Vidjeti
te, vjerovati, bonaca
je srcu mom, bijela
jedra odaslati u
nebeski sveti dom
s
porukama mira, sreće
tihe kao malen dah. Neka
anđeo ti svira onu
melodiju koja diže prah
da
se s njega potpuno uzvise dobre
želje, topli sni. Nije
lako preletjeti klise kada
progone te svi,
nije
lako ni običan biti sred
oluja iskušenja, svoje
jade porobiti na
tom moru otrežnjenja,
nakon
bure mirno sjesti, reći
sebi sad sam svoj. Opet
mi ćemo se sresti. Mirno
more, kapetane moj.
Kada
živimo onako kako to nalaže Zakon i Riječ Boga u Deset zapovijedi
Mojsijevih i one Dvije zapovijedi ljubavi koje je Isus posebno
naglašavao te ako smo čuli Blaženstva iz one Isusove propovijedi
na Gori, dobivamo kraljevstvo nebesko koje spominjemo u molitvi
Očenaš i koje ulazi u nas i u kojega ulazimo sa svojom sviješću o
vječnom životu; tada se odvikavamo od vremenitosti, od zemaljskoga
poimanja svijeta i ljudi, sebe samih. Duša se vježba u razmišljanju
i pogledima na način kakav postoji u vječnosti, izlazi iz dimenzija
ovoga svijeta i ulazi u vječni život gdje se živi onako kako se
moli i mole se i Psalmi onako kako se žive.
Taj
život u kraljevstvu nebeskom je izravan susret s Isusom.
Direktan
odnos u Duhu i istini vjernika, molitelja i Gospodina Isusa,
uslišavatelja. Tako Isus također zna zamoliti i uputiti vjernika u
neko čitanje iz Pisama i evanđelja, a vjernik, koji je molitelj
Isusa Krista, postaje nalik uslišavatelju jer s velikim žarom
ljubavi čita i osluškuje Božju Riječ kao što na to upućuje
Gospodin.
Susreću
se, dakle, vjernik, molitelj i Krist, ali također i Krist, molitelj
s vjernikom koji Ga čuje. Razvije se među njima dijalog, razgovor
međusobni.
Za
život vjernika u kraljevstvu nebeskome potreban je rad takve vrste,
potrebno je znati i čitati Sveto pismo te živjeti po Božjoj
riječi.
Potrebno
je naći mjesto i vrijeme prioriteta u kojem i na kojem se dolazi u
dodir s Isusom u molitvi i gdje se ulazi u duhovnu usredotočenost.
Tek
tada vjernik zna što čini, čini ono što mu srce traži i nalazi
Gospodina u svome srcu. Prioritetno mjesto i vrijeme postaju molitva
i dijalog u Duhu i istini.
Gospodin
također u tom odnosu i dijalogu radi.
Isus
kod vjernika čini sve novo.
Isus
vjernike povezuje i okuplja u jedno.
Na
taj način svi vjerni molitelji Isusa Krista u svako doba i na svakom
mjestu održavaju plamičak ljubavi, zajedništva i jedinstva s
Kristom, po Kristu i u Kristu. Na taj način većina vjernika postaje
svjesna svoga vječnoga dostojanstva, postaje narod milosrđa i
opraštanja jer u tim dijalozima jednostavno isparavaju boli,
frustracije, srdžba i slično, gube im se razlozi za postojanje jer
čovjek u kraljevstvu Isusovom postiže najveći dobitak u kojemu se
nalaze sve utjehe, ostvaruju obećanja Isusova, a sve bolje se vide
ogromna prostranstva života u vjeri, nadi i ljubavi.
Živjeti
u kraljevstvu nebeskom ne znači za čovjeka biti pasivan i smiren,
postati nerealan za probleme svijeta.
Živjeti
u kraljevstvu nebeskom znači naći se svakome čovjeku pri ruci kada
zatreba milostinju, utjehu, savjet ili bilo što drugo što vjernik
za ljude izmoli Krista. Molitva za druge najčešća je aktivnost
vjernika koji živi s Kristom vrlo često ili čak neprekidno.
„Spominji
se Isusa Krista, uskrsla od mrvih, od potomstva Davidova – po mojem
evanđelju. Vjerodostojna je riječ: Ako s njime umrijesmo, s njime
ćemo i živjeti. Ako ustrajemo, s njime ćemo i kraljevati. Ako ga
zaniječemo, i on će zanijekati nas. Ako ne budemo vjerni, on vjeran
ostaje. Ta ne može sebe zanijekati!” 1
Tim 2,8. 11-13
Ipak
postoji onaj privilegirani susret za vjernike u kojemu se okupe svi
sveti, svi anđeli, svi ljudi koji su Isusovi molitelji i koji su
Isusovi uslišavatelji, odnosno oni koji Isusove savjete čekaju i
slušaju u ljubavi i istini; i u kojemu se okupe apostoli Kristovi,
svećenici i sluge Božje da bi predvodili Euharistijsko slavlje,
žrtvu i zahvalu za spasenje, da bi posvećivali vjernike na
zemaljski i opipljiv način, da bi posvetili njihova djela u službi
Kristu, da bi odriješili vjernike od grijeha, da bi zajedno
iščitavali Božju Riječ, i da bi, zajedno s Kristom, svi umrli
grijesima i živjeli svome Bogu svemogućemu. Na taj susret dolazi
Gospodin na Križu, Gospodin u svetoj Slavi svojoj što je otkriva
svojim Uskrsnućem na uskrsnuće svih vjernika s kojima je u dijalogu
gdje se Isus smiluje, a mnoštvo Ga slavi i klanja Mu se. 18.07.2021.
08:29
„Vi
ste pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskom,
nebrojenim tisućama anđelâ, svečanom skupu, Crkvi prvorođenaca
zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, dusima savršenih pravednika i
Posredniku novog Saveza - Isusu - i krvi škropljeničkoj što
snažnije govori od Abelove.” Heb 12,22-24
PSALAM
23
1Psalam.
Davidov.
Gospodin
je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
2na
poljanama zelenim
on mi daje odmora.Na vrutke me tihane vodi
3i
krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja
radi
imena svojega.
4Pa
da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim, jer si ti sa
mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.
5Trpezu
preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi
glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.
6Dobrota
i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U
Gospodnjem ću domu prebivati
kroz dane mnoge.
Kada
je došao Tvoj čas, kad je Tvoj Izabrani narod bio i više nego
spreman za Tvoj dolazak jer su ljudi patili od hereza i krivovjerja,
od nevjere i svetogrđa, od očajavanja i gubitka nade da će im
njihov obećani Mesija ubrzo doći i kada su mnogi naučili tu
lekciju o posluhu prema Tvojim zapovijedima jer su uvidjeli koliko su
teško ispaštali zbog neposluha, Ti si se pojavio kao njihov
zemaljski Učitelj.
No,
samo maleni i ponizni iz naroda prihvatili su Tebe, govorili da si
obećani Mesija. I među njima su mnogi otpali jer su od Mesije
očekivali brza rješenja svih nevolja, magijski i silovit prodor,
čarobni štapić: nahranio si gladne hodočasnike, ozdravio si
bolesne od svih vrsta bolesti, izagnao si iz njih zloduhe, uskrisio
si neke mrtve. Gledali su Te kao svoga Izbavitelja od svih nevolja,
povjerovali da nevolja i muka više neće biti jer htjeli su Te
zakraljiti protiv okupatorskih vlasti.
A
Ti si im tumačio ono isto što su znali i prije, stotinama godina,
da će neposluhom pasti u ropstvo; ne u ropstvo pod jarmom tuđih
naroda već u ropstvo vlastitoga grijeha, to jest da su na putu za
pakao gdje je plač i škrgut zubi.
Imali
su Zakon, Zapovijedi Božje koje si im Ti tumačio i ponavljao. Mnogi
su zbog toga otpali od Tebe. Jer nisi bio taj zamišljeni kralj.
Pratili
su Te jer si činio čuda neviđena.
Tek
kada si počeo s onim svojim „tvrdim” govorima, otišli su od
Tebe.
Govorio
si da si došao donijeti rat i razdor; da si došao rastaviti ljude;
da si došao pozvati pogane koji nisu bili pripadnici Izabranog
naroda; da se čovjek mora roditi iznova, od vode i Duha; da si Kruh
koji je s neba sišao; da će živjeti samo oni koji jedu Tvoju krv i
meso; da sve moraju prodati što imaju; da moraju nositi sa sobom
svoje muke i nevolje; da Te tek tada mogu slijediti, kada ponesu
barem svoje vlastite križeve, ako ne i nečije tuđe; da moraju
davati sve što imaju drugima; da moraju pomagati više nego što je
neophodno svakome na koga naiđu; da moraju bezbroj puta svima sve
oprostiti.
Oni
maleni i ponizni, siromasi i svjesni svoje grešnosti, svoje
manjkavosti i nesavršenosti, svojih bolesti i nevolja, svoje
socijalne ugroženosti, svojega izgubljenog osnovnog ljudskog
dostojanstva, svoje nesposobnosti da se dokopaju kruha, radom ili
prosjačenjem, mrzili su svoje živote i nisu svi vjerovali da su
toliko zgriješili da bi zaslužili takve loše uvjete života jer
vidjeli su dobro da i svi drugi slično griješe, oni koji su se
držali pravednicima.
Njima
si govorio da nisi došao pravednicima, nego grešnicima, a grešnici
su bili još veći oni koji su govorili da su pravednici, koji su
odbacili „svjesne” grešnike na margine društva i zajednice, kao
gubavce.
Malenima
si rekao sve: tko mrzi svoj život, zadobit će život. Govorio im da
su blaženi i čuli su Te jer bili su sigurni da im donosiš
oslobođenje, a ne samo Kruh života vječnoga, blaženog. Donio si
im radost kakvu odavno nisu doživjeli, bio si im utjeha u žalosti
takvoga života. Donio si im sud pravednosti jer si bogatima rekao
ono što su svi znali, ali nitko se nije usuđivao govoriti, da su
licemjeri kao što si to rekao i vjerskim i narodnim vođama. Svim
tim krotkim srcima obećao si skore nebeske radosti jer su shvatili
da su na dobrom putu u raj. Sve si im tumačio, vjerovali su. Znali
su to u svojim dubinama i nutrini. Bili su čišći i bezazleniji od
bogataša i vođa i spoznali su da si Mesija, da si Učitelj i
Prorok, da ih posvećuješ, da si Sin Boga živoga.
Takvi
su bili Tvoji aposotli, zvao si ih mirotvorcima, učio ih milosrđu.
Kako može netko tko ništa nema biti milosrdan? Evo, ovako: vjerom
svojom u Tebe, Isuse. Jer u toj vjeri čine se djela milosrdnija od
obične svakodnevne milostinje: ruše se predrasude, lome se okovi
nepravedni, ustraje se na tom putu vjere u Tebe, Gospodine, a time se
i ukazuje spasenje jer takvi, svi ti vjerujući i aktivni sljedbenici
jesu oduvijek i zauvijek progonjeni kao što si i Ti postao od kralja
prognanik. A koga progone zbog Tebe, zbog Istine i Pravednosti, zbog
vjere u vječni život i zbog vjere u Čovjeka koji je Božji Sin,
sam Bog Otac spašava po Tebi, Kriste, po Tvojoj Muci za otkup od
smrti i po Tvome uskrsnuću za opravdanje svih koji bijahu na
marginama i optuženi kao nedostojni.
Puno
sam naučila u svome privatnom i društvenom životu od Tebe, Isuse,
i od Tvojih malenih, od Tvojih sljedbenika, od Tvojih siromaha.
Spojio si me s njima u svome Duhu Svetome.
Težak
je život, ma kako lijepo izgledao.
Teško
je ne biti prihvaćen od ljudi kojima opraštaš.
No,
u srcu stanujete Ti i Otac naš nebeski, a ne samo ti razni
zarobljeni ljudi u svojim grijesima kojima oduzimaju kruh, slobodu i
radost svima drugima.
Danas,
kad si me pohodio, nisam kao inače pokušavala nešto učiniti ili
shvatiti zašto me oslovljavaš kako bih izvršila Tvoju volju.
Pohodio
si me iz ljubavi, da mi kažeš da sam Ti značajna i vrijedna, da mi
želiš malo pripomoći u mnogim pitanjima i brigama. Slušala sam i
ostala tako pokraj Tebe, ne čineći ništa drugo, ništa posebno da
bih spoznala što očekuješ od mene. Samo smo ugodno razgovarali.
Nisam baš potpuno zašutjela, ali Ti si našao načina da Te čujem
i razumijem bez posebnog osluškivanja. Poput one Tvoje rođakinje
koja je sjela do Tvojih skuta. Poput one dvojice na putu za Emaus.
Poput siromaha.
„Blaženstva
Ugledavši
mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. 2On
progovori i stane ih naučavati:
3»Blago
siromasima duhom: njihovo
je kraljevstvo nebesko! 4Blagoožalošćenima: oni će
se utješiti! 5Blagokrotkima: oniće
baštiniti zemlju! 6Blago
gladnima i žednima pravednosti: oni
će se nasititi! 7Blago
milosrdnima: oni
će zadobiti milosrđe! 8Blago čistima
srcem: oni
će Boga gledati! 9Blago
mirotvorcima: oni
će se sinovima Božjim zvati! 10Blago
progonjenima zbog pravednosti: njihovo
je kraljevstvo nebesko!«
11»Blago
vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu
protiv vas! 12Radujte
se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su
tako proroke prije vas!« „ Mt 5,1-12