje sve šume njene gore,

dolazi i mraz, i kiša, i oluje.

Tko li se usudi, sinje more,

mačevima zaustavit njene struje?

Molim tebe, Bistrička ti kćeri,

da me opet srsi prođu

kad zapjeva u glas narod cijeli,

kada moje molitve ti dođu.

Hvali, slavi Boga mila,

dušo moja moje slatke Majke,

čija desnica te izvadila

da ti nisi samo riječ od bajke.

13.07.2023. 10:44

Isusovo svadbeno vino

Toliko puta, Isuse, Ti si intervenirao za moju sudbinu i to mogu sigurno tvrditi.

Koliko li si tek puta intervenirao i po mome anđelu čuvaru, i po ljudima, i po svojoj providnosti i određenju, a da ja to uopće ne znam.

A moj život je jedno jedino dragovoljno služenje Tvojoj volji, služenje ljudima do krajnjih granica koje Ti uporno pomičeš sve dalje i dalje, sve dublje i šire. I ne samo zato što sam ja tako odlučila ili zato što uvijek iznova tako odlučim, već zato što mi je Otac dao takvu narav i dao mi je vjeru, to jest, mene je dao Tebi, Kriste, a Ti si me sačuvao u svome imenu. Ne vladam ja sobom jer kad bi bilo po mome, ne bi me bilo u svijesti koju još uvijek imam, usprkos tim istim ljudima, a za volju volje Tvoje i Tvoga proviđenja.

Ljudi za druge nemaju puno razumijevanja i kako bi onda mogli imati empatije za druge, vremena za druge koji kao slabašne dušice trpe i autoagresiju jer ne mogu niti zamisliti da bi radili protiv ljudi, čak i kad se ljudi omalovažavajuće i podsmješljivo ponašaju prema onima koji nemaju „laktove” za grubo probijanje kroz život.

Jer što mi vrijedi uspjeh ako sam pregazio ljude koji su mi se micali s puta za moje dobro?

I što tim ljudima vrijedi osveta kad im od osvete ne može doći ljubav i razumijevanje nego samo još više podsmijeha i mržnje?

Ljubavi Kristova, znam da materijalni plodovi ne znače puno.

Duhovno blago, ono koje ne mogu izjesti moljci i koje mi nitko ne može ukrasti, čak ako i postane još više požrtvovan od mene, moji su plodovi za život svijeta oko mene, oni koje mi daješ vidjeti. I makar često ludim od brige i jada, još više mi razum u svjetlu vjere moje govori da ne slijedim svoje tako ljudske osjećaje nego Tvoje zapovijedi, Bože. A za drugo nisam ni sposobna. Moja mi vjera govori da je sve na svome mjestu. I da mi Ti ne bi dao da stradavam radi stradavanja.

Nikada nije onako kako ja pomislim da bi moglo biti i znam tada da ne mogu sprovesti u djelo opake stvari i misli. Ti načiniš čudo o kojemu ja niti ne sanjam. Ti od lošega činiš nešto vrijedno i dobro i radost mi daje Tvoja nagrada jer u Tebe se, Gospodine, uzdam.

Ti si moje duhovno blago na kraju vremena,

Ti si moje svadbeno vino koje se čuva kao nagrada za vrhunac slavlja i kao plod za svršetak i kraj svih muka. 12.07.2023. 19:01 

Kršćanska sloboda

Žeđam Te, predivni Kralju moj, žeđam Te samo duhom svojim, a duša i tijelo se u toj žeđi odmaraju.

Duhovna sloboda je nešto potpuno besplatno i ne traži neke posebne napore od čovjeka u svijetu.

Sloboda je općenito obaveza čovjeka da živi po svojoj savjesti. Budući da mnogi ljudi u grijesima zataškavaju te grijehe, savjest postaje nečujna pa ljudi traže slobodu na sve druge moguće i nemoguće načine, traže socijalno blagostanje, traže bogatstva, odlaze u političke dubioze, a ne znaju da su slobodni kada, poput ovoga naroda, posvete svoj život borbi i obrani ugroženih, bore se za druge kao da su najsretniji kad su robovi tih neprestanih političkih previranja. Za taj osjećaj slobode ništa drugo im nije potrebno, kora kruha, kap vina.

Često me opsjeda sumnja, Isuse, strah i briga za moju duhovnu slobodu i samotnost. Bojim se da ne mogu trpjeti zavist, ljubomoru i zlobu ili pohlepu kod drugih ljudi jer to isto ne toleriram kod sebe same. Imam dovoljno posla sa svojim grijesima, nisu mi potrebni tuđi grijesi na mojoj grbači.

A zašto tako razmišljam?

Zato jer sam jedva dočekala u životu ovu jedinstvenu priliku. Čim sam je naslutila, prigrabih je k sebi kao najdragocjenije blago. Neću duljiti pričama o sebi, točno znam što moram imati, a bez čega mogu živjeti. Nisu mi potrebni svi ti ljudi koji misle da sam čudakinja, zaista mi nisu potrebni.

Potreban mi je zrak, onaj koji struji, potrebna mi je voda i samoća. Nisam vezana za predmete, pokretnine i nekretnine. Vezana sam za duhan i kavu, za tipkovnicu jer pisati i čitati ne mogu niti za odgovarajućim stolom. Tipkovnica je puno jednostavnija i brža pa brže lovim nadahnuća.

I potrebne su mi neke druge pjesme, ne moje već one koje su mi svirale u životu, s ljudima koji su pjevali, s glazbenim instrumentima koji ulaze u srž ljudske duše.

Potrebni su mi ljudi koji me neće ometati u noćnom životu jer na sunce ne smijem i teško podnašam vrućine.

Lijepa slobodo, plode starosti mojih dana koji su već zašli dublje u vjerski život i koji su poprimili stil beskućništva...

Eto, na primjer, više volim biti s marginaliziranim ljudima koje nitko ne vidi i ne čuje pa su navikli na slobodno mišljenje i govor, koji su postali mudri od te duhovne slobode.

Puno više olakšavajuće od neprekidnih političkih govora intelektualaca koji se ne snalaze u novovalnoj kulturi smrti.

O, krasna slobodo koju daje naš Bog, Isus i svi sveti!

Gdje ti je blago? Gdje je ono što ti je dragocjeno? U srcu, na duši i na poslušnom i ogrubjelom tijelu.

Lijepo je manipulirati slobodno svojim umom i rukama, nogama i stopama. Jednako tako lijepo je dati se manipulirati Onome tko ti je u srcu.

Slatka, slatka slobodo gdje se nadahnuća pretječu, gdje te miluje noćni povjetarac koji se ima pretvoriti u jake vjetrove što donose guste kiše.

U miru i tišini ili sa slušalicama na ušima lijepo je živjeti ovako, praznih potreba i nikada doteklih grijeha jer grijesi gube snagu što im je daje ta ista kultura smrti, taj grobovski mentalitet, ta krvoločna zvijer koja opsjeda ljudske duše.

Ne, ne moram se socijalizirati pod svaku cijenu.

Ne moram otići među ljude koji ne dopuštaju da im se neka čudakinja tako naglo i tako duboko približi. Moram paziti na svoje psihičko zdravlje, a ova duhovna sloboda je upravo to, Isuse, lijek i zdravlje.

No, to nije sve, to nikada nije bio imperativ.

Ta sloboda je Tvoje, Gospodine, izravno posvećenje za raj.

11.07.2023. 02:59

 

Crna nevjesta

 

Teško sam Te slijedila u tami

kad su zlodusi se strašno upirali

sve zamračiti mi da me noć primami,

spletkama se snovima mi uplitali.

Teško sam Te slijedila u boli,

nevjera me sumnjama svu zbunila,

kad je rušila me dok se moli

pa me kao crnu nevjestu okrunila.

Teško sam Te slijedila vrhovima svijesti

kada nisam znala hoće li to stati,

kada nisam znala kad ćemo se sresti,

niti postoji li anđeo koji me još prati.

Teško sam Te slijedila u grijesima,

nemoćna od straha i tjeskobe,

vukla me je struja hladnim osmijesima

da me prijetvornosti sve zarobe.

Teško sam Te slijedila u beznađu,

srce nije dalo da se očaj moj premosti,

da me ruke Tvoga povjerenja nađu;

Kriste, Bože moj, oprosti mi, oprosti.

nedjelja, 22. travnja 2018. 06:06:11

Psalam 119

 

Iz svega srca vapijem, Gospodine, usliši me: *
    tvoja ću pravila čuvati.
K tebi vapijem, spasi me, *
    tvojeg ću se držat svjedočanstva.

Pretječem zoru i molim za pomoć, *
    u tvoje se riječi uzdam.
Oči moje straže noćne pretječu *
    da razmišljam o besjedi tvojoj.

Po svojoj dobroti, Gospodine,
    glas mi poslušaj, *
    i po svojoj odluci poživi me.
Primiču se koji me podlo progone, *
    daleko su oni od Zakona tvojega.

A ti si blizu, Gospodine, *
    i vjerne su sve zapovijedi tvoje.
Odavno znam za tvoje propise, *
   da si ih sazdao zasvagda.

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Ps 119,145-152 (KOF)

Vjera zdravog razuma

Vjera i razum nisu u sukobu, ali razum i razum jesu. Zdrav razum je u sukobu s gubitkom zdravog razuma što si ga svojim grijesima načine lude i luđaci koji ne znaju što govore i što čine.

Vjera, naprotiv, je dar ljubavi, a ljubav je jedina koja može dati ljudima dobar i zdrav razum i razboritost. U tome je i jedna od trajnih vrijednosti teologije i teoloških znanosti, ona je obdarena razboritošću što se za mnoge kvaziznanosti, ali i znanosti ne može sa sigurnošću tvrditi.

Zdrav razum nije uvijek neophodan dobrome matematičaru koji izvanredno memorira ili nekom dobrom kemičaru koji se bavi magijom.

Teologija se temelji na ljudskom iskustvu i bavi se jasnim i utvrđenim činjenicama, a ne računa na pretpostavkama kao što mnogi znanstvenici bez ljubavi temelje svoja istraživanja na pretpostavkama koje ne mogu iskusiti kada, primjerice, temelje svoje svemirske proračune kozmosa. Uvijek ih pojave u svemiru iznenade kao što snijeg uvijek iznenadi zimsku službu.

Osim toga, teologija se ne temelji samo na ljudskom promatranju događaja iz povijesti svijeta već na objavi odozgora, na Božjoj objavi stvari i uvijek se pokazuje i potvrđuje kao istinita. Ovaj svijet jednostavno ne želi priznati da su vjera kršćanska i zdrav razum jedno te isto pa se teologija ponizno zadovoljava takvim sintagmama kao što je sintagma o sukobu vjere i razuma koja nema opravdanja.

Svijet ne može sebi priznati da nije u stanju riješiti svjetske ratove radi mira i da nije u stanju riješiti probleme gladi i siromaštva u svijetu pa zavarava sam sebe da je „istraživanje” svemira neki viši cilj kojemu su žrtve mnogi ljudi na ovome svijetu jer se sredstva i snage troše na gluposti i sumnjive pretpostavke umjesto da se ljudi promotre međusobno i priznaju da su izgubili vezu sa svojim mentalnim zdravljem što je tako evidentno i očigledno, jednostavno i alarmantno da ogrezli od ludila ne mogu to primijetiti. Naročito neće nikome to priznati, niti sebi samima.

Patnja. Nitko nema odgovor na patnju osim Isusa Krista, ni politika, ni znanost, ni umjetnost. Odgovarati patnjom ili odgovarati na pitanje o patnji može samo vjera zdravoga razuma. Jer vjera je odluka, razborita odluka slobodne volje ljudske. 07.07. 2023. 23:46