Marko, ti i ja

 

Sjećaš li se kad smo zadubljeni bili

svak u svoje pitanje za Majku,

svak u svoje pitanje o Bogu?

Da smo sretni, radosni, to nismo krili,

na Marka smo načinili hajku,

meni nije žao bilo što ja nemam togu.

Pokora je bila strašna, prelijepa, duboka

jer smo osjećali Vino iz nebeskih vena

što ga nismo htjeli piti u kostrijeti slatkoj

pa nam dade Majka suzu svoga oka,

Otac je režirao nam svjetla snena

dok je Marko igrao na struni glatkoj.

Sjećaš li se mirnih savjesti kojima smo plovili

poput neplivača što se ljuljala im barka?

Nikad poslije više nije bilo prilike za ples.

Od početka mi smo grožđe Ljubavi ulovili,

putujući vinogradom našeg dragog Marka,

pa smo pali mu u mrežu, kakav stres!

Pogledaj, Gospode, i smiluj se nama

jer smo sagriješili Ti bili u Tvojoj Kući,

nismo sjetili se anđelima reći hvala

za sve milosti što skrivala ih tama.

Samo znali smo se za rukave vući

kao djeca neozbiljna, mala.

Kad si blagoslovio nam djela, dragi Kriste,

i kad si nas poslao na nemirna mora,

nisam znala opisati ni što se svijetu tada zbilo.

Nisam znala, niti marila zbog duše čiste

jer si Ti poučio nas gdje je Sveta Gora

i naš Sion u kojem nam grožđe zrilo.

30.06.2021. 19:13

Duša i grijeh

Slaba duša ima snagu

u slabosti svojoj, u predanju

i u padovima

kada prima opomenu blagu,

kada se strovali nebo na nju

kao uragan po gradovima.

Ne, ja neću propasti

jer nikako ne želim to

nego znam da živim

samo kad me kušnja časti,

kada s mene sklizne zlo

i kad nikoga ne krivim.

Mir tebi, dušo moja, mir!

Blagoslov ti pada na ramena,

nećeš proći na široko.

Za tebe je sveti odabir,

za tebe je prosuzila Stijena,

poletjela grlica visoko

jer je tako uzak prolaz

da ga ne zna zvijer divljine,

da ga nemaš niti ti

ako ne iskusiš poraz

što je stvoren od miline.

Opet Boga svog ćeš slaviti.

Križa svoga ne odbacuj

i ne žmiri u tom rovu,

u toj tami Boga zovi.

Srcem svojim službu začuj

pa je kliči na svom krovu,

doletjet će ptići novi,

poslani od Duha Sveta.

Slušaj riječ si pravednosti

što izvire ti iz usta,

poslana je grešnicima svijeta.

Ona nastaje od vrijednosti

što je ima duša pusta,

duša siromaha, skromna, tiha.

Kraj života svoga ti ukrasi,

svakom padu opet stani.

Nek ti srce bude puno stiha

kad zazvone zadnji časi.

Boga slavit će svi tvoji dani.

30.06.2021. 12:57

 

Na tom crnom nebu

Ljubav stvara naše kosti,

našu srž i duhovna skitanja,

osobnost našu, naše duše.

Vjetar do iznemoglosti

oblikuje vječna pitanja

da se pjesme ne osuše,

da se ne gube u bespućima,

da se susret uvijek stvori

kada god je Božja volja.

Samo duša tu mogućnost ima

bezbroj puta da izgori,

da se budi uvijek bolja,

uobličena po svome redoslijedu,

ali puno jača i sigurnija

jer se uči bezuvjetnome darivanju

gdje je mirno susretanje i u redu.

To je istinska liturgija,

moje bogoštovlje u snebivanju.

Naša molitva je onaj tajni ključ,

otponac za dušu da ne zdvaja,

bijela krila dviju golubica

koje nose onu našu luč

što se Križem sva napaja

kao skromna nevjestica

koja svog Pastira gleda iz daljine

što je više nego dovoljno i puno

da joj se razbukta moć.

Ljubav jednu mnoge ovce čine,

svaka prima osebujno runo

kakvo ne zna dan, ni noć.

Samo na tom nebu crnom

duša dolazi do svijesti

i do mudrosti i razuma

što se diče oštrim trnom

koji pomaže mi tebe sresti

netom prije pomračenja uma.

Samo ona Ljubav zna

hoću li se tu pronaći

ili dragovoljno izgubiti,

ali prije svake zore ili sna

navikla sam u dubine zaći,

dušu tvoju izljubiti.

30.06.2021. 03:23

 

Živa duša

 

Nešto u tvom glasu,

neki drhtaj ili sjena,

nešto neizrecivo;

neka slabost u tvom stasu

ili kosa, sjajna boja njena,

zastajanje neporecivo

govori mi puno više

nego što bih mogla znati.

Jasno je da znam

ono što ne piše,

što bih mogla tobom zvati,

vidljivo je kao plam

negdje u dnu duše.

Poklapa se s mojim bilom,

surađuje sa grlicama,

s vjetrovima puše;

ne dolazi silom,

ne kreće se ulicama.

Razlikujem tvoje mjesto,

tvoje doba, tvoje vrijeme,

tvoju dušu i tvoj korak.

Rijetko, ne prečesto,

kao da ti nemaš breme,

govor koji nije gorak.

Sve se to ostvaruje u Kristu

onog časa kad pogledaš amo,

i u moju dušu kada zađeš.

U dubini, srca istog Boga ištu,

mir prostruji i ja trnem tamo

gdje me živu ti pronađeš.

29.06.2021. 21:22

Prison song

 

ICH MOCHTE NICHT SAGE DIR.

WIR BRAUCHEN DICH

AN UNS ZU DENKEN,

ZU MACHEN EIN SPAZIER

ZU TEILEN UNS GLUCKLICH,

KREUZ ZU SCHENKEN.

 

ICH FREUE MICH, MEIN FREUND,

DAS LEBEN FREUEN

UND FREIHEIT;

ICH GEHE ZU DEN SCHREIN

FUR DAS LEBEN ZU KNIEN

FUR SIE SEIT.

 

L’ESPRIT  DU CULPABILITE

JE NE VAIS PAS PASSER,

TOUS VEULENT LA  JUSTICE.

NOBODY WANTS LA MILITAIRE.

TAKE CARE NA SE,

WE’RE PRAYING FOR PEACE.

28102012  730

wordsaver.WordPress.com

https://wordsaver.wordpress.com/2012/10/27/prison-song/

In Divine I Recognize You

 

 

Meetings of ours  have those traits

which always were Divine and present,

like in these existing moments,

no matter in which we are ways

communicating, a hundreds percent,

or when will arrive the comments.

 

So, that Divine traits are more secure

than death or the world in it’s style;

and because I know them, I know us

and  I recognize your spirit  for sure

and I feel often like I could die…

because in divine Spirit  we trust.

 

Because when in the Temple of Lord

we were meeting and knowing each other,

I know, through the bones, it’s a true;

I know it is a life of a different sort,

I know that we’re in the will of our  Father;

I know because in Divine I recognize you.

Oct. 12.10.2012. 22:04

https://wordsaver.wordpress.com/2012/10/12/in-divine-i-recongnize-you/

 

Ispraćaj

 

I posljednji smo „Zbogom” rekli toj mašini

već posivjeli peron i ja,

a veliko srce u sitnoj prašini

ostalo je samo, s njegovim „Adio, malena”.

(1972.) 28.06.2021. 05:04