Ljudsko zrno

 

Želim reći tako malo,

a u moje govore

mnogo bi stalo.

Ne trebam lovore,

niti uvjeravanja

i dokazivanje.

Umjetnost davanja

je dozivanje

mnogih anđela

izvan svijeta,

a prate ga djela,

mala, sveta.

Besplatno dati,

unijeti žar

i primiti znati

od Boga dar,

umješnost najbolja,

jedino to

ljudska je volja,

ali ne zlo.

Podložiti htijenja

u Božje ruke,

zrno povjerenja

bez imalo muke,

dobiti sve

i to prepoznati

bez volje zle

koja se vrati;

izlaz iz kruga

brzom spretnošću,

izravna pruga

za susret s vječnošću.

utorak, 24. travnja 2018.

16:02:30

Michael Jackson - Will You Be There (Official Video)

Daleko od sutra

 

Uzburkano more
stišava se tu, unutra,
a daleko do zore.
Daleko od sutra

skupljaju se jata lastavičja
kao da će zima kasno.
Sutra nema lica, ni naličja
kao svitanje strasno,

nikada se ne zna.
Zato odmah reci,
sutra je bez sna,
taj trenutak sad si steci.

Dan je pun trenutaka,
tako uhvati se od života
nit i smisao, i bura svaka.
Svijet je pun divota

kao ove lastavice kasne,
one uvijek lete isto
i uvijek su krasne
kao svitanje čisto.

Lastavičja posla,
čemu briga oko toga
koja ode, a koja je pošla?
Svaka ima dio jata svoga,

sve se one gore nađu
jedinstvenom letu
i u novo ljeto zađu
promjenjivom svijetu.

Već je sutra doba zime,
ali lastavice znaju
i za svaku lastu isto ime.
Kao vječnost traju.

Što god bilo, evo gnijezda,
još je daleko do jutra.
Jedna lasta, jedno jato ispod zvijezda,
daleko od sutra.

‎11. ‎listopada ‎2018. 23:46:50

Kraljević i rajska dunja

Sivilo nebesko, podloga mu modra,

bljeskavi sjaj munje sa svih strana;

u sigurnosti zidina stoji djeva bodra;

gledajuć na okno, traži zaostatke dana.

Pogled joj sve tužniji prelijeće krajobrazom,

ona sve je već priredila, ona nekog čeka

u najljepšim opravama, naštipanim obrazom,

ljepša nego ikad za svog kratka vijeka.

Ne može vjerovati u stvarnost svog rezona,

takvim se vremenima ne putuje do drage

makar bila i neka princeza, a to je možda ona

ukoliko kraljević joj stigne na svečane prage.

Tko zna kakve sve je zmajeve morao pobijediti

da donese djevi od izvora vode, od sokola pera

i da postane joj dostojan udvarače joj prorijediti,

da postane zreo kralj koji nade njima sve rastjera.

Što sve jače bijesni ta oluja, bliži su svi suparnici,

bogati i slavni; naočiti, mladi; lovci svi na miraz,

na ljepotu djevu koja već je sva u blagoj panici:

svečanost je ova važna, krajnji rok za veliki sraz

i za oproštaj od hladnih zida koji zaštita su bili,

a sada ih doživljava kao zatvor ili neku zamku.

Zbogom lijepu ruhu, zbogom lanu, kadifi i svili,

djeva sva u suzama nosi blago u naramku.

Spušta se po zidinama dok je osvijetljava munja,

dolje kraljević je spazi koji bio je izgubio vid.

Pada mu u naručje, uzima mu ruku s koje pada dunja,

dokaz da je bio hrabar, te se uspeše na zid

da bi se priredilo sve potrebno za sveč.

Tada uđoše na velika vrata, sve po protokolu,

k'o da ništa nije bilo; djeva dade kraljeviću riječ,

on zadobi njenu ruku i uputiše se glavnom stolu.

Tamo udvarači svi bijaše 'slatki', željni svježa voća;

da bi kušali princezu zatražiše marmelade.

Dok su munje bljeskale i pucali gromi, ona dade toća

od te iste dunje od koje se sve ljubavi slade.

Popadaše bivši udvarači kao jedan, jedan kao svi

jer je gorko bilo kraljeviću putešestvije do svoje djeve.

Vida nisu izgubili već su gledali pricezu kao vukovi

te se otkrila sva istina: kraljević je jedan, a mnogi kao pljeve.

srijeda, 2. svibnja 2018. 21:20:34

Plodovi rose

 

Na kraju dana svjetlosti se gase,

svjetlosti se stišaju, uminu

i sve što je bilo romantikom ukrase,

odraze se na sjećanje, na tminu.

Pri kraju života drugačije se gleda

na sve što je svijetlilo u tami;

i svjetlo ostaje dok tama je blijeda,

ona služi samo da svjetlost urami.

Na kraju poznanstva ostaje toplina,

mada je često gorko se rastati,

ali čemu služi ta kratka gorčina

kad sjećanja draga od nje će nastati.

Na kraju svijeta plodovi su vječni,

oni uvijek svijetle i toplinu nose.

Kraj je uvijek kao završetak riječni,

u nedogled ide što je nastalo od rose.

‎Uskrs, nedjelja, ‎1. ‎travnja ‎2018. 23:08:25

Zalog

 

Pjevajući putujem u sutra

dok me sva ljepota tuge rasplamsava

poput mrve zaostalog žara u pepelu

jer se tuga začinje duboko unutra

pa tek tada snažno se razlistava

kako bi zauzela za sebe dušu cijelu.

Tuga nije kao radost, malo plića,

tugi potrebno je dati velike strasti,

čak u miru istinite sreće ona živi,

u njedrima nekim poput pokisloga ptića

kojega se čuva jer bi rado iz njedara pasti;

tuga brani svoje razloge na toj plodnoj njivi.

A za radost ne treba mi snaga

kao što za tužnih noći znam za sretan kraj;

radost nikada ne može dulje potrajati,

nije stalna, nije srcu prirasla i draga

i ne vodi dušu tako izvjesno u raj.

Radosti se čovjek uvijek želi pokajati

jer u duši možda nesvjesno se nada iskupljenju.

I da nije tako duboka i bolna,

tuga ne bi bila važna kao zalog i zasluga sreće,

ne bi pružala sigurnost u trpljenju.

Zato tuga mi je lijepa, tako jasna, zorna,

ona nikada me prevariti neće.

‎utorak, ‎7. ‎studenog ‎2017. 19:54:12

Šator od pjene

 

Žal, taj tužni žal

i ta lađa koja pluta,

koju nosi maestral,

i ta duša koja luta,

sve to boli kao slutnja

neke nove tragedije,

a prati je šutnja

i nesnosne legije.

Puk, taj dragi puk

što ga hvata nevrijeme

i anđela zlatni luk

kao teško breme,

sve to gori od ljepote,

do dubina plače,

teške li grehote,

a prilike samo tlače.

Vino, slatko-gorko vino

od života i od voća,

i mučanje grubo i fino

što se u tišini toća,

sve se vrti od mučnine,

svijet će naopačke,

i padaju do dubine

zjene mokre i nejačke.

I lovi se duhana,

poezija se piše

kao pjena nesputana

koja se na valu njiše.

‎srijeda, ‎13. ‎rujna ‎2017.

23:11:09