Uskršnja katarza

Bijelom sam se haljinom ja ukopala

u tu smrt na Križu s Kristom

kad sam krstom krstiti se dala

da bi haljina mi ostati što čišćom.

Jednom zauvijek sam se ucijepila

u ta Boga koji ljubi nenadano,

uz ta slatka Boga se zalijepila

čiji Zakon ljubavi me prati neprestano.

Ne da maknuti se mome srcu

prema lažnim bogovima što se roje,

zbog kojih sam ponekad u grču

jer mi neprekidno dane broje

ne bih li se nekako pokvarila.

„Ti si malen dio blata i velika kala,

nisi dostojna ničim da bi nas podarila,

samo grijeh si uvijek tražila i krala”,

govore mi svaki dan da stradam,

da bih gledala u smrt i bijedu

i opsjedaju sve duše za koje se nadam

i za koje znam da sa mnom su u slijedu

što nas vodi jedinome Bogu pokleknuti

koji odmah izbavlja sve vjerne vlasti tame

da bi svaki od njih Svjetlom odjeknuti

čim se krsti od života i od smrti same.

Jednom kada ljubav Presvetoga Trojstva kušah,

predadoh se svemu što mi Isus daje,

svemu zbog čega me stvorila je Božja Duša:

da Mu budem svijetli Dan što nikada ne prestaje.

13.04.2023. 15:44

 

Svadbeno ruho

Reći ću Ti što je pjesma moga Grada,

to je zaručnički zov od pamtivijeka,

to je milozvučni opis mnogih jada

što po ulicama plove kao tužna rijeka;

napuštena pripovijest za odbačene

koji nemaju za sebe ništa osim Krista

čije ruke nevoljom su ozračene,

koji pere stope onima od srca čista.

Nije zaručnica lijepa kao san,

teško ju je naći ili pogledati.

Ona noću radi, živi kao vedar dan

jer ju mnogi žele otjerati.

To je životopis o ljudskoj slobodi

i o blatnim posvećenim ložnicama

u kojima uvijek svjetlo se porodi

k'o u nekim ubožnicama

gdje su nemoćni i starci.

Tu je Krist kod svoje kuće,

tu se rađaju svi sljepoočni žmarci

užasa što bridi uzduž glave vruće.

To su izabrani od svih koje zove

Bog na svoju svadbu što Mu doći neće.

Nemaju svi ruho, ali svak se odazove

tko tu traži korijen prevelike sreće;

svi su pripravni još iza sebe ostaviti

prijatelje drage koji gledaju i ne vide,

mole za njih da bi Boga proslaviti

oni što se takvih odbačenih stide.

A Gospodin ih oblači i odijeva,

pruža njima mošta, maslina i žita.

Zaručnička pjesma u Gradu se pjeva

što je bila još u blatu skrita.

10.04.2023. 21:44 

Jaganjčev dar

 

Bijele haljine na Križu

koji natopljen je krvlju Svetca,

Svećenika, prvoga u nizu

koji živi beskonačna ljeta.

Doziva me u svoj rajski stan

i u svoju Crkvu, Srce svoje krasno

jer Mu svi od reda stanemo na dlan,

svi smo zamišljeni progledati jasno.

Pođoh s Njime dio životnoga puta svoga,

zamolih Ga da me prati svojom snagom,

milošću i pravdom koje potječu od Boga,

Oca koji Ga uskrisi svojom voljom blagom.

Ostade uz mene za sve vijeke i do kraja svijeta,

blažena ću biti; makar nosila i brige, bit će slavlja

i u srcu mome, i u Duhu Boga Parakleta

kojega mi daje kao Branitelja duševnoga zdravlja.

Bijele haljine ću nosit na svom tijelu,

prat ću ih u krvi što je Janje proli

koji spasi ljudski rod i zemlju cijelu.

S Njime idem, klanjam Mu se, Njega molim.

09.04.2023. 22:56

Jesi li ikada gledao Gospoda?

 

Jesi li bio tamo kad su Krista razapeli?

Jesi li ikada pustio da te Križ taj ponese?

Jesu li i tebi žuč i ocat žednome dali?

Često i moje se srce od ta Križa potrese.

Jesi li spoznao Golgotu gdje čavli odjeknuše

na Drvu za noge i ruke da čuje se ptica što prhti?

Da li i tvoje srce i duša od toga oteknuše?

Da li i tvoje tijelo od Golgote drhti?

Jesi li pustio tada da te u spilju nose,

da te, probodena kopljem, u Grobu ostave?

Jesi li čuo i ti onaj blagoslov rose

koji je prekrio život velike strave?

Jesi li vidio Gospoda u tom trenu značajnu, važnu

kad se pokazao živ, od mrtvih ustao?

Jesi li ikad okusio, nevin i čist, osudu lažnu

kad se Gospodin za tebe izborio i uz tebe stao?

07.04.2023. 22:06

Ruke

 

Ruke pružam snažno u visine,

grle se i s mnogim rukama do mene,

a sve one vape božanske miline.

Kriste, Bože, sišao si sav do svoje ekumene

iz ljubavi Ti te božanske, pravedne i čiste

koja potiče na sveopće jedinstvo,

prolijeva se sva po nama, sva iz Tvoje biste

koja plamti nam za bratstvo i sestrinstvo.

Čeznu ljudi da bi Te dotakli,

slave Ti utjelovljenje kao Dan za spas.

Postao si Čovjek, makar Te i smakli

jer toliko ljubio si svakoga od nas.

Ti si Kruh koji s nebeskog je raja sišao

u tu našu tminu, svu pokvarljivu, duboku,

da bismo Te uzdigli na Križu, da bi k nama prišao,

da bi bio blizak našem uhu, našem oku.

Ti si Svjetlo našeg razuma i povjerenja

što se nikada ugasiti neće,

Zvijezda vodilja si, za nas posvećenje

da bismo mi zagrabili izobilje sreće.

Pun predanja propovijedao si gluhom,

izdao si svoje snage za sve slijepe

i obdario svoj narod Svetim Duhom

s Božjom riječju da se svi zalijepe.

Oteo si Mariju iz naših plemena

da nam bude Majkom koja k Tebi vuče.

Nitko ne podnese tolika bremena

što u našim srcima se gusto skuče.

Ti si Život, Riječ nad svakim ljudskim zborom

jer je Tvoja sveta volja Istina i Staza

kojom ljudi pužu dlanovima, molitvom i razgovorom

kad u našim redovima dolazi do sraza.

Ispružene ruke streme dalje uvis,

jače su od svaka drugoga alata,

dalje stižu nego ponajviši klis.

Liječi, Isuse, nas Ranama od zlata.

07.04.2023. 14:25

Čežnja svakog patnika

 

Moj Gospodin je umro i ne spava,

znam da je bio sav u krvi

na Križu što postade Njegova proslava:

od svih uskrslih bio je Prvi

da život donese gdje vlada tama,

u zemlji sjena i gore, na vrhu

gdje kora je zemlje prašina sama.

Stvorenja su zbog Njega dobila svrhu

za kojom tragaju k'o lisice slijepe,

od koje bježe kao ranjene hijene;

svi ljudi zadobiše stanove lijepe

da počinu im duše na srcu Stijene

što daje vode, uvijek svježe i pitke.

Moj Krist je smaknuo zlo sa svijeta,

zaledio zlonamjerne jezike britke,

skinuo prokletstvo gdje zemlja je kleta.

Gdje god dođe, blagoslov dijeli

i mira daje umornoj duši,

mada ga progoni pakao cijeli,

mada Mu vjernike nevolja ruši.

Svima je dao, sve oprostio,

ali se mnogi praštanja straše.

Svakog je stvora kod sebe pogostio

da bi svi imali božanske ispaše.

Svaka se čežnja u Kristu rađa,

svaka se želja u Njemu riješi.

Ljudi postaju nebeska građa

kada se patnik u mome Bogu utješi.

07.04.2023. 01:54

Kad prestane nada

 

Dio Tebe, Kriste, ova Lađa srasla

s mojim srcem cijelim,

njena jedra širom rasla

da ih svuda sad podijelim.

Dio mene, ovaj svijet će mrijeti

kada pred Tobom se ja ostvarim

da mi k Nebu duša leti,

da se na tom letu sva ozarim.

Dio nas, ovi ljudi što ne brinu

neka srcima se kao lanac spoje

pa nek nebeske im zvijezde skinu

bliže k Tvojoj ljubavi te ruke moje.

Duša samo Bogu predaje se,

samo zato nju Ti nama stvori.

Kao jedno biće ona ne daje se

već sa svima Ti o ljubavi nek zbori.

I kad umrem, Tvoj sam puk,

i Općinstvo svetih doziva već sada.

Tu, na crnoj zemlji kad zavlada muk,

rodit će se Život, a prestati nada.

05.04.2023. 12:00