Zlatno tele

 

Nisam znala da je jutro sneno

dobar znak za mir u sjeni

i za moje drače rastepeno

što ga dan pošalje k meni

Kako otkrila bih nova stanja

koja moguća su u dnu srca,

a koja mi otvaraju znanja

iz kojih mi novo zdravlje frca

pa da nema više bodljikava praha

mog života što po svuda steže

poput onoga u grlu straha

koji nikad s molitvom ne liježe

već se drži ludilom i bunca.

Sad već mirno čekam tamu

od koje se nije oćutilo sunca,

makar me je srce ostavilo samu.

13.11.2019. 16:04

Načiniše mome srcu zlatno tele

pa pritišće odasvud me njina strava,

odmahuju rukom jer me žele,

Boga moga koji sve mi održava,

koji me od zlatne smrti budi,

ali slijepo gledaju me sresti.

Inače bi pravdu poslušali ljudi

da je ima u njihovoj svijesti.

Prašinu ću stresti sa svojih sandala

i moliti Krista, Duha da pohodi

ovu dušu što od umora je s nogu spala

da u meni ono čisto srce se porodi.

26.07.2021. 15:34

Dobro sjeme naše vjere

 

Duh će Sveti ognjem neugasivim

raspiriti nam vjeru, ljubav, nadu

kao sjeme krvno davna mučeništva.

Bog se služi navještajem neustrašivim

kakav nikad se ne klanja nekom padu

nego žrtvi Isusova apostolska učeništva.

To je dobro sjeme našega kršćanstva,

makar popadalo i uz cestu il' na kam

jer zauvijek napuni se duhovnoga mlijeka

što ga daje neuništivost božanstva,

makar svatko misli da umire posve sam,

a u stvarnosti svi žive od vijeka do vijeka.

Duhu Svetom naše vjere ne broji se količina

već kakvoća, snaga, darovano znanje

svih zemaljskih i nebeskih stvari,

mudrost, savjet i razboritost, jačina;

i duhovna hrabrost koja prati izabranje

jer Gospodin Bog je taj što sve obdari.

Nikoga ne izostavlja, svaku dušu će obići

da bi mogla svijetu svoga roda dati

od kojega svi ne žive, al' imaju spas.

To je rasplamsani oganj kojim Krist će stići

vrlo brzo na tu zemlju koja stalno pati,

to je znak da sve je bliži Kristov čas.

26.07.2021. 08:38

Božanska romantika

Zvijezde gledaju da l' snivam

u taj kasni, sparni sat,

a ja velove otkrivam;

duša mi je kao rat.

Još i kišne kapi

posjetile ovaj stan

iz kojega hlapi

protjerani san.

Neka, nek se vine,

ja sad moram otpjevati

toj romansi da mi sine

koja će mi s duše otjerati

sve prljavštine i boli.

I u čemu je romantika

kad se zdušno Boga moli,

gdje je tu semantika?

Zar ne pališ svijeće

u ljubavnoj noći

kada srce skreće

ka ljubavnoj moći

da se preda,

da sve drugo zaboravi?

Ni zboriti ne da

je l' trenutak pravi.

Tako Isus i Gospodin moj

otare mi mrve s lica

pa prepusti meni govor svoj

dok me trese nevjerica.

Milošću si zadobila spas,

ja sam duši tvojoj Straža.

Ne, ti ne boj se za nas

jer si mi najdraža,

jer si jedina u mnoštvu

kojoj gorim pokraj sunca,

jedina u mnogoboštvu

gdje siromah sada bunca.

Za mene si uvijek pravi tren,

pravo osvježenje

jer Bog uvijek želi biti njen

koja nosi otrežnjenje.

Pustinju ću natopiti,

gdje će biti meda, mlijeka,

koja će se rastvoriti

da poteče bistra rijeka

kojom krštavam te ja svu za se,

kojom vatru svoju gasim,

preuzimam grijehe, boli na se,

da za ljubav svoju tebe spasim.

25.07.2021. 23:27

 

Potraga za dostojanstvom

Bože moj, Gospodine blagi,

uzmi ovaj prazan stih,

ispuni ga svojim obećanjem

kakvo djeci nose prijatelji dragi.

Mada nisam dio njih,

ja Te molim s pouzdanjem.

Ne daj, Bože, veća zla,

ne daj da se redoslijed okrene

naopako zemaljskome redu.

Suze molitvama sada sijem ja

i znam, doći ćeš po mene

da žanjemo moju bijedu

što neometana buja

u nebeskim dobrima

za kojima sam u trku.

Sada opet neka će oluja,

poneka i moja jedra ima,

a ja čuvam onu zbrku

da je ne gledaju i ne mare

jer je tako puno jednostavnije,

ne mora se ništa reći.

To je dijagnoza i navike stare,

one koje postaju sve davnije.

Sad još moram puno prijeći

mostova i cesta, oploviti mora

da bih dostigla do one luke

gdje ću popraviti čamac

da bih pošla čak i smjerom gora,

dostojanstvom pružila Ti ruke.

Zato sada zauzimam pramac.

25.07.2021. 21:37

 

Bijele duše ispred raja

Gospa od Guadalupe

Vidjeh na toj zemlji tijesnoj neke bijele ljude

kako upinju se rukama do tvojih skuta,

a ti, Gospođo, si jamčevina da se zbude

uslišanje svakoj duši koja dolje luta.

Bijele duše dižu bijele ruke u visine

na kojima ti se, Djevo, tu komuniciraš

i u molitvenoj tvojoj snazi iz nizine

poput vječne Majke pobjednički kontempliraš.

Plemenitost tvoja do dubina neslućenih

čitav narod Božji u bjelini očarava,

u kontrastu ti si duša nepomućenih:

lica ispunjena svakim tko tu očajava.

Polažu u tebe nadu koja ne može uminuti,

toliko si jaka utjecaja, tako blaga,

tako puna nevolja zemaljskih što će sinuti

u bjelini pobjedničkoj tvoga duha draga.

Zato tvoje lice, Marijo, ti tamnoputa sjaja,

tamnije od marame što kruni tvoje čelo,

ali pobjeda su tvoja ove duše ispred raja,

jer to tvoja žrtva je i milosrdno djelo.

25.07.2021. 14:23

 

Abeceda pokajanja

 

Okupljam zabilješke

moga duha ona,

duha savjesti

koji pamti greške

poput slona.

U iskrama svijesti

nešto se pomalja

neodređenoga stila,

nešto kao kopkanje

i po duši se valja.

Ne, još nisam čila

za pokajničko tkanje,

ali to me malo tišti,

i za sada povremeno,

kad se sjetim reda

kojim duša vrišti.

I za sada umjereno,

to je pokajanja abeceda.

Sazret će to sjeme

već za koji dan

jer ja neću izdržati

neko dulje vrijeme

da sastavim plan;

red se mora održati.

Ne bijah ja nesebična,

al' do koje mjere,

to sad ne bih znala.

Greška, možda obična,

možda poput zere,

mir je meni ukrala.

U dubine zaći,

revno se pomoliti,

jer taj dan se bliži,

i grešku pronaći;

ne smijem dozvoliti

da me svu ponizi.

Jer ako sam griješila,

nije bila kobna hora;

možda nisam znala

zašto sam se smiješila.

Plutala sam na sred mora

kad je sebičnost me zvala.

Neumjerenost je strašna kob

i postaje sve veća,

što se više oči zatvaraju.

Srce moje, ti ne budi rob!

Kriste, najveća si sreća,

ne daj da me zavaraju

zlodusi od indolencije

koji šapću da to ništa nije.

Istrijebit ću si grijehe sve

radi slavne indulgencije.

U zeri se brvno krije,

a u meni opet spokoj zre.

25.07.2021. 07:17

Blagoslov ili prokletstvo

 

Za nas, ljude je kršćanska, opća, univerzalna, apostolska, evanđeoska i sveta Crkva u Kristu sakrament i znak najtješnjeg sjedinjenja s Bogom.

Crkva je znak i oruđe jedinstva cijeloga ljudskog roda.

Crkva je sav Božji narod koji je tijelo Krista, raspetoga i uskrsnulog od mrtvih, Bogočovjeka Otkupitelja ljudi od grijeha i smrti. Krist je stvarno tijelo kojemu je On sam Glava toga tijela dok su vjernici i kršteni udovi toga tijela.

Krist se nalazi u vjernicima svojim i moliteljima te se služi, po njihovoj slobodnoj volji i pristanku, njihovim tijelom i duhom, njihovim umovima, rukama, nogama, sposobnostima koje im daje i njihovim talentima. U tome je tajna jedinstvenosti Crkve, ma koliko ona izgledala kao da možda nije jedinstvena. Jedan je Bog i jedno su tijelo Krist i Njegova Crkva, neodvojivo.

Krist, pravi Sin Boga, pravi Bog i pravi čovjek, onakav čovjek kakvi bi morali biti svi ljudi koji su grešnici, iako su i sveti istovremeno jer narav ljudska pada u grijehe, ali Krist, koji živi u vjernicima, svojim sjedinjenjem s njima posvećuje vjernike i njihove živote i djela; On je istinski Zaručnik svojega Naroda, svoje Crkve koja Ga iščekuje dok naviješta smrt Kristovu na otpuštenje grijeha i dok slavi Kristovo uskrsnuće i uzašašće na nebo gdje On sjedi s desne Bogu Ocu svemogućem s kojim se jedinstveno, međusobno ljubi. Sve se to događa u Bogu Duhu Svetomu što su Ga Otac i Sin poslali na zemlju, na Crkvu svoju.

Jedan je Bog, jedna je božanska narav, a tri su božanske osobe u Presvetom Trojstvu.

Bog je blizu, ali Božje misli nisu kao naše misli jer mi griješimo i nismo logični; Božji putevi nisu kao naši ljudski putevi jer mi uglavnom gledamo prema smrti dok je Bog oduvijek i zauvijek, On jednostavno Jest, postoji, prisutan je i vječan. Tko je u Bogu, prebiva u vječnosti, odnosno u raju, ali tu vječnost može izgubiti ako padne u smrtni grijeh.

Smrt, onakva otprilike kako je mi vidimo, nije kraj postojanja za većinu ljudi i za većinu vjernika Kristove Crkve, iako smrt nije kraj i za mnoge druge ljude koji se nadaju besmrtnosti.

Kod mnogih bezbožnika besmrtnost je pitanje magije i okultizma kojima se neki bave, a za koje neki nemaju vremena, ali su im misli, riječi i djela pod utjecajem magijskog i okultnoga te mnogi govore da su vjernici.

Protiv takvih smrtnih grijeha Krist je jedini lijek i spas.

U Kristu i u Kristovoj Crkvi nema niti trunka magije, magijanje i vračanje su veliki grijesi koji zaista vode đavlu. Ne u smrt već u pakao.

Naziv đavao ( grč. „diabolo” = „djelitelj”, onaj koji razdvaja ljude i svjetove, razdvaja jednoga čovjeka na više djelova pa je tako čovjek pod utjecajem grijeha sam sebi neprijatelj)znači neprijatelja koji vrši podjele među ljudima protiv jedinstva, a u Kristovoj Crkvi protiv zaručničkog sjedinjenja.

Gospodin Isus Krist jači je od svega, jači je od đavla i njegovih spletki.

Tako su i vjerni Kristovi udovi i molitelji jači u raznim napastima kao što su strahovi i sumnje kakvi spopadaju mnoge ljude i neke slabije, ali i čvrste vjernike.

Bog je nevidljiv i Bog je duhovan, On je Duh.

Čovjek, kojega stvori Bog na sliku svoju, također je duhovan, ali i tjelesan.

Bog je poslao svoga Sina, svoju Riječ koja se utjelovila po Duhu Svetomu u krilu bezgrešne Djevice Marije i postala čovjekom.

Tako je Bog omogućio ljudima da u svojoj slobodi slijede Božjega Sina i Očevu Riječ koja ih vodi ka onome spomenutom sjedinjenju s vječnim Zaručnikom.

Jedina i originalna duhovnost je duhovnost Boga, Stvoritelja svega i sviju ljudi. U toj otajstvenoj, mističnoj, tajanstvenoj i misterioznoj duhovnosti tajanstvenost pripada Bogu kojega slabo poznajemo dok smo si mi, ljudi malo bolje poznati.

Ipak, mnogi, kao što je rečeno, misle da je duhovnost lepršanje po livadama, raznoliko i duboko pa plitko disanje u nekoj vježbaonici ili da su to sve neke magične riječi i rečenice, da je to snaga ljudske volje i moć sugestije, a sve se mora intenzivno i vrlo često trenirati čitav život.

Boga se mora ljubiti i u tome je misterij.

Da bi čovjek ljubio Boga, Bog prvi u izobilju i velikom, nesebičnom naravno, predanju ljubi čovjeka, ljubi sve ljude radi čijega je spasenja od đavla otišao i u okrutnu smrt na Križu. Okrutna je smrt Kristova bila zbog toga što je na sebi nosio sve patnje svijeta, sve boli, sva magijanja, sve đavlove spletke, sve ljudske oholosti, preljube, ubojstva i svu, ali baš kompletno svu krivnju svih ljudi koji su ikada živjeli i koji žive, i onih koji će živjeti u budućnosti; apsolutno sve je svojom smrću Krist Bogočovjek otkupio od đavla i spasio za sebe, kao istinski Zaručnik svojega Naroda, svih ljudi.

Budući da Bog ljubi božanski, ostavio je čovjeku i svakom pojedincu da se sam odluči i da bira hoće li krenuti za Kristom i naučiti Ga ljubiti kako bi stigao u blaženi raj ili će se poigravati sa životom svojim i tuđim životima, s duhovnostima i magijanjima.

Boga se može upoznati i ljubiti.

Zaljubiš se u Boga već na prvi pogled: zove te prijateljem, umro je za tebe, da bi imao ti život vječni, i još ti lijepo kaže da slobodno odlučiš i da biraš hoćeš li blagoslov u životu s Bogom ili prokletstvo u odmicanju i udaljavanju od Boga; hoćeš li izabrati život ili smrt, raj ili pakao i slično.

Kristova Crkva je katolička, što znači univerzalna, opća; ona je evanđeoska i apostolska i koristi Bibliju, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, obavlja liturgiju barem svake nedjelje i za velike Blagdane (Uskrs, Duhovi, Božić, Tijelovo, Bogojavljenje, Blagovijest, Uznesenje Marijino na nebo) u kojoj se živi sakramentalnim, otajstvenim životom jer postoji sedam sakramenata: Krštenje, Potvrda, Pomirenje, Euharistija, Ženidba, Svećenički red i Bolesničko pomazanje. Svake nedjelje se slavi Uskrs kada se događa Euharistija, Žrtva i Zahvala Bogu za spasenje.

Nije potrebno intenzivno trenirati, niti imati posebne moći.

Dovoljna je slobodna odluka između blagoslova i prokletstva, između vječnoga života i smrti.

Život, dakle, biraj.

24.07.2021. 21:21