Duhovni most

Nadnevak je uvijek sigurnosti znak,

čas je toga obavezno neki strogi tren,

ono „jednom” izvjesno je jako.

Breme pada kao sud na Nebu jak

sve se slijeva kao jedna gusta sjen'

koja iščekivanjem je puna tako.

Dan je susreta označen pravilima,

kako je na cesti jednoj,

tako i na svima ostalima.

A Duh laki čvrste znake ima;

kako padne duši bijednoj,

tako zarobi me blistavim kristalima

pa zauvijek slavim godišnjice,

vremenite oznake i sate.

Kao kada jesen tiho zamiriše

koja ima svoje obljetnice

kada vjetar odasvud se klati,

kad se nose samo te prozirne kiše.

I Duh laki čitave te dane radi

dok se srca ljuljaju na pjeni

što ih čini hladnima u žezi.

I ja gorim kao mjesec mladi

ili opet gorim u sunčevoj sjeni,

dok mi čas iz jednoga u drugi bježi.

Tako mijena ide od Marka do Luke,

ili Pavao i Ivan, Jakov ili Matej, Petar,

nazvani po nekom značajnom vremenu.

Mada se ružarij moli usred muke,

uvijek miluje me Sveta Duha vjetar

da se molim preslatkome Bremenu.

Godine prolaze, ali sve su ostale u duši,

makar zaboravljam pa se ipak sjetim.

Najlakše se pamte skori dani, noći

jer od njih me Duh još uvijek guši

kao ptica zarobljena što bi da poleti

jer je kumulacija to Božje moći.

Siguran je duh moj na tom drumu,

više nego kaldrma i čelična krila.

Ne sjećam se točno kada,

ja sam preskočila most u svome umu

jer ni jedna druga veza nije ovdje bila

tako čvrsta kao moja nada.

27.06.2021. 22:13

 

Znakovi

 

Čekam dane, večeri i zore,

mada znam da ugledati neću

niti snove, ni rosu, ni more,

niti neku određenu sreću.

Već odavno gledam sve u slici

i u znakovima poput Neba;

očekujem sud u svakoj prilici,

kao da mi drugo ne treba.

Samo ponekad se srce prene,

ovo tijelo kao da je slabo ime,

ali zato puno manje traži mene;

zaboravljam gdje ću s njime.

Kažu, dobre su dubine,

kontemplirajući stil života

pa se duša u slobodi vine

preko ovih zemaljskih ljepota

sve do na kraj svaka kraja.

Sjenicu bih sagradila

koja visjela bi sve od raja,

a ptice bih sve nagradila.

27.06.2021. 18:21

Ljubavna muka

Mira nema,

samo drač u tijelu

boluje od mene same.

Duša se oprema

preživjeti dramu cijelu

koja vladat će dubinom tame.

Hvala Ti, Isuse, Bože moj,

na tom osjećaju zdravlja

što ga daruješ mi za moj put

i za život koji prati život Tvoj

i još prilazi u Tvoja slavlja

da mi cesta nije uspon krut.

Da me daleko odvedeš,

sve do želje cilja toga

što je puno viši od Golgote,

da me široko opredeš

ljubavlju za Oca, Boga

što je poduzela te grozote.

Pravilan je kod nas, ljudi,

samo onaj osjećaj u tijelu

da se stradavati mora

mjesto bližnjeg u tren hudi;

čovjek ravan samo tom je djelu,

ali sve učini da dobije mnoštvo bora

zato što to nije nikad napravio,

jer izgubila mu od života duša,

jer slobodu zadobio nije.

Puno prilika si za nas sastavio,

svaka od njih tu je da nas kuša.

Čovjek žanje ropstvo što ga sije.

I gdje nema ljubavnoga sjeta,

gdje je sve u Tebi bol i muka,

svaki čovjek mora znati;

da iskusi otkupljenje svijeta,

u tom znaku da mu bude luka

i da može na Golgotu stati

poput Majke, poput bliskih žena,

kao zaljubljeni učenik Života

ili kao prosti službenik na djelu.

Duša vjernika je tada osnažena

osjećajem nebeskih divota

kao rana prikazana, Kriste, Tvome Tijelu.

26.06.2021. 20:14

 

Majka

 

Usred nesreće i njezine gorčine

još sam uvijek mogla vjerovati

jer je bilo takvo Božje izabranje.

Nada vodila me preko guste tmine,

znala sam da moram sljedovati

samo milosrdnu ljubav i opraštanje.

To je malo izmučilo moju snagu

kad se moralo sve praštat iz početka,

svakog sata, svakog Gospodnjega dana.

Nisam nigdje otkrila ni utjehu blagu,

čekala sam samo naznake svršetka

sve te muke što je bila otvorena rana.

Strahovala sam od veća grijeha,

suditi mi nije bilo u mom srcu,

Krist, Gospodin bio mi je baština i čaša

koji uvijek ima za sve lijeka.

Ipak, bila sam u nekom jakom grču,

ali kraj mene se našla Gospa naša.

Izlila si milosrđe Boga na me,

čistila me kupeljima poput rose,

oslobodila me mnogih sitnih zala.

Nisam molila da to učiniš za me,

ali još i danas tvoje kupelji me nose;

samo ti znaš, Majko, ljubav što si dala.

26.06.2021. 02:27

Svijetla luka

 

Dušo moja,

u toj tami

jaka svjetla gore,

i u mnogo boja.

Čak i u toj jami,

koja podsjeća na more,

izdiže se baklje plam.

To je stoga

što pronađe svjetlo mira

što je uzgorjelo, znam,

u jedinoga Boga

kao s nekog vira.

To je samo blagi stih,

cvrkuću mi ptice,

istina je puno slađa

kad proživiš njih,

potpuno i nemilice,

kao kad se sunce rađa.

Zovem svaku pomoć

da primiri moje srce,

da mi ovaj nemir prođe

u to vrijeme kad je ponoć,

kada vremenu iscuri srče,

i kada donesem plođe,

pune ruke istine i daha

od kojega živim vijekom.

Orlovi će uloviti

sve ostatke straha,

naći mi se lijekom

da ja mogu uploviti

u te luke svjetla sjajna.

Ne znam da li smijem,

hoće li mi otvoriti gaze,

ali ima lađa jedna bajna

što je ponekada krijem;

zbog nje me još više svjetla traže.

A taj Brod je Božja volja,

sjajna kao munja,

sigurna je kao grom.

Od tog nema lađa bolja,

niti luka svjetla punja

na tom sjajnom putu mom.

24.06.2021. 22:

Prašnjavi trag

 

Poslije svega, pitati se neću

gdje je duša, što je bio život moj,

znat ću samo kad je ljubav cvala.

Anđeli čuvari u pohode kreću,

svoje duše spremaju za velik boj

kad će koja reći „Bogu hvala”

za sve one treptaje i djela

što se drugom čine zbog vjernosti,

što iz pažnje rastu u visine.

Kružit će me ekumena cijela

mladih duša koje doći će u smjernosti,

pokleknuti ispred Istine.

Ostavi im od ljubavi trag

što je bila ljudska, sitna

sve dok nisi uzeo je za se.

Daj i njima prijeći Prag

u kojem se daje ljubav bitna

za sav puk i, Bože, za Te.

Ono što ja učinit ne mogu

jer se duša moja ponižava,

čuvaj njih mi od suhoće i od zla.

Jer što živi, živi ljubavi u Bogu,

vječnosti se približava

već na zemlji prašnjavoga tla.

Čekat ću Te, Bože moj,

Ti priteci da se zaziv ne osuši,

da se zavjetuju duše poslije mene,

da u Tebi nađu život svoj.

Ne daj njima, ne daj meni, Tvojoj duši

da bez Tijela, Krvi Tvoje ikad vene.

Kob zaljubljene duše

Branile su joj da ljubavlju se resi,

nisu prepoznale dušu kakve su i one,

nisu znale da je svaka drugačije kobi.

Iste duše su kad Ljubav ih zadesi,

različite odgovore pružaju i zvone,

a za ljubav čak i drugu dušu poneka orobi.

Jer tko nije jošte Ljubav onu susreo,

do ljubavi duše svoje previše ne mari,

nit' ju želi, niti ju pred dušama dočeka,

takvu dušu zaljubljenu nije požnjeo.

A kad pronađu ga od one Ljubavi dari,

tada se raznježi i poteče Bogu kao rijeka.

Zaljubljena duša se od Ljubavi budi,

nađe se u Bogu, zaljubljena više nego prije

i u Boga, i u ljude, i u svoje.

U tome se mnoga druga duša čudi

jer ni sebe, niti zaljubljenost svoju htjela nije;

nije mogla prepoznati, Kriste, Srce Tvoje.

24.06.2021. 16:45