Putevima vjetra

 

Oče naš, čitam Tvoje Svitke,

slušam pjesmu Tvoju koja blaži,

pratim riječi Tvoje pitke

da se Tvojom milošću osnažim.

Žeđi moja, moja stalna gladi,

Ti me, Kriste, vodiš gdje se ne zna

onaj put što se u mom srcu gradi

jer me hraniš i utažiš čak i usred sna.

Pravednost je Tvoja moja hrana,

mir od Tebe teče mi u čašu,

u taj kalež spasenja što se s Križa grana

i ka meni šalje radost našu.

Tvoja djela u meni se slave,

Tvoje meke kiše plode zemlju moju,

dar za sva blaženstva iz ljubavi prave

kao što je čežnja da posvetim vjeru svoju.

Na tom križu cvate nadnaravno cvijeće

koje miriše nepojmljivo i prodire do korijena

jer me čuvaš radi istinske i vječne sreće

kao što je zaljubljena u Te ova duša snena.

Sve Ti dajem i sve činim, sebe Ti prepuštam,

da me vjetrovima nosi ta nebeska lađa

putevima Tvoje volje što silazi s Tvojih usta

da od moga praha vjekovima mene rađa.

Ne moram ni znati kako dalje plovi,

niti kada mi je doba na obalu sići,

niti kamo nose valovi me ovi;

gdje god bila, duša će mi k Tebi stići.

09.06.2022. 00:15

Kradljivci ljubavi

 

Metropola birokracije

ovi su prostori ekumene,

ne spoznaju bilokacije,

definiraju ih kao zanesene.

Što su halucinacije,

pitaju gradske mame i tate,

junaci humane alijenacije,

i zapisuju medijske traktate

ne bi li stvorili novu historiju,

o tempora, o mores,

proglasili opću viktoriju,

zanijekali sanctus dolores.

Nosi ih histerična euforija,

cultus mortis caruje danima,

ali je na tvrdom disku memorija

Krista, Gospodina, naša Anima.

Vjera kršćanska kulta kraljuje,

spoznaje što je sama kreirala,

a kultura smrti samo podvaljuje

što je diletantski hakirala

i truleži svojom opisala;

sve samo jadne dezinformacije.

Kada oživjeh, Tebe sam udisala,

o, Bože moj, Ti si Izvor moje formacije,

od sebe samoga Ti si me oblikovao;

Ti bio si Spasitelj na stupu Vremena

kada je zloduh nad Tobom likovao

i gazio plodove kršćanskog sjemena

da bi izrasla vjera u krvi i adoracija

što Milosti služi sred kukavičkih aluzija.

Do neba Ti, Dušo, plodi evaporacija

i čežnja te krvi da stupi Paruzija.

08.06.2022. 09:09

Zahvalnica

Mjesečina,

mlada,

poput dobra čina,

kao sada.

Viri iz daljina,

iza oblačnoga okrajka,

kao kraljevina.

Kao Kraljica Majka

prima svjetlo

da me štiti.

S lakim vjetrom

će zabliještiti.

Očinske besjede

posebice zbori,

a Ti, Kriste, sjede

pa mi progovori:

„Takva Ti je milost moja,

moja bit,

i poslanje tvoga poja

koji nije neki mit,

već je izljev Duha

koji život daje,

posluživanje Kruha

riječju koja traje

beskonačno.

Naposljetku,

to je trnje mračno

i za vjernost rijetku.”

Tvoj božanski glas.

Duša mi ga znala

prije nego spas.

O, hvala Ti, Isuse, hvala.

07.06.2022. 01:16

 

Ljubav svih ljubavi

 

Ne preostaje na ovom svijetu

nego čvrsto držati se Tvoje snage,

tako sačuvati život u svom letu

što je pao, Kriste, sav u Tvoje ruke blage.

Srce gleda Tvoju ljubav i sva Tvoja čuda

duhom što ga oplemeni nebesnošću,

ognjem koji budi život uvijek i po svuda,

neizrecivo me preporađa odanošću.

Velika si Tajna, a svakoga dozivaš

da u Tvojoj luci nađe put do neba;

odaješ se duši i u njoj se skrivaš,

Ti si jedino što čovjek treba.

Božanska Ti ljubav svoju djecu nađe

pa se dijeli njima poput zublje

što u tmini do dubina smisla zađe,

do dna srca i života, i još dublje.

Naraštaji puka Tebe, Bože, pamte,

blaženi sa svojim darom.

Ljubav si svih ljubavi što plamte

istinskim i trajnim žarom.

U Tebi smo, Kriste, jedno tijelo

gdje ne vrijedi ništa samo slovo.

Duh nas krsti da Te imamo za jelo,

Duh nas gradi u stvorenje novo.

Govor Tvoj je opor, tvrd i gorak,

ali iz njega se vječna duša rodi.

Vidim Tvoje srce i čujem Ti korak,

Dušo moje duše, Ti me još pohodi.

06.06.2022. 04:18

Slavit ću Te, Duše Sveti

 

Riječi moje i moj stih

nisu zaista odavde,

nego samo čula sam za njih;

to je bio dašak Pravde,

odaziv mi Riječi kad je zazvah,

neprimjetno iz dubine.

Kad bi ljudi znali zauzeti dah,

kraljevi bi bili te širine,

poslušnici Volje koja ljubi.

Niti čežnje, niti žeđi,

samo da se ne izgubi

što su predali nam pređi.

Pjevat ću Ti, slaviti Te, Duše Sveti,

Riječi što je ubirem sa svoga uha,

jer sam slijepa kada bi me speti,

jer sam dugo bila kao gluha.

Na Tvom narječju ja sanjam,

i u Tvojoj postelji se budim

kako Ti se, Kriste, klanjam,

i kako se oko Tebe trudim.

Jedini si zakon tu, u gradu

gdje na Tebe duše samo odmahuju.

Nose Te na svaku paradu,

al' Te ne poznaju i ne štuju.

Blagoslov si, srce mi Te hvali,

moje si imanje, baština i obećanje.

Tvoja božanska me ljubav pali,

moje tijelo, život, razum i sjećanje.

04.06.2022. 19:28

Pentekostes - Duhovi, rođendan Crkve

 

„Poslije ovoga izlit ću duha svoga na svako tijelo,
i proricat će vaši sinovi i kćeri,
vaši će starci sanjati sne,
a vaši mladići gledati viđenja.
2 Čak ću i na sluge i sluškinje
izliti duha svojeg u dane one.
3 Pokazat ću znamenja na nebu i zemlji,
krv i oganj i stupove dima.«
4 Sunce će se prometnut’ u tminu
a mjesec u krv,
prije nego svane Gospodnji dan,
velik i strašan.

5 Svi što prizivaju ime Gospodnje spašeni će biti,
jer će na brdu Sionu i u Jeruzalemu biti spasenje,
kao što Gospodin reče,
a među preživjelima oni
koje Gospodin pozove.” Joel 3

Glava I

UVOD

Po svojoj smrti i uskrsnuću Isus udjeljuje Crkvi dar svoga Duha.

Kad Isus umire i predaje svoj Duh Bogu, On Duha u isti mah prosljeđuje svojoj Crkvi (Iv 19,30).

Kao novo stvorenje, Crkva se može roditi samo od Duha u kojemu je izvorište svega što se rađa u Bogu (Iv 3,5 sl.).

U Djelima apostolskim djelovanje Duha ima one dvije crte koje su zapažene već u Starom zavjetu. Na jednoj strani čudesa i neobična djela:

- nadahnuti Duhom su zanosom obuzeti,

- bolesnici i opsjednuti izbavljeni,

- junačka neustrašivost učenika.

Na drugoj strani, te neobične pojave, kao znakovi konačnog spasenja, svjedoče:

- da je obraćenje moguće,

- da su grijesi oprošteni,

- da je došao čas kad u Crkvi Bog izljeva svoga Duha.

Taj je Duh Isusov Duh:

On djeluje da se ponavljaju Isusovi čini, da se propovijeda Isusova riječ, da se ponovno govori Isusova molitva, da se u lomljenju kruha trajno nastavlja Isusovo zahvaljivanje; Duh podržava jedinstvo među braćom, jedinstvo koje je okupljalo učenike oko Isusa, zahvaljujući snazi Isusova Duha bez kojega bi se svi razbježali (Dufour 224.-225. str.).

Riječ „Pentekostes” znači u grčkom da je blagdan svetkovan na pedeseti dan poslije Pashe. Predmet se te svetkovine razvijao: najprije je to bila poljodjelska svetkovina, a zatim se njome slavio spomen na povijesni događaj Saveza, da bi najzad postala blagdanom darivanja Duha, čime na zemlji otpočinje novi Savez.

Stari zavjet i judaizam

Blagdan „Pentekostes” („Pedesetnica”), zajedno s Pashom i Blagdanom sjenica, jedan je od triju blagdana o kojima se Izrael mora pokazati pred Gospodinom na mjestu koje On odabere kao prebivalište svom Imenu.

1. U početku je to Blagdan žetve, dan radosti i zahvaljivanja; tada se prinose prvine onoga čime je urodila zemlja. U Knjizi Izlaska 34,22 je ovaj blagdan dobio naziv Blagdan sedmica, taj naziv ga smješta sedam tjedana nakon Pashe i prinošenja prvog snopa:

„A počevši od sutrašnjega dana po suboti – dana u koji donesete snop za žrtvu prikaznicu – nabrojte punih sedam tjedana”.

2. Zatim ovaj Blagdan postaje godišnjicom. Savez je sklopljen pedesetak dana nakon izlaska iz Egipta, izlaska koji se slavi Pashom; tako je Blagdan sedmica prirodno postao godišnjicom Saveza već od drugog stoljeća prije Krista pa nadalje: kao takav, dakle, općenito se javlja početkom nove ere, sudeći po rabinskim spisima i kumranskim rukopisima.

Glava II

KRŠĆANSKI BLAGDAN

1. TEOFANIJA

Darivanje Duha, uz znakove koji ga prate: vjetar, oganj, dolazi kao produžetak starozavjetnih teofanija.

Dvojako čudo naglašava smisao ovog događaja: prvo se apostoli, veličajući Božja čudesa, izražavaju raznim „jezicima” (Dj 2,3) i razumiju se svi prisutni. Govoriti jezicima jest karizmatski oblik molitve koji se susreće u prvim kršćanskim zajednicama. To govorenje jezicima, iako po sebi nerazumljivo, razumiju svi prisutni i to čudo čuvenja je znak sveopćeg poslanja Crkve, jer ti slušaoci dolaze iz najrazličitijih krajeva.

2. SMISAO OVOG DOGAĐAJA

a) Eshatološki izljev Duha

Pozivajući se na proroka Joela, Petar pokazuje da Duhovi ispunjavaju Božja obećanja: u posljednja će vremena Duh biti dar svima (usp. Ez 36,27). Preteča (Ivan Krstitelj) je već ranije navijestio prisutnost Onoga koji je imao krstiti Duhom Svetim. A Isus je poslije svog uskrsnuća potvrdio ta obećanja:

„A vi ćete uskoro biti kršteni Duhom Svetim” (Dj 1,5).

b) Kruna Kristove Pashe

Prema prvotnoj katehezi Krist, mrtav, uskrsnuli i uzvišen s desne Očeve, dovršava svoje djelo dijeleći Duha apostolskoj zajednici. Duhovi su punina Pashe.

c) Okupljanje mesijanske zajednice

Proroci su navješćivali da će razasuti biti sabrani na brdu Sionu i da će se tako izraelska zajednica sjediniti oko Gospodina; Duhovi ostvaruju u Jeruzalemu duhovno jedinstvo Židova i prozelita iz svih naroda; oni se priklanjaju nauci apostola i imaju zajedništvo u bratskoj ljubavi oko euharistijskog stola (Dj 2,43 sl.).

d) Zajednica otvorena svim narodima

Duh je sišao radi svjedočanstva koje je potrebno pronositi do krajeva zemlje. Čudo slušanja naglašava da se prva mesijanska zajednica širi na sve narode. „Duhovi pogana” čine to konačno očiglednim.

Razdor što se dogodio u Babilonu (Post 11) ovdje nalazi svoju protutezu i svoj završetak.

e) Početak poslanja

Duhovi koji okupljaju mesijansku zajednicu polazište su poslanja te zajednice: govor Petra koji je stupio s Jedanaestoricom jest prvi čin poslanja što ga je Isus zadao:

„Primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas pa ćete mi biti svjedoci u Jeruzalemu, u svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja zemlje (Dj 1,8)”.

Oci su ovo krštenje Duhom Svetim – neku vrst apostolske investiture Crkve – usporedili s Isusovim krštenjem, tim svečanim bogojavljenjem na početku Njegova mesijanska, javnoga djelovanja.

Oni u Duhovima otkrivaju darivanje novog Zakona Crkvi i novo stvaranje (Jeremija, Ezekiel, Postanak): ove teme nisu izražene u Djelima apostolskim 2, no one se oslanjaju na stvarnost, nutarnje djelovanje Duha i ponovno stvaranje što ga On provodi.

3. DUHOVI – MISTERIJ SPASENJA

Dok je vanjska strana bogojavljenja bila prolazna, dar Duha Crkvi jest konačan. S Duhovima otpočinje vrijeme Crkve koja u svom hodu u susret Gospodinu od Njega stalno prima Duha koji je okuplja u vjeri i ljubavi, posvećuje je i šalje ju na misiju. Djela apostolska – to „evanđelje Duha Svetoga” - otkrivaju neprekidno aktualnost ovoga dara, karizme u najvišem smislu riječi, i po ulozi Duha u ravnanju i misijskoj djelatnosti Crkve, i po Njegovim vidljivijim očitovanjima.

Darivanje Duha daje obilježje posljednjem vremenu, razdoblju koje počinje s Uzašašćem, a doživjet će svoje dovršenje na posljednji dan, kad se vrati Gospodin. (Dufour, str. 228.- 230.)

Glava III

ZAKLJUČAK

Početno očitovanje tog poslanja Duha je zapravo smisao Duhova, to poslanje traje dok bude Crkve.

Duh čini Dvanaestoricu Isusovim svjedocima; dobili su Duha da bi mogli ispuniti svoju zadaću kao izaslanici. U tome Duhu će propovijedati Evanđelje kao i propovjednici nakon njih, propovjednici svih vremena.

Poslanje Duha je, dakle, inherentno samom misteriju Crkve kad ona navješćuje Riječ kako bi ispunila svoju misionarsku zadaću.

Stoga je Isusova Crkva izvorište posvećenja svih ljudi. Krštenje i posinjenje te poslanje Duha postaje predmetom i sadržajem kršćanskog iskustva.

Tako se dovršava objava misterija Boga: poslije Sina, Riječi i Mudrosti Božje, i Duh se očitovao kao božanska Osoba, ulazeći u povijest ljudi, nutarnje preobražavajući na sliku Sina Božjega (Dufour, 921. str.).

02.06.2022. 02:25

„Branitelj, Duh Sveti,

kojega će Otac poslati zbog mene,

naučit će vas sve.

On će svjedočiti za mene.

Evo, ja ću poslati na vas ono što je Otac moj obećao”

reče Isus, Gospodin;

(Iv 14,26; Iv 15,26; Iv 16,7;

zatim: Lk 24,49; Dj 1,4; Ez 36,27; Jl 3,1 sl.).

Visovi vjere

 

Onih su dana dječica skakala,

čuli se i glasovi neki iz noći,

a Radost je kao kiša u sebi plakala,

pitajući: „Kriste, kad ćeš doći?”

Neki dječaci su veselo svirali,

prateći djecu kroz široko polje,

a starci su svoje suze otirali.

Radost se tješila da bit će bolje.

Tada su svi nekamo nestali,

u srcima ostala samo sjeta,

a trava i cvijeće su rasti prestali.

Došlo je doba novoga ljeta.

Ljubav se pojavila kao prasak,

kao kraljevna vedra i sjajna.

Spustila se na polja kao dašak;

gdje li se skrivala, ostaje tajna.

Blagoslovljene suze stale su sjati,

jedna po jedna, izvan svake duše.

Djeca i starci su stali pričati

kako se zvijezde s neba ruše.

Ljubav napunila polja bez mjere,

i starce, i djecu, i one dječake,

a Radost se uzdigla u visove vjere,

slijedila Ljubavi korake lake.

Toga su dana djeca skakala,

sve tiši se čuli glasovi noći,

a Radost je potajno plakala:

„Znala sam, Kriste, da ćeš doći”.

01.06.2022. 13:05