Tuesday, March 29, 2022

Jedan osmijeh za slobodu



Prepune su košare od mjedi

i kostrijet na ramenima je teška

na toj žezi koja lomi kapke.

Osmijeh se za osmijehom ledi

dok ja plamtim zbog ta smiješka

što uzdiže krhke lapke



sunčanih narcisa i šarenih šafrana

kada nikom nije stalo do dubina

što se prelamaju na tvome kipu.

Gledaš gore, svojim Sinom protkana

i s tom unutarnjom suzom od rubina

koja mene pronađe u hipu,



uzvišena u svoj jednostavnosti,

savršena Majka ponizne punine,

prijateljica svih dobrih kradljivaca

koji od konjaka žive u svoj stalnosti

poput neslavnih pastira od runine

i hrane se duhanom gadljivaca



kao kraljevi sirotinje i beskućništva

što je zauzelo, eto, sve te klupe

po svim velikim i malim parkovima

ova Grada koji nema određenog smetlišta

gdje bi pronašli se kao veće grupe

što bi dale glase svoje znakovima.



Našlo bi se piromana, opasno bi bilo.

Stoga samuju na suverenim ulicama

što su ukrašene obojanim pročeljima

kako bi sačuvali to blaženo ti Krilo,

zlatnu nekretninu s nebeskim udicama,

u kojemu slave život s milosrdnim žiteljima.



Silne zbacila si suhom birokracijom

i ne znaju ništa korisno za praksu

preživljavanja u imitaciji kriminala

pa se žure srušiti se neprekidnom racijom

kako bi se našlo penija za taksu

što je njima iće, ugled, piće minimala.



Ne znam gdje si otkrila mi traga,

al' si molila za mene zdušno,

sada to je sasvim jasna stvar.

O, mila, o, slatka, o, draga,

opet dolazi mi doba sušno,

nepopravljiv to je kvar.



To je zato da ti budem nova

kao moliteljica ti sve raznolikosti.

Stari čovjek odnio je sobom zla.

Izvukla si opet me iz crna rova

gdje sam sada sastavila kosti;

a i nisam više niti blizu tla,



već mi duša ne posustaje.

Takva čuda sred nevolje strašne

daju mi naslutiti još jaču vjeru

kakva nikad ne odustaje

od slobode izdašne

koju Krist mi ne daje na mjeru.



Rekoh zbogom sve davnine,

djetinjstvo što pije mlijeka.

Velik si mi darak izmolila

kad si sišla do moje ravnine

gdje me partizana nosila je rijeka,

pa si još i sreću moju posolila.



Sada čuj me, slušaj srce moje

što u slabosti se već potrese

kao list na jesenskome vjetru.

Žalosne su te raznolike boje,

ali s njima Uskrsnuće se pronese

kao moja duša na tvom svjetlu



jer u tome vidim samo naša Boga.

Gledam dušom, ne znam reći

jer sam zarobljena tu da služim.

Sigurna je radost i bez vina toga.

Puk sam onaj, želim Sina steći

da i s tobom sad protužim.



Krvave su bitke tvoje,

molitve ti jake kao stijena,

ništa prepreka ti nije.

Za tebe se siromasi roje,

a ne klika otmjena i lijena;

bit ćeš ljepša nego ikad prije,



ozdravit će slijepi

i taj nijemi poput mene.

Živjet ćemo u množini

da nas krijepi

Onaj koji nema sjene,

koji zrači ljubav u punini.

29.03.2022. 00:51



 

Monday, March 28, 2022

Dani bez Tebe


 

Kako je nezgodan križ odvajanja,

kako je žuljava čežnja Tvoje svojine,

Kriste što ne daješ narodu zdvajanja

koji Te doziva sred najveće tmine.



Kako su teški dani bez Dvora,

zarobljeništvo u trnju što zahvaća sve,

pa makar u blatu bilo i lovora.

Kako se duša u molitvi raduje



što skorijem susretu vjenčanog para,

bliskosti usana, govora kratka,

dok velika briga dušu razara

što puštaš je Ti da bude i slatka.



Kako su nespretne utrnule ruke

zbog rada što prikriva božansku slavu

mjesto da prinese proljetne struke

kojima uljepšavaš zemaljsku opravu.



Kako je sretan povratak na Tvoja vrata

koja su rijetko otvorena širom

jer Ti ne očekuješ onoga svata

koji ne dolazi s blaženim mirom,



mada u Tebi se samo nađe ta pića.

Jer nemir su grijesi što nema im puta

koji bi vodio dušu pred stope Ti bića;

nemirom puk Tvoj sada Ti luta.



Teško je boraviti gdje duša ne pripada

sve dok ne nađeš je u tome trnju

kako Ti čavle na zglobove pribada,

dok ne pozoveš je imenom, krnju.



A duša što čezne za Tvojim glasom,

donosi stope što lagano gaze

i vode je ravno za Tvojim spasom,

pripravlja Tebi najljepše staze.

28.03.2022. 05:59



Saturday, March 26, 2022

Djevičanska hrid


 

Volim Tvoje ruke

na ramenu svome,

svjetla naše luke

što se večerima lome



kao nade zlatni traci

koja nikada ne staje.

Već se čuju koraci

naše ljubavi što traje.



Ti si tajna neistražena

mog nazireata,

zbog Tebe sam blažena

kao naša Femina Beata



što nas blagoslivlja

i još vjekovima štiti;

i, mada ja sam divlja,

ona Kraljica je moje biti.



Zbog Tebe sam njena već odavno,

zbog nje ja sam samo Tvoja,

Srce milosrdno, pravedno i slavno,

Kriste, luko u tisuću boja.



Tko bi znao Čovječjega sina

do li samo Nebo što Ga rodi;

tko bi dao što je istina

koja cvate u slobodi?



Tko bi spoznao na svijetu

što je ljubav stvarna za sve ljude

koja plamti duhovnome letu

čak i svima koji blude?



Pa neka je i otrov il' poganstvo

ako život ima kao Božje biće,

neka bude svakome prostranstvo

ljubav koja tako sporo sviće



i za starost, i za mladost,

i u najgoremu paklenome grotlu.

Nek se tiho rađa mir i radost

u tom zemaljskome kotlu.

26.03.2022. 03:13



Wednesday, March 23, 2022

Muk i smrt


 

Tvoga sam se, Kriste, Duha nagledala,

Tvoje sam se riječi naslušala

tu, pod Tvojom svetom strehom.

Molitve sam nebeske naredala,

svoje srce ranjeno sam iskušala

i nasitila se božanskim Ti pravorijekom.



Strpljivo Te čekam, Utjeho mi stara,

strašna Hridi duhovnoga spasa

što me žari, pali i ka sebi vuče.

Nema takve materije, takva žara

i tolike snage duševnoga krasa

među prorocima koji samo muče.



Nije dobro samo pustu zloću

prorokovati u istini bez sjeta.

Jer, bez ljubavi što je stvarno ona?

Ne vidi se kao zvijezda noću,

traži samo slavu svijeta,

nema dušu poput prazna zvona.



Jer je Bog naš ljubav stvarna,

a ne manje od istine važna

što nas, eto, ubija bez straha.

Milosti je stvarnost podudarna

kad je nosi ljubav snažna,

pravednosti puna daha.



Osim svega, Bog nam nikada ne šuti

nego uši su nam pune smeća

što ga prebiremo i tražimo smrt.

Ne može Ga duša uvijek čuti

ako joj je glava od srca još veća,

ako duh je uzak, sebičan i škrt.



Ali zašto muči sada prorok ili kralj,

zašto među nama nema jedna glasa?

Gdje je silna ljubav nestala i vjera?

Možda ubija ga tijelo kao malj,

možda broji blago svoga spasa;

možda premala mu zlatna mjera.



Tvoje sam se ljubavi ja nasitila,

Bože koji izobilja sipaš vijekom

u toj svojoj prevelikoj moći

što je uvijek najslabija bila.

Čekam na Te svakim tijekom,

Utjeho mi, kad ćeš doći?

21./23. 03. 2022. 12:02



Monday, March 21, 2022

Najdraža Prvina


 

Volim reći trešnjinome cvijetu

dobro jutro na današnji dan

u kojemu susrećem poetu;

dolaziš mi kao neki davni san.



Osim pjesnika, još slavit će te ptice,

ti proljeće si optimistično i rano;

tebe zvat će svatko nemilice

da zavladaš prirodom i stanom.



Sunce te dovodi poput Božjeg paža,

mjesečina javlja dobre vijesti.

Doba dođe da se kruh umnaža,

da se život rađa, da se ljubav mrijesti.



Vladati sad dolaze najljepši dani,

ne može tu nitko protiv volje Boga.

Nikog neće zaobići povjetarac rani,

zaljubljena bit će srca mnoga,



neće znati ništa do li ljiljana i zvijezda.

Sklopit će se ruke ispred Krista,

naći će se sred nebeskog gnijezda

volje dobre, glave mudre, srca čista



da proslave život i rođenje,

Muku, smrt i Uskrsnuće,

duhovno i Djevičino pohođenje

gdje su samo grijesi, smrti umiruće.



Donio si svoje čari na tu zemlju suhu

kad si predao se kao najdraža Prvina,

Kriste, Bože u vremenitome ruhu;

čas je ispijanja Krvi i novoga vina.

21.03.2022. 05:37

Sunday, March 20, 2022

Ratovi bogataša za opstanak


 

Vi, koji vodite ratove, uvijek, i tada kad vam ne ide dobro na burzama, i tada kad vam je previše dobroga pa postoji opasnost da će se smanjiti broj siromaha na zemlji, što vama nikada ne ide u prilog, vama i vašem bogatstvu, i vašim carstvima koja spajate u ogroman oblak što je nalik košnici balona od helija, siromahe ćete uvijek imati, njih će, dakle, uvijek biti, govori vam Gospodin Bog. Siromasi preživljavaju.

Vi, koji vodite ratove u ime sveopćega mira, nikada mira nemate, niti nakon proglašenja vaših oporuka jer mir je oduvijek među siromasima postojao, mir Božji, a nemirna su srca bogataša jer mir u duši ne može se nikakvim blagom kupiti. Samo ako blago predate i podijelite siromasima, zadobit ćete stvarni mir, govori vam Gospodin Bog, Stvoritelj vas i vašega bogatstva.

Vi, koji odustajete od odmazde nakon mnogih pokolja jer inače biste ispali zločinci i luđaci kada biste reagirali na bilo čiji pokušaj osvajanja svijeta nasilnim putem, izgledali bi kao da ste isti, a ovako mislite da ispadate bolji od zločinaca i osvajača, lakše će siromah spasiti svijet, ali samo ako se ne uzoholi dok naokolo padaju žrtve nasilja.



Vi, koji ste uvijek jedni te isti, oni koji vode ratove, koji se čine redarima radi mira u svijetu, da ne bi propao svijet, pogledajte časkom samo jednoga Siromaha i učite od Njega jer On, On je Gospodin Bog koji je pobijedio svijet i spasio sve ljude od smrti.

A vi, koji vodite ratove, ne biste li sami sebe predali za mir u svijetu? Ne biste li prestali slati uvijek neke druge ljude i države u vaše ratove?



Imate oružje i govorite da ste pozitivci, dobri momci.

I sav naš svijet, svi naši vođe moraju se latiti oružja, potrošiti ono što je već zastarjelo, načiniti krizu u svijetu i bezgranično iskorištavati siromahe.

Zar vam nikada nije palo na pamet prebrojiti koliko ste od tih siromaha već blaga oteli?

Zar vam nikada nije palo na pamet da ste jad i bijeda po tome koliko ste u stanju novaca i blaga dati nekome drugome?

Siromasi vas uvijek pretječu u tome davanju, u plaćanju poreza, u kupovini hrane koja se uništava u ratovima kako bi se našlo razloga da se proizvede skuplja i eksperimentalna hrana... za koga to činite? Sigurno ne za siromahe svijeta.

Vi, koji vodite ratove, obični ste naivci jer mislite da ste na igraćoj konzoli.

Jao vama, bogataši!

Jao vama, vi, koji uvijek vodite ratove, odgovorni ste zato što u svoje ratove uvlačite čitav svijet. 20.03.2022. 21:24

Nije pitanje zašto Gospodin Bog dopušta zločine.

Pitanje je pravilno ovo:

zašto ljudi dopuštaju zločine?



Pad tirskoga kralja

I dođe mi riječ Gospodnja: 12 »Sine čovječji, zakukaj tužaljku nad tirskim kraljem. Reci mu: Ovako govori Gospod Bog: ‘Gle, ti bješe uzor savršenstva,
pun mudrosti i čudesno lijep!
13 U Edenu, vrtu Božjem, ti življaše,
resio te dragulj svaki,
sard, topaz i dijamant,
krizolit, oniks i jaspis,
safir, smaragd i zlato.
Načinjeni bjehu bubnjevi i frule,
na dan ti rođenja bjehu pripravljeni.
14 Postavih te kao raskriljena keruba zaštitnika:
bio si na svetoj gori Božjoj,
hodio si posred ognjena kamenja.
15 Savršen bješe na putima svojim
od dana svojega rođenja
dok ti se u srcu ne zače opačina.
16 Obilno trgujući,
napuni se nasiljem i sagriješi.
Zato te zbacih s gore Božje,
istrgoh te, kerube zaštitniče,
iz ognjenoga kamenja.
17 Srce ti se uzoholi zbog ljepote tvoje,
mudrost svoju odnemari zbog svojega blaga!
Na zemlju te bacih
i predah te zemaljskim kraljevima
da te prezirno gledaju.
18 Mnoštvom svog bezakonja,
nepoštenim trgovanjem
oskvrnu svoja svetišta!
Pustih oganj posred tebe
da te proždre.
Pretvorih te na zemlji u pepeo
na oči onih što te motre.
19 Svi koji te poznaju među narodima
zgroziše se nad tobom!
Jer ti strašilo posta,
nestade zauvijek.’«

Ez 28,11-19”



More zločina


 

Svađaju se veliki i mali,

oko mene zemlja gori.

Zlodusi još nisu pali,

a ni sve to što njih mori,



svako dobro što postoji

i za kojega su najjači svjedoci.

Duša mi se Kristom poji,

u nju bistra Krv se toči



da opere blatne misli

moga uma i moj propust.

Zlodusi mi nisu prišli

da ponude neki popust,



ali tu su i polako plaze

kao pseta oko vruće kaše,

sa svih strana obilaze

da bi razotkrili tajne naše,



našu svetu ljubav, našu nadu.

Najgori je zloduh jači

koji car je u tom padu,

koji se za zlo zakvači,



mada dobiva se uvijek oproštenje

kada se potraži Duha Boga

i od Svetog strogo zapriječenje

protiv djelatnosti Zloga.



Zato idem, izmolit ću za se, Kriste,

pobjedu nad vlastitim si zločinima

i zamolit ću za stope čiste

kakve samo Tvoja staza prima.

20.03.2022. 05:45



Popular posts