Zavjet vječni

 

Puče moj koji voliš često

prebivati u predrasudi,

podno tebe munje blješću.

Reci gdje je tvoje mjesto

da te porodim iz grudi

daleko od ruku koje plješću.

Nevina si kao nitko nikada,

ali velika za tebe sad je jagma,

prilagođavaju tebe svijetu.

Domovino gorka, kućo slada;

svakoga sad zahvaća ti magma,

ali misle slaba si u letu.

Svak u tebi sasvim svoj,

to su čuda neviđena,

i erupcije ti neprekidne.

Drugo ne znaš nego boj

kao da si nerođena,

dok oluje su ti nepredvidne.

Gubiš svoja silna blaga,

sreću tražiš kao da si skitnica,

neću ugledati tvoje vrijeme,

snažna Duha, trnovita praga.

Sama sebi još si upitnica,

ali dobro čuvaj svoje sjeme.

Tako mlada, tako drevna

ne poznaš ni svoje snove

kojima se drugi bave.

Plamti tiho i ostani revna

za sve tvoje dane nove,

da poništiš nametnute zaborave.

U tvom srcu leži spas

i u tome ti si Boga plam

koji straža je vulkanima

što na ruke sviju nas

baca dare, grije kam

u svim budućim ti danima.

Prisjeti se svog rođenja,

kako prihvatila ti si objeručke

Krista, Kraljevinu, sveto tlo.

Kako predala si zavjet obraćenja

kad su napadali na te mučke,

kako Bog je tebi pobijedio zlo.

Prisjeti se historijskih fakta,

uvijek nosiš osobinu istu,

čitav globus tebe nosi,

ali nitko nema toga akta

gdje se biljeg daje Kristu

koji zlo pokosi, tebe Duhom rosi

kojim stoluješ u nebeskom gradu

da se sva okreneš k svome srcu,

da se vjeri svojoj uvijek vratiš.

Njeguj ljubav, iskrenost i nadu

kao što u svome svakom grču

uskrsavaš kada god prepatiš.

21.06.2023. 23:21

Respect

 

Pit ću vina

srebrna, duboka,

kao Nebo fina,

kao Dom visoka.

Blagovat od stiha

koji mene bliže vodi

bolje od svih slika

prema ljubljenoj slobodi.

Vidim jasno, vidim sve,

jedinstvenu dušu,

srce krasno, okus pobjede,

pogubljenu tmušu.

Bolji nas kopirali

i dalje nas odveli

dok sjajno smo svirali

i s uspjehom poveli

nove generacije

da se sjaje

bljeskom Kroacije

što vječno traje.

Odavno budni

u Zemlji cvijeća,

tako mnogoljudni

za nova proljeća.

Za novosti strasne,

za inventivnost,

oluje strašne

za kreativnost.

19.06.2023. 18:30

Što vam rekne, učinite

 

Pieta, Carcassonne Katedrala

Prečisto srce Marijino, ti, koja si voditeljica i roditeljica; koja si patnica i ratnica, koja molitvom za sve grešnike, a to su ljudi, pokosiš đavla, Duhom orosiš i Savla, i Pavla; duša si koja se svima daje, u kojoj se srce kaje; čije srce iz blata izbire, i od zlata izvire; koja si jača od sunca, od lude što bunca; od Sina naslijedila slatko božanstvo, od Vina nacijedila pratko prostranstvo što ga u stvorima pereš i u dvorima stereš, prihvati i primi svoga siromaha, zahvati i skini iz toga daha zloslutno biće i odsutno žiće da meka ti tuga dočeka svog druga; da ga okrijepi, da ga odslijepi vjera ti žarka i Kristova barka.

Sjetit će se

 

Otišla sam jer me zemlja boli,

jer me ljudi grde, psuju;

otišla sam jer me Bog moj tako voli

da Mu riječi neprekidno odjekuju

u mom sluhu, u mom duhu.

Otišla sam jer me Nebo zove

da Mu pjevam u tom ruhu

kao košuta bez vode ove

što prolijeva sebe siromahom.

Beskućnik sam, mati moja,

uzela sam jednim dahom

sve što dala mi je ljubav tvoja.

Nemam oslonca za svoju glavu

i ni briga mene nije

jer ni pronašla ja nisam onu pravu

riječ od koje zemlja pije.

Sada znam da, Isuse, Ti nije lako

praštati i suditi na Sudu,

da Te hoće uništiti pero svako

da od Tebe stvori samo ludu.

I ja luda sam od brige

za te ljude, za taj puk

koji samo broji tere, gige,

koji ne zna razapeti luk.

Nisam ništa ostavila

da bi bilo zemlji vrijedno.

Za Tebe sam ostarila

kao žiće od ljubavi bijedno.

Sjetit će se svi mornari

kada zatreba im Zvijezda mora

da im vrati život stari

od kojega sviće nova zora.

Sjetit će se i zazivati u pomoć

Boga svoga, Krista razapeta,

kad im jutrom svane ponoć,

kada zahvati ih vatra Duha Parakleta.

11.06.2023. 20:51

Plavetna ruža

 

Ovu pjesmu za te pišem,

dušo ponizna i srce čisto;

svaku drugu pjesmu brišem,

Zaručnice koja goriš isto,

neprekidno vjekovima

da bi uvijek prva bila

na braniku i oltarima

gdje si svu duhovnost svila.

Blagovati tebe, tvoje riječi

i tvog stila neodoljiv plamen,

jednako je gorskoj mliječi

kao što je podatan ti kamen.

Kao što se budnica pokrene

ili rosna zemlja od sva pota,

tako i ti ljuljaš mene

sred ljepota, sred divota.

Slatka Domovino, majko nježna,

puna strasnih zagrljaja,

sudbina ti neizbježna;

ti si zvono rodna kraja.

O, kako te ljubim drsko,

kako ovo tijelo za te tuče!

Živjeti mi nikad nije mrsko

dok me tvoje nebo k sebi vuče.

Eh, da mi je barem reći svima

kako slatka ti je kosa neuredna,

kako topla, prozirna je tvoja plima

i kako si svijetu vrijedna.

Kako trnje i oluje tebe grade

poput srebra što se teško kuša,

kako plavetna je ruža tvoje nade

koju nema niti jedna druga duša.

11.06.2023. 14:24

Text pjesme "Moja domovina"

Svakog dana mislim na tebe

Slušam vijesti, brojim korake
Nemir je u srcima, a ljubav u nama
Ima samo jedna istina
Svaka zvijezda sija za tebe
Kamen puca pjesma putuje
Tisuću generacija noćas ne spava
Cijeli svijet je sada sa nama.

Moja domovina, moja domovina,
Ima snagu zlatnog žita,
Ima oči boje mora,
Moja zemlja Hrvatska.

Vratit ću se moram doći, tu je moj dom,
Moje sunce, moje nebo.
Novi dan se budi kao sreća osvaja
Ti si tu sa nama. 

Moja domovina, moja domovina,
Ima snagu zlatnog žita,
Ima oči boje mora,
Moja zemlja Hrvatska.

(Hrvatski Band Aid)

Oluje nad Gradom

Ti, veliki Grade

moje obitelji,

svatko ti krade

i plaču ti žitelji.

Te slatke metropole

neću li naći

gdje ljudi svi mole

i grijehe bi smaći?

Oluje ti navrle,

nagla stihija,

dvojbe ti namrle

jer to ti je misija.

Razne nestašice,

lijekovi krivi,

električne žice

i kablovi sivi.

I nećeš se dati,

al' te ne pušta

taj što bi znati

za sjećanja pusta

od kojih ti teče,

u venama vrije

krv što ti reče

da bura brije

iznad tih krovova,

antena, terasa.

Iz takvih je rovova

teško do spasa.

Nisu za slabe

takvi testovi,

kušnje Barabe

i loši snovi.

Po nama prebireš

dvorištima, parkovima,

za sebe izabireš

tko snagu ti prima.

I tko sam ja u svome ruhu

da molim za svoje stvari?

Hrana je moja u tvome duhu

gdje volja se tvoja uvijek ostvari.

08.06.2023. 22:58

 

Biti prorokom

Biti prorokom, kako blagoslovljeno,
biti prorokom, tako mučno,
Božjim poslanikom gdje zemlja je leno;
propovijedati stručno

svima koji drže sebe promatračima;
naviještati posljednje stvari,
biti potpuno unutar svijeta, među jačima,
i spoznati što su to Božji dari.

Spoznati malenost ljudskih bića
u njihovoj "objektivnoj" veličini,
opiti se od Božjega pića,
Riječi koja seže Bogu ka pličini.

Maleni su ljudski stvori,
ali još je manji Bog
što na usta proroka govori
uslijed smilovanja svog.

Biti prorokom, kako prosto veličanstveno
jer blaženstvu duša živi;
biti prorokom, tako mukotrpno znanstveno
jer ga narod za sve krivi.

Ne zna kako, kada prorokom postane,
riječi Gospodnje mu dođu,
ne zna zašto Bog u dušu njemu stane,
kamo idu oni koji samo prođu.

A ovima što slušaju i čuju, paze,
dade isto, ali bez imalo muke
dok proroka kamenuju da ga zgaze
zbog pravedne Božje nauke.
‎06. ‎rujna ‎2018. 18:06:54