Sve što je Bog stvorio, stvorio je od sebe samoga jer Bog je Život, Pravednost i jedino Dobro koje postoji. Ono što je zlo, od Boga nije, već od Grijeha, to Gospodin nije stvorio jer grijesi su naši i smrt naša udaljavanje od Stvoritelja i nedostatak ili manjak Dobra.
Zna se dobro da je Bog stvorio nebo i zemlju, svjetlost i čovjeka.
Bog je Duh koji može načiniti sve duhovno i materijalno, vidljivo i nevidljivo. A da bi čovjeku nešto bilo vidljivo, potrebna mu je svjetlost.
Gospodin je svijet stvorio iz ničega, a čovjeka od praha zemaljskoga kojemu je udahnuo svoj dah te tako postade čovjek živa duša.
Čovjek je sagriješio jer se bio udaljio od Gospodina, zašao je na područje bez svjetla, izgubio se u tami.
Budući da je Bog sav za čovjeka, želio je spasiti ga iz tame, vratiti ga na svjetlost, u dobrotu, u pozitivu, u postojanje. Tako je počela ekonomija spasenja čovjeka iz tame koja je potrajala sve do sada.
Bog je izabrao neke ljude i od njih stvorio svoj narod kojemu je omogućio da uživa privilegije pred ostalim narodima; stvorio je naciju čija je svrha bila da sažme povratak u svjetlost Božju te da zasvijetli svim drugim narodima.
Mnogi su se ljudi vratili svome Stvoritelju, ali pojedinačno, a ne kao zajednica što je bio nesavršen povratak Bogu jer Bog ne spašava samo neke ljude, Bog spašava čitavu zajednicu, čitavo čovječanstvo. Ne može se čovjek spasiti kao jedinka jer griješi protiv sebe, protiv Boga i protiv drugih ljudi, živi u zajedništvu, ma koliko da se osami. Čovjek se rađa u zajednici, živi u obitelji, živi u društvu i, kada griješi, griješi u zajednici, vrijeđa sebe, Boga i druge ljude.
Bilo je nemoguće odjednom dovesti čitav jedan narod natrag u raj, kod Gospodina. No, povratak Bogu mnogih ljudi ukazao je svojim primjerom kako je Gospodin dobar i milosrdan svome izabranom narodu. Tako je Božji narod ipak postao putokaz, primjer i svjetlo svim drugim narodima.
Iz svoga izabranoga naroda Bog je izveo svoju Riječ, Sina Božjega Isusa Krista koji se utjelovio po Duhu Božjem u Djevici Mariji od koje se rodio kao savršen Čovjek. Isus je tumačio svojim sljedbenicima i izabranim apostolima da je On svjetlost koju je potrebno slijediti kao što učenici slijede svoje učitelje kako bi u blizini te božanske svjetlosti vidjeli stazu kojom će kročiti da bi se vratili u Dobro, na Svjetlo, u Život.
Isus Krist je vjera naša; po Kristu, u toj vjeri, vjernici imaju pristup do Gospodina i do razgovora s Bogom.
Drugačije je bilo prije Isusa Krista kada su se pojedinci u svjetlosti vraćali Bogu Stvoritelju u raj. Slično je i danas, drugačije se vidi netko tko vjeruje u Isusa Krista, a drugačiji je onaj čovjek koji samo vjeruje da Boga ima, a ne hoda za Isusom.
Jer, Isus je pravi Bog i pravi Čovjek koji nikada nije imao grijeha i nikada nije odlutao u tamu, mada Mu je život postao mračan i težak kada je predao, onako svet, sebe i svoj život ljudima, koji nisu mogli podnijeti svjetlo istine, da Ga razapnu na križu svojih grijeha.
Isus je poslije tri dana uskrsnuo, Isus je ta supstancija koja se rasipa po ljudskom srcu i po ljudskoj pameti kada ljudi u Njega povjeruju. Isus i Otac nebeski dođu čovjeku i nastane se u njemu zauvijek.
Tako živi čovjek i tako živi novi, Isusov narod kada vjeruje Isusu i kada Ga slijedi. Tako od grešnika nastaje novi stvor, mada i taj drugi može i dalje griješiti, ali pere svoje grijehe u sakramentima Katoličke Crkve. Tako nastaje vjernik ispunjen Bogom koji vrši volju Boga dobroga i milosrdnoga, koji oprašta, koji ljubi istinu, vjeruje Bogu sve i postaje svjetlost čitavoga svijeta. Ta svjetlost, to je Bog koji se nastanio u vjerniku.19.10.2022. 07:57
„Kako
li je dragocjena, Bože, dobrota tvoja,
pod sjenu krila tvojih
ljudi se sklanjaju;
site se pretilinom doma tvojega,
potocima
svojih slasti ti ih napajaš.
U tebi je izvor životni,
tvojom
svjetlošću mi svjetlost vidimo.” Ps 36,8-10
