Sjetit će se

 

Otišla sam jer me zemlja boli,

jer me ljudi grde, psuju;

otišla sam jer me Bog moj tako voli

da Mu riječi neprekidno odjekuju

u mom sluhu, u mom duhu.

Otišla sam jer me Nebo zove

da Mu pjevam u tom ruhu

kao košuta bez vode ove

što prolijeva sebe siromahom.

Beskućnik sam, mati moja,

uzela sam jednim dahom

sve što dala mi je ljubav tvoja.

Nemam oslonca za svoju glavu

i ni briga mene nije

jer ni pronašla ja nisam onu pravu

riječ od koje zemlja pije.

Sada znam da, Isuse, Ti nije lako

praštati i suditi na Sudu,

da Te hoće uništiti pero svako

da od Tebe stvori samo ludu.

I ja luda sam od brige

za te ljude, za taj puk

koji samo broji tere, gige,

koji ne zna razapeti luk.

Nisam ništa ostavila

da bi bilo zemlji vrijedno.

Za Tebe sam ostarila

kao žiće od ljubavi bijedno.

Sjetit će se svi mornari

kada zatreba im Zvijezda mora

da im vrati život stari

od kojega sviće nova zora.

Sjetit će se i zazivati u pomoć

Boga svoga, Krista razapeta,

kad im jutrom svane ponoć,

kada zahvati ih vatra Duha Parakleta.

11.06.2023. 20:51

Plavetna ruža

 

Ovu pjesmu za te pišem,

dušo ponizna i srce čisto;

svaku drugu pjesmu brišem,

Zaručnice koja goriš isto,

neprekidno vjekovima

da bi uvijek prva bila

na braniku i oltarima

gdje si svu duhovnost svila.

Blagovati tebe, tvoje riječi

i tvog stila neodoljiv plamen,

jednako je gorskoj mliječi

kao što je podatan ti kamen.

Kao što se budnica pokrene

ili rosna zemlja od sva pota,

tako i ti ljuljaš mene

sred ljepota, sred divota.

Slatka Domovino, majko nježna,

puna strasnih zagrljaja,

sudbina ti neizbježna;

ti si zvono rodna kraja.

O, kako te ljubim drsko,

kako ovo tijelo za te tuče!

Živjeti mi nikad nije mrsko

dok me tvoje nebo k sebi vuče.

Eh, da mi je barem reći svima

kako slatka ti je kosa neuredna,

kako topla, prozirna je tvoja plima

i kako si svijetu vrijedna.

Kako trnje i oluje tebe grade

poput srebra što se teško kuša,

kako plavetna je ruža tvoje nade

koju nema niti jedna druga duša.

11.06.2023. 14:24

Text pjesme "Moja domovina"

Svakog dana mislim na tebe

Slušam vijesti, brojim korake
Nemir je u srcima, a ljubav u nama
Ima samo jedna istina
Svaka zvijezda sija za tebe
Kamen puca pjesma putuje
Tisuću generacija noćas ne spava
Cijeli svijet je sada sa nama.

Moja domovina, moja domovina,
Ima snagu zlatnog žita,
Ima oči boje mora,
Moja zemlja Hrvatska.

Vratit ću se moram doći, tu je moj dom,
Moje sunce, moje nebo.
Novi dan se budi kao sreća osvaja
Ti si tu sa nama. 

Moja domovina, moja domovina,
Ima snagu zlatnog žita,
Ima oči boje mora,
Moja zemlja Hrvatska.

(Hrvatski Band Aid)

Oluje nad Gradom

Ti, veliki Grade

moje obitelji,

svatko ti krade

i plaču ti žitelji.

Te slatke metropole

neću li naći

gdje ljudi svi mole

i grijehe bi smaći?

Oluje ti navrle,

nagla stihija,

dvojbe ti namrle

jer to ti je misija.

Razne nestašice,

lijekovi krivi,

električne žice

i kablovi sivi.

I nećeš se dati,

al' te ne pušta

taj što bi znati

za sjećanja pusta

od kojih ti teče,

u venama vrije

krv što ti reče

da bura brije

iznad tih krovova,

antena, terasa.

Iz takvih je rovova

teško do spasa.

Nisu za slabe

takvi testovi,

kušnje Barabe

i loši snovi.

Po nama prebireš

dvorištima, parkovima,

za sebe izabireš

tko snagu ti prima.

I tko sam ja u svome ruhu

da molim za svoje stvari?

Hrana je moja u tvome duhu

gdje volja se tvoja uvijek ostvari.

08.06.2023. 22:58

 

Biti prorokom

Biti prorokom, kako blagoslovljeno,
biti prorokom, tako mučno,
Božjim poslanikom gdje zemlja je leno;
propovijedati stručno

svima koji drže sebe promatračima;
naviještati posljednje stvari,
biti potpuno unutar svijeta, među jačima,
i spoznati što su to Božji dari.

Spoznati malenost ljudskih bića
u njihovoj "objektivnoj" veličini,
opiti se od Božjega pića,
Riječi koja seže Bogu ka pličini.

Maleni su ljudski stvori,
ali još je manji Bog
što na usta proroka govori
uslijed smilovanja svog.

Biti prorokom, kako prosto veličanstveno
jer blaženstvu duša živi;
biti prorokom, tako mukotrpno znanstveno
jer ga narod za sve krivi.

Ne zna kako, kada prorokom postane,
riječi Gospodnje mu dođu,
ne zna zašto Bog u dušu njemu stane,
kamo idu oni koji samo prođu.

A ovima što slušaju i čuju, paze,
dade isto, ali bez imalo muke
dok proroka kamenuju da ga zgaze
zbog pravedne Božje nauke.
‎06. ‎rujna ‎2018. 18:06:54

 

gordanatomljanovic: Život moj

gordanatomljanovic: Život moj: Bezbolan trenutak, popraćen smetnjama i nadahnuća vrutak u sporim šetnjama. Anđeoski vrtovi i visovi strmi kao tanki vrhovi gdje...

Klanjateljica

 

Klanjat ću se, klečati dok mogu,

u sve dane podizat ću ruke

da se svidim sve to više svome Bogu,

uskrslome poslije strašne Muke.

Nazivaju me pogrdnim imenima, da ne bi,

i bez tolerancije su kao invalidi duha;

kao Zloduh strašno viču, bune se u sebi,

prodali bi dušu jer sam za to kao gluha.

Kažu da sam primitivna, zaostala,

ne znaju ni što je civilizacija,

jer na koljena sam kao klasje pala,

jer ne drži mene birokracija

već ta kršćanska kultura živa.

Zloduh sav podivlja, ne zna

da ja nisam za sve njima kriva,

zaboravili su što je ljubav nježna.

Ako ja sam samo klečavica,

tada gdje se ta opasnost krije?

Sva poludi stoga kmečavica

koja nikad žena bila nije.

Razvratna je strašno vila ova,

predebela, ranjiva i slaba.

Mrzi zvona i svu buku svatova,

a čeka je provalije graba.

Otišla je predaleko već odavno,

sotonskim se djelima prepustila

dok ja ljubim Krista, Ime slavno

pa sam glavu svoju pred Njim spustila.

Za njih sam fanatik katoličke vjere,

neka znaju za to kobne vile

što se razgolitile bez ukusa i mjere

dok mi duša nosi odoru od svile

jer je Bog naš tako sve uredio

da su mirni, da su sretni ljudi,

svatko tko je Isusa naslijedio

jer je Riječ ta koja srce budi.

08.06.2023. 05:32

Ravan plamen

Kad se sjetim suza krene

Zamirišu uspomene

Svake stope rodnog kraja I narodnih običaja

Prepoznah ljepotu tvoju

Što probudi ljubav moju

Kad sam s tobom srce moje

Kuca jače, veliko je

O Zagoro, lijepa li si

Slavonijo, zlatna ti si

Herceg-Bosno, srce ponosno

Dalmacijo, more moje

Jedna duša a nas dvoje

Pozdrav Liko,

Velebita diko

Kad Neretva moru krene

Ti se tada sjeti mene

Mojoj pjesmi budi tema

Za sve one kojih nema

Ajde, Istro i Zagorje

Podignimo sve tri boje

Zagrlimo se pred svima

Neka vide da nas ima

Lijepa li si

Ravan plamen

Svijeća tvoja ravno plamti

kao vječni, stalni znak

svakoga tko tebe pamti,

ovaj domovinski zrak.

To je sve što posjedujem,

jedino što treba

da ti Krista nasljedujem

odavde do neba.

Zavidni su bili mnogi,

a danas ih ima više.

Kažu ljudi i da su na drogi,

da ih nose blatne kiše.

Ne daj sebe, Domovino moja,

nikada se nisi dala.

Ti si dar bez rednog broja,

oduvijek si za to znala.

Nisam dostojna, ni prava

pjevati ti ode silne.

Nisi samo more, šuma, trava,

ni slavuja pjesme umilne.

Imaš i visine, i strmine,

ponore što lede krv u veni

kao nevidljive mine,

kao neprijatelji u sjeni.

Vječna si i zauvijek si živa,

imaš mjesta i kod Boga

koji za te tjesnacima pliva

radi postojanja tvoga.

Imaš slavne vitezove

i najljepše bitke

radi sve ljepote ove

i pameti britke.

Imaš mnoge sjajne žene,

čeljad koja za te diše.

Nosiš lance produžene

koji padaju sve tiše.

Razvila si svoja krila

da pohrliš, da poletiš

bolje nego vila,

da se sva posvetiš.

07.06.2023. 01:35