Visovi vjere

 

Onih su dana dječica skakala,

čuli se i glasovi neki iz noći,

a Radost je kao kiša u sebi plakala,

pitajući: „Kriste, kad ćeš doći?”

Neki dječaci su veselo svirali,

prateći djecu kroz široko polje,

a starci su svoje suze otirali.

Radost se tješila da bit će bolje.

Tada su svi nekamo nestali,

u srcima ostala samo sjeta,

a trava i cvijeće su rasti prestali.

Došlo je doba novoga ljeta.

Ljubav se pojavila kao prasak,

kao kraljevna vedra i sjajna.

Spustila se na polja kao dašak;

gdje li se skrivala, ostaje tajna.

Blagoslovljene suze stale su sjati,

jedna po jedna, izvan svake duše.

Djeca i starci su stali pričati

kako se zvijezde s neba ruše.

Ljubav napunila polja bez mjere,

i starce, i djecu, i one dječake,

a Radost se uzdigla u visove vjere,

slijedila Ljubavi korake lake.

Toga su dana djeca skakala,

sve tiši se čuli glasovi noći,

a Radost je potajno plakala:

„Znala sam, Kriste, da ćeš doći”.

01.06.2022. 13:05

Sunčeva rijeka

 

Moram naglasiti

samo osjećaj,

misli ugasiti,

njihov otjecaj.

Mir u istini,

u Tebi, Kriste.

Noć mi se čini

poput sunčane biste,

poput prijestolja,

svijetla i meka.

Sred nebeska stola

sunčeva rijeka

što mi na srcu leži,

što mi po duši teče

i kao da teži

da me ne opeče.

Mir u toplini

ta putovanja

tijelo opčini

bez tugovanja.

Pacijent u sjeni

odobrava vrijeme,

a vjernici, meni,

niknulo sjeme

jer pogoduju kiše,

raznovrsno rose

da duša udiše

što vjetrovi nose.

30.05.2022. 00:31

Proglas kiše

 

Sve se ispralo

s proljetnim kišama;

Nebo se izdalo

s poletnim misama

za društvo na rubovima

tekućih zbivanja,

u nesretnim ljubavima

s adresom prebivanja.

Nestadoše iz arhiva

i zakonitih dokumenata

dok elita prebiva

u moru argumenata.

Vladavina prava

bez ikakvih dužnosti,

politička java

sumnjive nužnosti.

Nebo se ispraznilo

na starce i mlađahne,

i nije se sablaznilo,

već istinu dahne

što kiši ljetima

i diči se radovima

sa svojim svecima

u svim gradovima.

Kao da ne zna se nikada

u kojoj je duši istina

dok zemlja propada

kao blato i glina.

Kao da ne zna se

tko nas je spasio

i prozvao za se,

kišu proglasio.

28.05.2022. 06:20

Luč anđela

 

Da ne čuje nitko,

lučica tinja postojano;

plamenje plitko i vitko

lahorom već je prebrojano.

U dubinama srca i bubrega

grešnica duša koja se sjeća

poniženja mnogih, svog visoka ega,

promatra ono što zove se sreća.

Taj pusti otok budi nadu

da jednom će postati pun.

Sada je povod za brzu baladu

kojoj će sadržaj ostati nepotpun.

Ah, ljubav. Sve grijehe proguta,

i one tuđe, i one što bi uslijedili,

što lako ih makne sa svoga puta

jer nikada poput ljubavi nisu vrijedili.

Nije platonska jer gori Duhom,

jer živi, jer stvara i još se razvija.

Svojim prikladnim svadbenim ruhom

svijetleće anđele privlači, opija.

Takve su mnoge ljubavi prave,

koliko ih ima, ne bih ni slutila;

samozatajna srca potpuno smlave

za kojima duša se ova uputila.

Veliko srce te luči izgara

i kao da s drugim srcem se spaja.

I neće ostati nikad bez žara,

i neće ostati nikad bez sjaja.

26.05.2022. 23:26

S nama Bog

 

Omara

pod krovom,

bez dara

i s pokrovom;

i nemoć

u gorućem stanu

kao noć

radosnom danu.

Riječi moje

poznati stih,

bilo koje,

stotine njih,

a sve su slabe.

Nit nadahnuće

da ugrabe,

a srce vruće.

U grudima

kao da kuha,

kao u ljudima

potreba Duha.

Mišlju za Dvore,

a slabašne kosti,

i moždane gore.

Bog da oprosti,

al' ne valja zima,

ni ljetne sparine.

Proljetnim lahorima,

kad večernja sine,

mir se spusti

nizinskom kraju,

a oblaci pusti

ni kišu ne daju.

Prošnje preminulih

padaju s neba,

kletve su skinuli

i zemlja ih treba,

množina silna

nad nama,

i Djevica mirna.

Kakva drama

za dušu svaku

jer Posljednji sudi.

Za noć laku

savjest se budi.

Inače jao

za ekumenu,

mjesec bi pao

na Gehenu

i priroda pruža

otpor obrane,

trnovita ruža

sred opće obmane.

Ratovi, bolesti,

siromaštvo, glad

i duša odleti

u nebeski Grad.

Sjetim se Ljubavi,

jedinstvene Žrtve;

to Otac je pravi

što podiže mrtve.

Donosi lahore,

svježinu života

i večernje hore,

obećanje divota.

Daje nam polog

vjere i uspjeha,

svjetovni Prolog

i završna Utjeha.

A vrijeme stane

pa mahom proleti.

Kristove Rane

s nama će žeti.

24.05.2022. 20:51

Još te uvijek sanjam

 

Cvijeće na cesti,
u ruci ruka;
o, kada bi se sresti,
želja je puka

pod mostovima
pod kojima se klanjam
na ovim prostorima,
a još tebe sanjam.

I tada,
svijeće na cestama,
iznenada
sred besrama,

sloboda vjeroispovijesti.
Razrovano tlo,
loše i još gore vijesti
pa nestade zlo.

Raspale se kosti
i sada se sklanjam
od raznesenosti.
I još tebe sanjam

kako meni zboriš
dobro će biti
i još me dvoriš,
a ne bih suze liti.

Svećeniče,
moja posveto i naša,
opet korov niče,
prastara ispaša.

Kršćanski simboli
žive krvi,
pokopane skroz u boli.
Duboko se mrvi

još od davnih dana
Kamenite ploče,
a srcem je isklesana.
Grudi što se moče.

U tim prsima
jedna Rana,
i na mojim prstima.
Još te sanja,

zemlju svoju, Dom.
Ipak poštovanje
u trenutku tom.
Ipak vjerovanje.
‎17. ‎11. ‎2018. 14:03

Spomenar, 16.07.2018. Vatreni povratak u Zagreb

 

Neopisivo

Slijetanje

Šoldi, Mati Dalmacija

Vatreni let iznad Jelca

Moja Domovina

Vatreni Bus na Trgu HNK

Proboj Ekipe