Vapaj zore

Nesretna se budi

ova zemlja zapuštena,

mliječnom stazom bludi

kao da je sasvim napuštena

i od mjeseca, i sunca,

i od duša rasparanih

kojih naraštaj sad bunca;

nema svjetla, ni srdaca raskajanih.

Ali, još od jučer, vape Bogu patnici

da raskrili veo skitnicama

koje, svi od reda zalutali ratnici,

gađaju u prazno svojim strelicama.

Sada, noću, i ja volim tamu

jer me jarko svijetlo tišti,

ne dižem galamu

dok i kamenje već vrišti:

„Dođi, Davidov Ti Sine,

da sljepoći vid podariš,

svjetlo Duha da ne mine,

da taj oganj svoj zapališ!”,

pa nek bliješti svjetlo Tvoje

da do Šeola im barem tinja;

smiluj im se, Kriste, Blago moje

i otpusti tamu s mora sinja,

zaista ni ne znaju što čine.

Nek završi njihovo sad skitanje

dok mi ova noć ne mine,

dok mi vapaj ne dočeka svitanje.

26.04.2023. 04:41

 

Zrela Riječ

 

Postala sam dio Raja,

imanje koje vrijedi svima

da posluži zrakom sjaja

vjernima i odanima.

Netko nosi moje sroke,

moje misli koje k Nebu lete

da produži svoje kroke,

da se druge duše toga sjete.

Sve što treba Božjem Gradu

nebeska je iskra na tom svijetu

u kojemu ima duša, sklonih radu,

koje ponizne su Duhu Svetu.

To je Crkva, ona posjeduje

sve to dobro, lijepo, istinito

i prisvaja, i prosljeđuje

da svim vjernima ne bude skrito,

da ih nosi lađa apostolska svjetla

kao Mariju nam, Majku što nas voli

kao što je Marko zavolio Petra,

kao što i Krist nas ljubi da ne boli

i kao što danas uvijek nosi sutra.

To je Isusova Zaručnica sjajna

koja uvijek bdije sve do jutra

kao straža beskrajna i trajna,

još od pamtivijeka, Abrahama,

još od Sare, Rebeke, Rahele

molitelju da ne stigne tama

nego riječ od Riječi zrele.

25.04.2023. 11:41

Hlap svete Krvi

 

Preporod je ova kontroverzna svijeta

kao porinuti mlinski žrvanj,

kao galeb na početku svoga leta,

kao mlada travka što je pušta panj.

Ne boj se, samo vjeruj, samo kušaj

kako uman je i dobar Krist Gospodar;

svoje srce, svoju savjest slušaj

i usudi se raširiti svoj dlan za dar.

Kad pogledaš Uskrsnuće sveg od mrtvih

i kad stigneš pred ugasnule i mračne sjene,

pronaći ćeš čitav život svoj u Kristovoj žrtvi

i na križu svoje duše pronaći ćeš mnoge mijene.

To su obraćenja, povratci gdje bilo ti je teško

i gdje nastade od tebe nova, snažna osoba i lik;

svoje posvećenje spoznat ćeš sa smiješkom

jer će nastati od tebe pravi mudar povratnik.

Kao što su mnoge ljudske žrtve pale,

samljevene, probodene, razapete,

tako će i tvoje nježne usne male

primiti u sebe Krista sve do pete;

tako će i zemlji ovoj divnoj osvanuti

spoznaja od jakosti, čvrstine i ljepote

jer će neredi i ratovi je prožvakati

da se budi usred svoje vlastite divote.

Ne boj se, tada nećeš nastradati

kada držiš Boga svoga kao vode kap

da ga ne dotakne niti rosa s vlati;

tako ćeš preživjeti kao svete Krvi hlap.

24.04.2023. 23:34

Vječna tajna

 

Želim ispjevati najslađu poemu

koja bi te kao rosa milovala,

praznila bi moć i snagu svakome totemu

pod kojim bi crnu zemlju izrovala

do dubina, sve do središta i cilja

što se nađe gdje se duša rađa

od božanskog sveopćega milja

i od pjene koja prati putovanje lađa.

Ta bi oda bila prozračna i čvrsta,

sigurna u svemu što se ovdje stvara,

ali laka i prenosiva bi bila poput prsta

koji nosi pečatnjak od Duhovnoga dara.

Taj bi pečat bio zauvijek svojina,

sve do onih dana od kojih bi bila načinjena

pjesma moja kao božanska milina,

kao anđeoska halja što je Duhom sačinjena,

poput čipke krasne, tanke i još bolje:

bila bi nam simbol, popudbina sjajna,

okrunjena mednim velom dobre volje

i za sve toteme ostala bi vječna tajna.

24.04.2023. 12:03

Savjet

Silna žetva

 

Sigurno u zrelosti ja znam

da će podići se duša moja,

da će uskrsnuti tijelo, bitak sam

i moj život u milijun boja.

Razlog moje nade sav se krije

i nevidljiv je za tuđe oči,

i u nutarnjoj se suzi sije

gdje se duša ova svijeta koči.

Neopisivo će silna biti moja žetva

jer je Krist milostiv, dobar Bog

čak i onom kome nije dobra sjetva

pa mu prašta puhanje u prazan rog.

Reci sada, Isuse i Stijeno, Srce medeno,

kome vode Tvoje potrebno je više

nego duši kojoj drhti srce ledeno,

kojoj ostarjeli život jedva diše

u toj kaljuži od oskudice i od praha

gdje su ljudi nesvjesni i tvrdi,

poput kamenja ne dolaze do daha

dok im srce svakoga na svijetu grdi

i dok plivaju zemaljskim si imanjem

kao da su mladi, bogati zauvijek;

dok se krase ohološću, a ne znanjem

i dok misle da je besmrtan im takav tijek?

Zlodjela se čuju glasno, na daleko,

i, u mlakosti, empatija im fali,

samo hlepe, traže med i mlijeko,

sebe nikad ne bi sasvim dali.

Nitko Tebe, Boga sad ne traži,

niti djela ljubavi ne pozna.

Samo Tvoja ljubav dušu snaži,

daje uvijek da si pravednosti spozna.

Hvala Tebi, Bože, za sve što mi dade,

za tu bol i žalost što na srcu sjedi.

Vidjeh zloduha gdje iz visina pade,

vidjeh život svoj koji vječnosti mi vrijedi.

22.04.2023. 11:34

Odmah sada

 

Vratile se lastavice,

vrijeme dođe cvrkuta i stiha,

sreće staraca i starica;

lijepa, sasvim nova slika.

Ipak proljeće dolazi

nakon tužnih dana kiše

koja nikako ne prolazi

dok oluja krošnje njiše.

Tko zna, možda će i ljeto,

možda prestanu ratovi

da bi se pojavilo nam Nebo sveto

tu, gdje sanjaju se još i snovi.

Ali znamo, Riječ je Boga

koja uskrsava, ona svijetla Danica

i posljednja i prva smrt za zloga.

Ostat će tu samo nekoliko ptica.

Tko zna, možda još za dana,

možda već i ove noći

duša mnoga već je razvrstana

da bi mogla k Bogu doći.

Pratit će ih anđeoske trube

u visine, u dubine

dok svi drugi polomit će zube,

plakati do beskrajne punine.

Voljet ću Te, Kriste moj,

mada me prizemljiš cesti

kao križnom putu u dom Tvoj

da te odmah sada mogu sresti.

20.04.2023. 21:12