Na tom crnom nebu

Ljubav stvara naše kosti,

našu srž i duhovna skitanja,

osobnost našu, naše duše.

Vjetar do iznemoglosti

oblikuje vječna pitanja

da se pjesme ne osuše,

da se ne gube u bespućima,

da se susret uvijek stvori

kada god je Božja volja.

Samo duša tu mogućnost ima

bezbroj puta da izgori,

da se budi uvijek bolja,

uobličena po svome redoslijedu,

ali puno jača i sigurnija

jer se uči bezuvjetnome darivanju

gdje je mirno susretanje i u redu.

To je istinska liturgija,

moje bogoštovlje u snebivanju.

Naša molitva je onaj tajni ključ,

otponac za dušu da ne zdvaja,

bijela krila dviju golubica

koje nose onu našu luč

što se Križem sva napaja

kao skromna nevjestica

koja svog Pastira gleda iz daljine

što je više nego dovoljno i puno

da joj se razbukta moć.

Ljubav jednu mnoge ovce čine,

svaka prima osebujno runo

kakvo ne zna dan, ni noć.

Samo na tom nebu crnom

duša dolazi do svijesti

i do mudrosti i razuma

što se diče oštrim trnom

koji pomaže mi tebe sresti

netom prije pomračenja uma.

Samo ona Ljubav zna

hoću li se tu pronaći

ili dragovoljno izgubiti,

ali prije svake zore ili sna

navikla sam u dubine zaći,

dušu tvoju izljubiti.

30.06.2021. 03:23

 

Živa duša

 

Nešto u tvom glasu,

neki drhtaj ili sjena,

nešto neizrecivo;

neka slabost u tvom stasu

ili kosa, sjajna boja njena,

zastajanje neporecivo

govori mi puno više

nego što bih mogla znati.

Jasno je da znam

ono što ne piše,

što bih mogla tobom zvati,

vidljivo je kao plam

negdje u dnu duše.

Poklapa se s mojim bilom,

surađuje sa grlicama,

s vjetrovima puše;

ne dolazi silom,

ne kreće se ulicama.

Razlikujem tvoje mjesto,

tvoje doba, tvoje vrijeme,

tvoju dušu i tvoj korak.

Rijetko, ne prečesto,

kao da ti nemaš breme,

govor koji nije gorak.

Sve se to ostvaruje u Kristu

onog časa kad pogledaš amo,

i u moju dušu kada zađeš.

U dubini, srca istog Boga ištu,

mir prostruji i ja trnem tamo

gdje me živu ti pronađeš.

29.06.2021. 21:22

Prison song

 

ICH MOCHTE NICHT SAGE DIR.

WIR BRAUCHEN DICH

AN UNS ZU DENKEN,

ZU MACHEN EIN SPAZIER

ZU TEILEN UNS GLUCKLICH,

KREUZ ZU SCHENKEN.

 

ICH FREUE MICH, MEIN FREUND,

DAS LEBEN FREUEN

UND FREIHEIT;

ICH GEHE ZU DEN SCHREIN

FUR DAS LEBEN ZU KNIEN

FUR SIE SEIT.

 

L’ESPRIT  DU CULPABILITE

JE NE VAIS PAS PASSER,

TOUS VEULENT LA  JUSTICE.

NOBODY WANTS LA MILITAIRE.

TAKE CARE NA SE,

WE’RE PRAYING FOR PEACE.

28102012  730

wordsaver.WordPress.com

https://wordsaver.wordpress.com/2012/10/27/prison-song/

In Divine I Recognize You

 

 

Meetings of ours  have those traits

which always were Divine and present,

like in these existing moments,

no matter in which we are ways

communicating, a hundreds percent,

or when will arrive the comments.

 

So, that Divine traits are more secure

than death or the world in it’s style;

and because I know them, I know us

and  I recognize your spirit  for sure

and I feel often like I could die…

because in divine Spirit  we trust.

 

Because when in the Temple of Lord

we were meeting and knowing each other,

I know, through the bones, it’s a true;

I know it is a life of a different sort,

I know that we’re in the will of our  Father;

I know because in Divine I recognize you.

Oct. 12.10.2012. 22:04

https://wordsaver.wordpress.com/2012/10/12/in-divine-i-recongnize-you/

 

Ispraćaj

 

I posljednji smo „Zbogom” rekli toj mašini

već posivjeli peron i ja,

a veliko srce u sitnoj prašini

ostalo je samo, s njegovim „Adio, malena”.

(1972.) 28.06.2021. 05:04

Jesen '75

Bilo je sumračno i osušeno

kad ih nađoh u lišću

što je bilo u tonu tvojih očiju

ili nečije kose,

ne sjećam se više.

Divlji, veliki,

po dva na dlanu,

jesensko – smeđi kestenovi.

Danas su nostalgija,

splasnuti,

izgubljeni u mrazu.

Pedeset pet centimetara snijega.

Na Sljemenu.

Ovdje susnježica,

tek s mirisom zime.

Klasična šetnja Perivojem

s rukom u ruci

ili šuštanje lišća,

ne sjećam se.

Nije više bilo ni ljudi,

ni ptica,

ni pjesama.

Nije se imalo što raditi,

osim čekati,

smireno i tupo, bez misli.

Nije se imalo što misliti.

Ne sjećam se,

trajalo je dugo.

Oblak je zasjenio

nečije ruke,

zagrljaj bujne kose,

ne sjećam se.

A jučer su još bili tu,

jesensko – smeđi kestenovi.

Divlji, veliki, po dva na dlanu.

28.06.2021. 01:15

„Kestenovi” - nadopunjeno po sjećanju :)

oko 1975.

 

Pjevaj, dušo, svima o Ljubavi

 

Pjevaj, dušo, o Ljubavi slavnoj

što te oslobodi zauvijek od uza.

Uvijek iz početka istu pjesmu vrti

ovim svijetom i po zemlji ravnoj

što se ledi sva od lažnih suza,

da te Ljubav oslobodila od smrti.

Pjevaj, dušo, pjesmu jadnika i bijede

svima koji gladuju i žeđaju u polju

na kojemu žanju blagostanje bogovima,

bez nadnica što trbuhu ne vrijede

i bez malo hljeba, začinjenog solju;

o Ljubavi pjevaj zvijeri s rogovima.

Pjevaj, dušo, žalosnima, bolesnima

i njihovim depresivnim vođama

da je Ljubav zadržala tvoje stope

tamo gdje i suha blata ima,

ali gdje je isparila tama,

gdje se žalci smrti tope.

Idi, reci im za ljubav Boga

i da nije ono što ljudima biva

nego da je odozgora i s visoka.

Da se duša mora odvratiti od toga

da se uvijek u tunelu skriva

da ne vidi nitko suzu joj iz oka.

Pjevaj, samo pjevaj, Bog će dati

što će srce tvoje stihovati,

što će čuti, tko će imat sluha.

Nikad, nikad nećeš znati

da će Božja slava likovati

u jedinstvu i ljubavi Duha.

28.06.2021. 00:18