Hvalospjevi moji neopipljive su kapi,
one teško se probijaju u svijesti
što je tako prizemna u tjelesnoj težini,
mada duša poput vruće zemlje hlapi,
kao da će buknuti ili se istresti,
sve na ovoj stojećoj žežini.
Ti mi, Kriste, dade dobru mjeru
uskiptjela znanja Pisma koje vrije;
Ti mi otkri svoje Duše žar
što raspiri utrnulu ljubav, vjeru
i svu nadu što se dugo krije
gdje isparava i uspomena na Tvoj dar.
Nakon uspavanog dugog dana
što ga mjerim u dekadama,
evo sada otkrivenja krasnih
dok sazrijeva nada razuzdana
što je krotim još od Adama.
Eto meni Tvojih znaka jasnih.
Strahovi me vežu da ja neću proći
kroz ušice igle poput kakva bogataša,
nerazumna ovisnika svojoj veličini,
nego ova nada da će meni glave doći.
Srce moje Majci rodnoj sve iznaša
da ne ostaviš me toj pličini.
Opet Anđela Ti tražim Tvoga
koji zna za mene po tom kroku
kojim obilazim da dosadim.
Neka spusti na me Duha utješnoga,
da mi jakosti u skorom roku
da se Tebi klanjam, da se iznenadim.
13.07.2021. 19:42